Google

This is a digital copy of a book that was prcscrvod for gcncrations on library shclvcs bcforc it was carcfully scannod by Google as part of a projcct

to make the world's books discoverablc onlinc.

It has survived long enough for the copyright to cxpirc and thc book to cntcr thc public domain. A public domain book is one that was never subjcct

to copyright or whose legal copyright term has expircd. Whcthcr a book is in thc public domain may vary country to country. Public domain books

are our gateways to the past, representing a wealth of history, cultuie and knowledge that's often difficult to discovcr.

Marks, notations and other maiginalia present in the original volume will appear in this flle - a reminder of this book's long journcy from thc

publishcr to a library and rmally to you.

Usage guidelines

Google is proud to partner with libraries to digitize public domain materials and make them widely accessible. Public domain books belong to the
public and we are merely their custodians. Nevertheless, this work is expensive, so in order to keep providing this resource, we have taken steps to
prevent abuse by commercial parties, including placing lechnical restrictions on automated querying.
We also ask that you:

+ Make non-commercial use ofthefiles We designed Google Book Scarch for use by individuals, and we request that you use these files for
personal, non-commercial purposes.

+ Refrainfivm automated querying Do nol send automated queries of any sort to Google's system: If you are conducting research on machine
translation, optical character recognition or other areas where access to a laige amount of text is hclpful, please contact us. We encourage the
use of public domain materials for these purposes and may be able to help.

+ Maintain attributionTht Goog^s "watermark" you see on each flle is essential for informingpeopleabout thisproject and helping them lind
additional materials through Google Book Search. Please do not remove it.

+ Keep it legal Whatcver your use, remember that you are lesponsible for ensuring that what you are doing is legal. Do not assume that just
becausc we believc a book is in the public domain for users in the United States, that the work is also in the public domain for users in other
countries. Whether a book is still in copyright varies from country to country, and we can'l offer guidance on whether any speciflc use of
any speciflc book is allowed. Please do not assume that a book's appearance in Google Book Scarch means it can be used in any manner
anywhere in the world. Copyright infringement liabili^ can be quite severe.

About Google Book Search

Google's mission is to organize the world's information and to make it universally accessible and useful. Google Book Search helps rcaders
discovcr the world's books while helping authors and publishers reach new audiences. You can search through the full icxi of this book on the web

at |http: //books. google .com/l

i

Harvard CoUege
Library

J

f

iJ<L

I
4

i

- ##.<■'!'.'•■ liJj.jl l!||,jni:i|l|lj;^

Fii^

Sl£

<» <^<g><»<»<S><S>«><»<»<S><^<8><S'<» <S><»<8>«> <»«> «> ;

r

<8>

7i<s

POMORSKOJ SILI

HRVATA

m

«>
^
<»
<»

I

^<$> •<$><$><$> ^<g><$^<g»^<^.<$»<^<g><$> <8> <s> <»<»<»<» <$>!

I

iiiiiiiihii

±

J

iitffftniiimiiiiiiiiiiittm

IP

\)

BARE PO PARIĆ.

i POMORSKOJ SILI HRVATA

i

t
t

ZA DOBE NARODNIH VLADARA.

S UVODOM

RIMSKIM LIBURNAMA.

SA. SLIKOM: RATNE LIBURNE.

ZAGREB 1899.

NAKLADA „MATICE HRVATSKE«

TISAK K. ALBRECaiTA (JOS. TVITTASEK).

S(

ac^' ?; 3 v^ - ' •^'

•"

HARVARD COLLEGE LIBRARV

THE GIFT OF
ARCHIBALD CA»Y COOLIDGE

c

; kazati, da primorski narodi imaju podpunu
svoju narodnu povjest, ako nije obradjena i povjest
, njihove mornarice, njihova pomorskoga života. More,
za primorski narod, nije manje važno od kopna. U političkom

i kulturnom životu primorskoga naroda, more, ako nije odlićniji,
a ono je barem jednako važan čimbenik. Bolji, čiliji, zdraviji
dio primorskoga naroda boravi mal ne cieli svoj viek na ne-
mirnom i nevjernom morskom valovju, privikne i priljubi se
tomu strašnomu elementu, koji je progutao, guta i još će pro-
gutati milijune života, sve bez traga, bez nadgrobna spomenika.
Pa ipak čovjek ljubi to silno, to divlje more. Ljubi ga,
jer ono u ničemu ne zaostaje za kopnom, jer mu u svemu
nadomješta tvrdu zemlju. Kopno ima svoje gorje, more svoje
valovje; kopno ima svoje rudnike, more je neizcrpiv rudnik
blaga i bogatstva narodnjega ; kopno ima svoje gradove, a
more ogromne svoje ladje; ako je kopno izprekrižano mrežom
cesta, po kojima teče trgovina na sve strane i oda svih strana
svieta, more nije do li ogromna trgovačka cesta, )Vodeni put*
(u-/pa »^T^ufta), kako ga Homer nazivlje, koji veže i najzabit-
nije kutiće zemaljske kruglje, ali koji će obstojati, dok bude
svieta i vieka. Na kopnu tvrdjave brane slobodu domovine, na
moru ju brane goleme gjemije. Na kopnu imade bojnih poljana,
na kojima seje kadšto sudbina naroda riešita; a more je samo
golo neizmjerno razbojiŠte, na kojemu čovjek, pionir napredka
i kulture, neprekidan a nejednak boj bije sa prirodom, sa smrću.

IV Važnost mora i pomorstva.

A na moru se je takodjer višekrat i sudbina naroda riešila u
groznoj bitci.

Što više?

Ako tek pregledamo povjest čovječanstva, na prvi mah
ćemo se osvjedočiti o velikoj istini, da nijedan narod nikada
nije mogao da postane trajno velikim i moćnim, ako ne ima-
djaše mora i na moru razvi ta pomorstva. Države, koje ne ima-
doše oduška na more, ili koje se tim oduškom ne znadoše
okoristiti, ne povedoše nikad u sboru naroda odlučne ili bar
važne rječi; dočim i sitne, po svom teritoriju, državice uz
razvijeno svoje pomorstvo postadoše moćne i bogate. Dapače
za primorske narode i države utvrdjena je istina, da im po-
morski odnošaji od pamtivieka bijahu mjerilom materijalnoga
i kulturnoga napredka ili propadanja. Napreduje li pomorstvo,
razpolaže li se jakom mornaricom, narodno blagostanje se po-
diže, ime toga naroda je uvaženo ; propada li pomorstvo, tomu
su narodu na domaku crni dani. Ta se istina toli sjajno od-
razuje na svakoj stranici historije čovječanstva, da može malo
što da bude jasnije i utvrdjenije od nje.

U davnoj davnini nalazimo Egipćane doista na visokom
stepenu kulture, i to još u doba, kada se potonjim najslavnijim
narodima nije ni za ime znalo. Pa ipak, što je veličanstvena
izveo Egipat, ako odbijemo djelo milijunll robskih ruku oko
ogromnih neukusnih gradjevina? Tko se je ogrijao na suncu
te kulture? Narodna povjest egipatska ne zahvaća stoljeća, ona
broji milenije; pa ipak taj je narod za cielo to vrieme ostao
kao ukočen, stigla ga je donekle sudbina kulturnih Kitajaca.
Egipat nije nikad mogao da se ma niti približi visini, bilo u
političkom, bilo u kulturnom pogledu, do koje se dovinuše u
svoje doba Atena, pa Rim. A to je bilo s toga, što vjera sprje-
čavaše Egipćane, da se sasvim posvete pomorstvu i medjuna-
rodnomu saobraćaju, što inače i po položaju i po bogatstvu
zemlje bijaše im toli prirodno. Vjera njihova odsudjivaše one,
koji bi se drznuli da odmotaju jedra dalje od delte svete nji-
hove rieke, da zaplove tim mrzkim elementom, u kojem sveti
oživljujući Nil nalazi svoju grobnicu.

Egipćani. — Grci. — Rimljani. V

Kad se to uvaži, nije čudo, što mal ne za dva i po mi-
lenija ne ima ni traga, da bi ladja egipatska bila odjedrila iz
Nilova ušća; a i kasnije, kada su se ipak na to odvažili, nije
im se pomorstvo Bog zna koliko razvilo, kamo li da bi do-
spjelo do visine, koja bi izključila tudjinsku utakmicu u njiho-
voj zemlji, pa su im se spretni Heleni ugnjezdili na, obalama
svete rieke i vodili njihovu trgovinu s ostalim stranama pozna-
toga svieta.

Ti Heleni, a u prvom redu Atenjani, imaju da zahvale
svoju prosvjetu, kojoj će se ljudstvo do vieka diviti, u prvom
redu svomu silno razvitomu pomorstvu i svojim ratnim morna-
ricama. Periklesov viek naziva se »zlatnim«, a takav doista i
bijaše; ali toga vieka ne zabilježi historija, da ne bude tada
mornarica atenska, ratna i trgovačka, bila prva na svietu. Pe-
rikles ne bi bio mogao da razpolaže milijunima iz savezne bla-
gajne, niti bi se 8 — 10 milijuna saveznika bilo mal ne sliepo
pokoravalo skupštini samovoljnih atenskih gradjana, kojih ne
bijaše više od 20.000, da ih ne bude mornarica atenska držala
na uzdi, a u isto vrieme i štitila njihovu trgovinu po moru.
Prije toga, u salaminskim vodama mornarica je grčka kulturu
grčku spasila; bez nje, klasična grčka zemlja bila bi postala
perzijskom satrapijom u istom onom vieku, u kojem se rodiše
oni velikani i mudraci grčki, koji postaše, a i ostat će do vieka,
velikanima i mudracima cieloga prosvietljenoga svieta. Pomor-
stvo je dakle uzdržalo i podiglo kulturu grčku do vrhunca;
bez njegova uporišta tu bi svjetlost bila zamienila iztočnjačka
tmina, pa je posve shvatljivo, što su Atenjani mogli da prospu
milijune današnje vriednosti za velebne Propileje, kad ih je
milijune stojao i njihov pomorski arsenal !

Rimska veličina datira od sagradjenja rimske prve ratne
mornarice za punskih ratova. Bez nje Rim ne bi nikad bio
mogao da uništi svojih takmaca na sredozemnom moru, niti bi
si bio utro put za gospodstvo svieta.

Bez mornarice rimska osvajanja bila bi se valjda ogra-
ničila na samu Italiju. To stoji; kao što takodjer stoji, da kada
je crv počeo točiti ogromnu državu rimsku, historija je žabi-

VI Mletčani. — Španjolci. — Englezi.

Iježila i početak propadanja rimske pomorske sile; pa nije bilo
čudo, da je jednom nadošlo doba, kada je »glavi« svieta, »vječ-
nomu« gradu, šaka gusara drznula se da sprieči i dobavu živeža.

U srednjem vieku Mletci, u početku bez pedlja vlastitoga
teritorija, postadoše vrlo uglednom državom jedino po svojem
pomorstvu. Mletci, bez plodnih poljana, bez ikakvih rudnika,
po svojoj mornarici postaše najbogatijim gradom. U Mletke su
dolazili vladari zapadne Evrope, da se dive krasoti grada, da
ih zabliešti stolno posudje zlatno i srebrno, u doba, kada su
možda njemački plemići iz zemljanih i drvenih zdjela blago-
vali. Doduše je priča, ali nije priča bez vriednosti, koja veli,
da je ohola mletačka duždevica, iz roda slavnih Orseola, dala
rosu sabirati,'da si od nje kupelj pravi!

Početkom novoga vieka sreća pomorska bijaše podigla
Španjolsku do silne moći i ugleda. Bez nje ne razvi ona svoje
zastave na obalama novoga svieta, ne zavlada -zemljom zlata
i dragulja.

Ali netom je pomorska sila Španjolske počela padati,
počeše se rušiti moć i ugled njezin; a kada joj što biesni
valovi, što ljuti Englezi uništiše nepobjedivu »armadu«, dospjela
je Španjolska u skrajnu nemoć, iz koje, osobito poslije ovogo-
dišnjih poraza na moru, kao da se ne će nikad više pridići.
Mjesto njezino u zboru vlasti drže već mal ne 300 godina
pobjeditelji njezine »armade«, kojima je u povjesti pomorstva
sadržana i sva po vješt ogromnoga trgovačkog i obrtnog raz-
voja do današnje od svakoga priznate veličine. A tu im veli-
činu može podržavati samo njihovo pomorstvo. Oduzmite En-
glezkoj njezinu mornaricu, ona će se zadušiti u svojim maglama :
ona će vriediti nešto više od suprotne joj Skandinavije.

Pomorstvo je, dakle, od pamtivieka bilo glavnim uvjetom
veličini država, sreći i blagostanju naroda. A kad je tomu
tako, onda nije čudo, što pomorstvo u povjesti primorskih gra-
dova zauzima vrlo odlično mjesto, pa se i pristoji, da ta grana
narodne povjesti bude proučena i razložena.

Kao što više manje sve obale, tako i hrvatska obala ja-
dranskoga mora ima i povjest svoga pomorstva. Ta povjest

Hrvati na jadranskom moru. VII

siže u trgovačkom obziru u daleko predrimsko doba, a dopire
naravski do u naše drieve. Ali tu povjest ne namjeravamo iz-
pitivati. Naše će se iztraživanje ograničiti na dobu, kada je
hrvatski narod razpolagao vlastitom pomorskom silom, hrvat-
skom ratnom mornaricom. A to doba ne zahvaća ni punih pet
viekova: dobu naime hrvatskih narodnih vladara. Jerbo, kada
je Hrvatska prestala imati vladare svoje krvi, državne hr-
vatske mornarice je nestalo. S predzadnjim hrvatskim narod-
nim kraljem Zvonimirom povjest pomorske sile hrvatske pre-
staje. Za hrvatsko-ugarskih kraljeva državne mornarice nemamo.
Primorski gradovi imali su i nadalje po nekoliko ratnih ladja, ali
svaki za sebe, bez ikakve zajednice ; njima razpolagahu sasvim
dotični municipiji. To je trajalo sve dokle Mletčani ne zauzeše
mal ne cielu hrvatsku obalu u prvoj polovini XV. vieka. Tada
postadoše oni jedinim gospodarima jadranskoga mora, pa se je
sada ta povjest nastavila u povjesti mletačkih galija, sve do
pada mletačke republike. Tada, od god. 1797. — 1815., dakle
za kakvih 18 godina, ne može da bude govora niti o mletač-
koj, niti o austrijskoj, niti o hrvatskoj ratnoj mornarici. Prve
je nestalo s republikom; druga se je tek pokazala na obalama
Dalmacije, kada je ovu barun Rukavina god. 1797. došao da
posjedne; a treće naprosto ne bijaše, ako ne uzmemo, da su
na austrijskim ladjama bili samo Hrvati. U ovom razdobju, u
metežu Napoleonskih ratova, križale su po jadranskom moru
strane mornarice: ruska i englezka, s kojom se je kod Visa
god. 1811. ogledala na brzu ruku priredjena francezka. Tek
pošto je Evropa prognala Napoleona na otok sv. Jelene, te
kada su Habsburgovci definitivno zagospodovali nad hrvatskom
obalom, počima ozbiljan razvitak austrijske ratne mornarice.

Povjest hrvatske pomorske sile ima dakle tri nastavka:
u mornarici pojedinih primorskih gradova od konca XI. do po-
četka XV. vieka; u mletačkim galijama; pa u današnjoj ratnoj
mornarici austrijskoj. Prema tomu u povjesti pomorske sile
hrvatske ne može da bude govora o kakvoj starijoj ili no-
vijoj dobi. Doba njezina je jedna, ona naime narodnih vladara
u kraljevini Hrvatskoj.

VIII Starosjedioci na jadranskom moru.

Još nešto.

Povjest pomorske sile hrvatske ima ne samo svoje na-
stavke, nego i svoje predteče, i to u povjesti naroda starosje-
dioca na ovoj obali, pa u povjesti carstva rimskoga, zapadnoga
i iztočnoga upravo onako, kako se na ovima nastavlja i po-
litička i narodna povjest hrvatska. To je razlog, s kojega u
svakoj povjestnici naroda našega nalazimo pridodanu u prie-
gledu i povjest starosjedioca Ilira, Dalmata, Liburna, te onu
rimskoga gospodstva. A to je i posve u redu, pošto se uspo-
mene i plemenski ostanci tih naroda za dugo vremena povlače
kroz povjest hrvatsku, pa kada bi se prošlost tih naroda jedno-
stavno mimoišla, to bi bez sumnje bilo na uštrb jasnoće same
povjesti hrvatske, osobito kulturne. Po gotovo se pokazuje
nuždnim obzir na te narode, kada se poduzima crtanje povjesti
pomorske sile hrvatske. To je razlog uvodu »o rimskim
liburnama«. S tim liburnama ćemo se podulje zabaviti,
pošto njima imamo najobilnijih viesti, toliko u pogled kon-
strukcije, koliko i same ratne njihove opreme. A pošto bar prva
polovina srednjega vieka nije iztakla u ničemu kakav stvarajući
duh, nije ga mogla iztaći niti u brodogradnji, pa su trgovačke
i ratne ladje te dobe mogle biti u obće po kalupu starovječnih,
a one na jadranskom moru nisu se po gotovo mogle znatno
razlikovati od rimskih liburna. Za dobu, kojom nam se je baviti,
nije se sačuvao uzorak ladje niti najčuvenijih pomorskih naroda,
pa s toga, do protivna dokaza, možemo kazati, da se doista
Tomislavove ratne sagene ikondurene razlikovahu mnogo
od carskih rimskih liburna.

Nego stari pisci ostaviše nam žalibože premalo viesti
glede pomorstva u obće, pa smo u tom obziru na čudu i za
samu najslavniju dobu Atene i Rima, — država, koje imadoše
ipak svoje suvremene historičare, kamo li, da bismo mogli biti
na čistu glede pomorske sile Hrvata u prvoj polovini mrač-
noga srednjega vieka, u kojoj nismo na čistu niti s imenima
svih naših vladara, bilo banova ili kraljeva.

U Bakru, o Božiću 1899.

B. R

Ratna N

Poparlć: Pomorska sila Hrvata (str, 1.).

buma.

»Matica Hrvatska« iS99.

rimskim liburnama.

Iliri, Dalmate i Liburni.

Pomorstvo Ilira. — ■ NJiAovi ratovi s Rimljanima. — Dalmato-
rimski ratovi, — Navale Dalmata na Libume. — Liburni savez-
nici Rimljana. — Ladj'e Libuma odluiuju bitkom kod Aktija. —
Rimljani nazivlju tliburnamat. svoje ratne ladje.

n^z Ilire i Dalmate povjest nam na iztočnoj obali jadranskoga
"■^ mora spominje i narod LiburnS. Grčki i rimski pisci, Sto
nam o tim narodima ostaviše viesti, nisu složni glede njihovih
državnih granica; ali ih velika većina drži, da su Iliri imali
južne strane do Neretve, da su se Dalmate po malo prostrli
od Neretve do Krke, dočim ciela obala od ove rieke pa do
Raše u Istri da je spadala Liburnima.

Prema svomu položaju sva ta tri naroda bijahu upućena
na pomorstvo. Pedeset ovećih otoka, bezbroj manjih školja,
onda sva sila najsgodnijih prirodnih luka i Čarobnih zatona,
moralo je doista namamiti te narode na more. Blizina pak iz-
medju kopna i otočja mogaše tim narodima uliti srčanosti za
saobraćaj izmedju kopna i otoka s jedne, a izmedju samih
otoka s druge strane, dok se, usavršivši donekle svoje ladje,
ne otisnuše ti narodi i na debelo more.
Fapart6 : Pomonki ^1> HrrsU.

2 Pomorstvo Ilira.

Za Ilire je utvrdjeno, da su se za rana posvetili po-
morstvu. Pobliže njihovim ladjama nismo obaviešteni ; za-
tek, da su doista bile i brze i velike, kad su se
alietali ne samo svuda po jadranskom, nego ćak i
more. Svojim gusarenjem Iliri brzo dodijaše svojim
isjedima, Helenima; a zakvaČiše se i s Rimljanima,
za prvoga punskoga rata, postaše i pomorskom
ja je išla za uništenjem kartažke suparnice.
idušku izmedju prvoga i drugoga punskoga rata za-
limljani s Ilirima. Oni su ilirske gusare najprije opo-
a se okane svoga grdnoga zanata; pa kada Iliri te
ne samo ne uvažiše, nego dapače pogubiŠe Lucija
ija, jednoga od rimskih poslanika, koji im bijahu do*
ike rimskoga senata, puk rimski god. 229. pr. Krista
oti njima rat. Tada je nad Ilirijom vladala kraljica Teuta.
i ilirski rat izpao je sretno za Rimljane. Iliri bješe
i, ali ne bješe uništeni, pa već godine 219, imamo
sko-rimski rat, a god. 168. treći. U drugom ratu
lira bijaše Demetrije Hvaranin , a u trećem kralj
Demetrije na svojim ladjama sretno je umakao
savezniku kralju macedonskomu ; doČim Gencije, pošto
) veći dio svoga brodovlja, te pošto je i na kopnu
tom potučen, predao se Rimljanima na milost i ne-
imski vojvoda Anicije odvede ga u Rim, gdje je, sa
djecom svojom, stupao pred triumphatorskim kolima
Ijevim.'

ki pisac, koji nam je ove ratove opisao, svedj naziva
dje lembima (lembi, yi\i.^oi.), a tako ih nazivaju i
isci. Ovi lembi bijahu i na jedra i na vesla, kojih
riše od Sestnaest. Obično bijahu to malene ladje, ali
"ze. Čini se, da su ih Jzključivo rabili ilirski gusari.
laravski, imali i velikih lemba; ali te su opremali
atno doba, ili možda, kada bi poduzeli gusarenje u

ppiani Alexandrini; Hisloria Romana. Illyricum. •}. —

Ratovi s Rimljanima.

dalekim stranama. Najmanji lem bi, koje Latini prozvaše »lem-
buli«, »lemuncoli« i takodjer >1 en u ncol i«, bijahu obične
ribarske ladje, ili pak ladjice, što su jači brodovi vukli pri-
vezane za svoju krmu. Ovaki lembuli služili su za izkrca-
vanje i ukrcavanje mornara i putnika, kada ladja ne bi mogla
da pristane uz obalu.'

Zasužnjenjem Gencijevim Ilirija bi pokorena, te Rimljani
zag ospodovaše nad cielom obalom do Neretve. Poslije te dobe
ilirski se leaibi u povjesti više ne javljaju.

Dospjevši do Neretve, Rimljani postadoše susjedima dru-
gomu, još ratobornijemu narodu, Dalmatama, koji se iz svojih
gorskih prebivališta sada stadoše širiti i prema moru i prema
sjevero-zapadu. Nego oni, rek bi, ne imadoše nikad svoga bro-
dovlja, koje bi inače pisci bili spomenuli. To bi moglo zna-
čiti, da oni nikad i ne zauzeše gradova na morskoj obali, nego
im se vlast stezala tek na nutarnjost zemlje; dočim primorski
gradovi bit će da su se za rana podvrgli moćnoj rimskoj zaštiti.

Dalmato rimski ratovi počeše deset godina poslije poko-
renja Ilirije (god. 156.), a trajali su, dakako uz razmake, više
od stoljeća i po (do g. 10. pr. Kr.). Tim se ratovima ne ma-
rimo baviti, pošto su se vodili izključivo na kopnu; samo ćemo
naglasiti, da su bili od najstrašnijih, što ih je narod rimski
ikada vodio.

Za burnih stoljetnih dogadjaja, što su potresli ilirskom
i dalmatskom zemljom, treći narod ili pleme na iztočnoj obali
jadranskoga mora ne dade o sebi glasa, sve do god. 50.
pr. Kr. Tada Dalmate, dospjevši do rieke Krke, oteše Libur-
nima grad Promonu. U toj tjeskobi Liburni, po svoj prilici
već od prije saveznici rimski, utekoše se Juliju Cezaru za
pomoć. Ovaj preko poslanika naloži Dalmatama, da imaju po-
vratiti otetu Promonu ; pa kada to ne pomože, posla proti
njima vojsku, koju biesni Dalmate sasjekoše.^ Od ovoga časa
Liburni postadoše vjerni saveznici RimljanS, niti se čita, da

' Rich Anthony: Dizionario delle antichita greche e romane.
(Preveli s englezkoga R. Bonghi G. Del Re). Torino 1864. — *Appian,
o. c. str. 12.

Liburni. — Bitka kod Aktija.

SU se oni kada tomu savezu iznevjerili, još manje pak da su
zaratovali na Rimljane u obrani svoje nezavisnosti.

Vlast Liburna, rekosmo, prostirala se izmedju Krke i
Raše. Ta je obala bila dakle sasvim njihova; ali se ne da
ustanoviti, dokle su sizale njihove granice u nutrašnjosti. Valjda
bijahu prvi susjedi Japydima. Oni su imali više cvatućih gra-
dova, koji su, i prije no dospješe pod zaštitu moćnoga rim-
skoga orla, bez sumnje liepo se razvijali. Izmedju tih gradova
najviše se spominje Albona (Labin) i Flanona (Plomin) u
Istri; Tarsatica (Trsat) i Senia (Senj) u hrvatskom pri-
morju; a onda Aenona (Nin), Jader (Zadar) i Scardona
(Skradin) u Dalmaciji. Liburni su imali u svojoj vlasti i su-
protne otoke, od kojih se spominju glavniji: Curicta (Krk),
Apsyrtides (Cres i Lušin), Arba (Rab), Pam odus (?) (Pag),
pa oba mnogobrojna niza zadarskih otoka do Zlarina. Da li im
se je vlast protezala, kao pomorskoga naroda, i na južne otoke
dalmatinske, točno se ne zna ; ali ima starih pisaca, koji cielo
dalmatinsko otočje, bez razlike, zovu liburnijskim.^

Kada su gradjanski ratovi počeli razdirati rimsku državu,
Liburni već bijahu rimski saveznici. Kao takovi, oni su u tim
ratovima učestvovali za cielo razdoblje od g. 49. — 31. pr. Kr.
Što je spomenuto glede njihova grada Promone , ovlašćuje
na zaključak, da su u prvom gradjanskom ratu Liburni stojali
uz Cezara, kao što su poslije njegove smrti pristali uz Oktavi-
jana. Kada se je ovaj opremao, daše konačno ogleda s Antonijem,
Liburni mu poslaše u pomoć svoje brodovlje. Dneva 2. rujna 31.
god. pr. Kr. došlo je do veleznamenite pomorske bitke kod gla-
vine Aktija, na ulazu u ambrački zaljev (sada Arta). Pobjedu
sjajnu odnese Oktavijan, a ta mu pobjeda osjegura gospodstvo
svieta. Ali tu su bitku odlučile liburnijske ladje,
brze i spretne liburnae, koje nam i Cezar u opisu gradjanskoga
rata spominje u poglavlju, gdje opisuje obsadu Salone g. 45 pr. Kr.'

^Lucius: De Regno Dalmatiae et Croatiae. Amstelodami. 1666.,
str. 19, 29. — 33. — Gfr5rer-Weiss: Byzantinische Geschichten. Graz,
1874« n. B. str. 2. — Smičiklas: Povjest Hrvatska. I. dio. str. IO. — 12. —
■ J. Caesar: De bello civili. III, 9. »Điscessu Liburnicarum ex IllyTico« . . .

■M

Liburnijske ladje.

Da je liburnijsko brodovlje pomoglo Oktavijanu do po-
bjede, potvrdjuju izravno ili neizravno mnogi rimski pisci, od
kojih navodimo svjedočanstvo Vegetija, s kojim nam je i
onako red da se podulje pozabavimo. Vegetije veli: »Ali
kada je August bio boj kod Akti ja, pošto je
Antonije bio potučen, poglavito od pomoć-
noga brodovlja liburnijskoga, uvidjelo se
pokusom u toj bitci, da su ladje Liburna pri-
kladnije za rat od ostali h.«i Usljed toga Rimljani
poprimiše od Liburna ne samo oblik, nego i naziv za svoje
ratne ladje, pa od Augustove dobe dalje liburna kod
rimskih pisaca znači, koliko i ratna ladja. Za to, osim Vege-
tija,* imademo svjedočanstva množine upravo drevnih pisaca i
pjesnika, što iztiču i moderni iztraživatelji rimske prošlosti.*
Suetonius, u životopisu cara Augusta, gdje opisuje, kako
je ovaj za 'dvostruke oluje, izmedju peloponezkih rtova i
Aetolije pa u blizini keraunskoga gorja, izgubio nekoliko
ratnih ladja, te kako je stradala i sama ona, na kojoj se sam
car vozio, te carske ladje naziva 1 i b u r n a m a.* Isti pisac,
u životopisu cara Kaligule, gdje opisuje njegovu razsipnost,
veli, da je dao sagraditi i liburna na deset redova ve-
sala: »deceres liburna s«, kojima da je okitio krme
dragim kamenjem, a jambore raznobojnim jedrima.^ Horac
takodjer pod liburnama razumieva samo ratne rimske ladje,
te pjeva, spominjuć Kleopatru, kojoj je takodjer pod Aktijem

^Flavi Vegeti Renati: Epitoma rei militaris. Rec. E.
Lang. Lipsiae 1885. Lib. IV. cap. XXXIII.: »Sed Augnsto dimicante
Actiaco proelio, cum Liburnorum auxiliis praecipue victus fuisset Antonius,
experiinento tanti certaminls patuit Liburnorum naves ceteris aptiores.« —
' Ibidem: »Ergo similitudine et nomine usurpato ad eorundem instar
classem Romani principes texuerunt.« — Cf. Forcellini: Totius latinitatis
lexicon. — ' Bouche-Lectercq: Manuel des Institutions romaines.
Pariš 1886. str. 333. u noti: »II est bon de remarquer, que les auteurs
du temps de 1' Empire appellent tous les navires de guerre liburnae.«
— * Octavianus. XVII; Pariš. 1892. str. 461.: »Utrobique parte Libur-
nicarum demersa, simalque eius, in qaa vehebalnr, fusis armamentis et
gubemaculo diifracto.« — ^ Caligula. XXXVII. Mjesto »deceres liburnas«

1

Rimske libume.

bilo uništeno brodovlje : »Cleopatra . . . saevis L i b u r n i s
scilicet invidens«;^ pa tako i na drugom mjestu, gdje na-
pominje visoke utvrde na ratnim ladjama: »Ibis Liburnis
inter alta navium, Amice, propugnacula«.* Silius, slaveći
rimske gjemije za dobe punskih ratova, drži, da ih takodjer
mora nazvati liburnama, te iztičuć njihovu brzinu u plovitbi,
veli : »Quanta est vis agili per caerula summa Liburnae«.^
Lucanus i Propertius, takodjer pjesnici zlatnoga vieka
književnosti rimske, jednako nazivlju liburnama ratne rimske
ladje. Prvi pjeva o bojnom redu njihovu: > Ordine con-
tentae gemino crevisse Liburnae«;* a drugi, spominjuć
oštre sjekilje njihove, kaže: »Baridos et contis rostra 1 i-
burna sequi«.^ Tacitus u svojoj »Germaniji« piše: »Sama
slika libume dokazuje , da su primili (dio Sveva) tudju
vjeru« ;^ a u »Agricoli«, pripoviedajući o rimskim ladjama u
Britaniji, nazivlje ih liburnama.' U »Historijama« spominje
admirala rimskih liburna: >Lucilius Bassus, admiral ravenatske
mornarice . . . s častnom pratnjom bio je na liburnama
prevezen u Adriju« ;® na drugom pak mjestu navodi zapo-
vjednika rimske liburne na tri reda vesala: »Klaudija Pyrrhica,
trierarchu na liburnijskim ladjama«.^

Kada uvažimo ta skladna svjedočanstva rimskih pisaca,
onda možemo sasvim vjerovati riečima Vegetijevim, da su u

neki kodeksi imaju »đe cedris liburnas«, što se ne čini izpravnim. Pes-
sonneaux u svojem prevodu, Što je dodan pariškomu izdanju Sve-
tonijeva djela, >deceres liburnasc prevodi : » liburnes a dix rangs de
rames«. (str. 222,) — * Carm. I., 37. v. 30. — ' Epodon. I. v. l. —
»Propugnaculum« zvale se sve utvrde na ratnoj ladji, odakle su vojnici
(classiarii) sipali strjelivo na neprijatelja. Propugnaculum mogaše biti u
obliku tornja, a tih tornjeva moglo je biti i više, pa je takva ladja
doista izgledala kao plivajuča tvrdjava. — Richo. c. — ' Punica.
13. 240. — * Pharsalia. 3. 534- — * IH. XI. v. 44. — ° 9- —
'28. — ® III. cap. 12. Potanje o »praefectus classis« kasnije. — ® Hist,
II., 16. — Trierarchus (":pi7jpap)(^05)^ kod Grka bijaše zapovjednik ladje
na tri reda vesala (trircmis. Tpiijor)?), pa je taj naziv prešao polatinjen
i u rimsku ratnu mornaricu. Rich o. c. — Potanje i ob ovom
kasnije.

Rimske liburne.

onoj silnoj bitci, u kojoj se radilo o gospodstvu svieta, doista
liburnijske ladje odlučile pobjedu u prilog Oktavijanu Augustu;
a ovaj, poprimivši oblik i naziv tih ladja za rimsku mor-
naricu, i nehotice možda ovjekovječio je slavu starosjedioci
na jednom dielu današnje hrvatske obale, drevnih Liburna.'

Nego iz toga čina Oktavijanova može se izvesti i drugi
jedan zaključak, za nas daleko važniji.

Kad bi Rimljani bili od LiburnS poprimili samo oblik za
vSvoje ratne ladje, time njihova mornarica ne bi bila koraknula
ni stope napried ; ta oblik liburnijskih ladja doista nije od-
lučio pobjedi kod Aktija, nego osobita i sgodna njihova
konstrukcija i oprema. S toga se više navedene Vegetijeve
rieči o poprimljenom obliku mogu samo tako tumačiti, da su
Rimljani uveli u svoju mornaricu način konstrukcije liburnijskih
ladja. A kad je tomu tako, onda bez pretjeranosti možemo
u konstrukciji i opremi ratnih rimskih ladja iz carske dobe na-
zrievati konstrukciju i opremu ladja naših Liburna. A to je
glavni razlog, s kojega je ovdje pridodan ovaj članak o rimskim
liburnama.^ Opisujući konstrukciju, opremu i uredbu rimskih

* Sa Vegetijem se slažu mnogi pozniji pisci, koji su se nautičkom
znanošću zanimali. Tako Stephanus Doletns u svojoj knjizi »De re
navali« (Lugdnni 1537) u poglavju »Navis« ; a za ovim Caelius Cal-
cagninus u svojoj »De re nautica« cap. XI. — Glede oblika liburnž,
ovaj pisac veli: »Harum imagiilem graphice repraesentari a pisciculo di-
ximus: quem alii nautilum, alii pompilum vocant.« — Sravni takodjer
Johannis Schefferi: »De varietate navium dissertatio« — str. 782.
' U prvoj polovini XVI. vieka ugledala je svjetlo razpravica pod na-
slovom: Isaaci Vossii de triremium et liburnicarum con-
structione. Premda ne obuhvaća više od 24 strane velike 4e, kada bi
sadržina odgovarala naslovu, ta bi razprava bila dragocjena. Na žalost ona
nije do li razvi ačeno i dosadno razpredanje o svemu i svačemu, a o libur-
nama ne ima ni puna jedna stranica, na kojoj, koliko je nanizano misli,
toliko imade pogrešaka, ne samo proti historiji, nego i proti samu zdravu
razumu. Premda pisac pozna i navodi Vegetija, ne priznaje, da je moglo
biti liburnš sa više od jednoga reda vesala, te veli, da se redove, što
Vegetije spominje, ima razumjeti tako, da je na pojedinom veslu moglo
biti više ljudi. U tom mnienju ga utvrdjuje okolnost, što je jedan pisac, Ve-
getiju jako blizu, ostavio zabilježeno, da se je u njegovo doba u obče

8 Veličina rimskih liburna.

liburna, opisuje se mornarica, koja bijaše predtečom hrvatskoj
mornarici i od koje je bez sumnje mnogo toga prešlo u mor-
naricu hrvatsku, kao što će se vidjeti, da je prešlo u mletačku.
Historija nam jiaimči, da ni u mračnom razdoblju izmedju pro-
pasti rimskoga gospodstva i dolazka Hrvata na jug nije nikad
jadransko more ostalo bez ma čije god ratne mornarice, pa
kada »to stoji, zašto bi nadošli varvarski narodi bili zabacili
napredak, do kojeg bijahu doprli Rimljani u pomorstvu, te se
povratili k primitivnosti, koja im je mogla biti prirodna, ali im
je mogla i škoditi? Time ne mislimo kazati, da su carske
rimske liburne bile jednake ratnim ladjama potonjih hrvatskih
banova i kraljeva; toliko konservativnoga duha kod neulju-
djena jošte naroda ne može se predpostaviti ; ali držimo, da
nismo daleko od istine, kada rečemo, da su hrvatske ratne
ladje morale imati mnogo zajedničkoga sa rimskim liburnama,
kojima se je oblik i konstrukcija upravo na ovoj obali ja-
dranskoga mora dotjerala do nekoga savršenstva, pa su se i
sami Rimljani vidjeli prinuždenima, da ih poprime.

II.

Oblik i oprema rimskih liburna.

Veličina i oblik ratnih liburna, — Redovi vesala, — Tornjevi na
palubi, — Pomorska ariilerija, — Leteći mostovi. — Asser, —
Sjekilj {rostrum), — Pomorske igre rimske, — Pojedine česti
ladje, — Jedra, — Sidra. — Imena liburnd.

Glede veličine rimskih liburna Vegetije piše: »Što se
tiče veličine, najmanje liburne imaju jedan red
vesala, nešto veće imaju po dva reda, a još veće

izgubio svaki pojam o gradnji trirema. Razprava završuje razlaganjem o
kitajskim ladjama, i to u skoro jednakom obsegu, Što zauzimaju redci
o liburnama.

Veličina rimskih libuma.

tri, četiri, pa i do pet redova«.^ Da se komu ta veli-
čina ne bi pričinila golemom ili nevjerojatnom, Vegetije odmah
dodaje: »Netreba, da se to komu pričini golemim,
pošto se pripovieda, da su u bitci kod Aktija su-
djelovale daleko veće ladje, koje su bile na
sedam i još više redova vesala«.^

Pored ovakova svjedočanstva staroga rimskoga pisca,
kojemu valja zahvaliti mnogu u pogledu ratnoga umieća drevnih
Rimljana, čudnovato se pričinja, kako neki moderni stručnjaci,
svjetskoga inače glasa, zavedeni bilo mišlju, da nije izvedivo
urediti ladju, koja bi imala više od dva reda vesala jedan nad
drugim, bilo pak od pisaca, kojima se mjerodavnost Vegetijeva
priznati ne može, a koji napisaše, da su liburne bile samo na
dva reda vesala (biremis, StJcpoTo?), ne mogu da dozvole
za liburne više od dva reda vesala, a inače im priznaju i
spretnost i brzinu. * Glavni njihov dokaz, osim navodž iz spo-
menutih pisaca, je taj, što vele, da su se trierarchama
nazivali svi zapovjednici ratnih ladja, te da nije trebalo da
dotična ladja bude na tri reda vesala, da joj zapovjednik bude
tim naslovom odlikovan. Doduše stoji, da je i na biremama
bilo zapovjednika s naslovom trierarche; ali se opet iz toga
ne može izvesti, da su Rimljani prestali graditi ladja na više
od dva reda vesala. Zar nemamo slučajeva i kod modernih
ratnih mornarica, da je kapetan fregate ili kapetan linijskoga
broda zapovjednikom tek na korveti , pa tko bi iz toga
mogao izvesti, da se danas ne grade fregate ni linijski bro-
dovi, nego da ratna mornarica sastoji od samih korveta ? Svje-
dočanstvo pak Vegetija, koji o ratnim ladjama dosta obširno
piše, koji je bio upućen o njihovoj gradnji, te kojemu bijaše
poznata i taktika, što se uporabljaše u pomorskom vojevanju,
ne može se tako naprečac zabaciti. Valjda muž, koji je mogao
napisati djelo o vojničkom suvremenom umieću, mogao je znati,

* Epitorae IV., 37. Cf. Forcellini o. c. — * Epit. 1. c. —
' Marquardt: R5inische Staatsverwaltung. II. Band. Leipzig. 1876. str.
492. — Bouclie-Leclercq o. c. str, 333. — Rich. o. c. — Pessoiieaux
u komentaru k Suetoniju, str, 74.

10 Oblik rimskih liburna.

da li u mornarici, o kojoj piše, imade ladji na više od dva
reda vesala ; pa kada on tvrdi da ima, ne vidi se razloga, koji
bi ga bio natjerao, da prišije potomstvu takvu izmišljotinu. Na
ovo pitanje povratit ćemo se kasnije; a ovoliko iztaknusmo samo
za to, da bude opravdano, što smo uzeli na posmatranje rimsku
liburnu upravo na tri reda vesala.'

Oblikom svojim liburna rek bi da se razlikovaše od svake
ladje ostalih naroda,' ali njezina slika nije nam se sačuvala
nigdje. Nekoji hoće, da je slika malene liburne, dakako u
vrlo sitnom formatu, na nekojim medaljama careva Klaudija i
Domicijana.* Slika ta, ako je autentična, predstavlja ladju na
dvadeset vesala, s jamborom u sredini, na kojemu je privezano
levantinsko jedro.* Takvoj ladji zaoštrena je i krma i prova.
Drugi pak nieču, da su nam se sačuvale kakve medalje spo-
menutih careva sa slikom rimske liburne,*^ pa da je slika na
tim medaljama naprosto izmišljena. — Svakako, obzirom na
brzinu, liburne su morale imati zaoštrenu krmu i provu, a du-
ljina prema širini nije mogla biti većega razmjerja, nego li je
8:1 ili 10 : 1, kao što je bivalo kod grčkih trirema. Liburne
dakle bijahu prilično duge, a dosta uzke.®

Vegetije nam je ostavio viesti i glede same gradnje
liburna. On veli, da ako treba uložiti veliku pomnju u gradnju

^ Što se tiče razporeda vesala na ladjama drevnih naroda, izvelo
je gotov prevrat u nauci djelo Niemca Bernarda Gr as era: De Ve-
terum re navali. Berolini 1864. — Graser je sa svakoga mogućega
gledišta dokazao, da su redovi veslača bili jedan nad drugim, i da su
se ladje upravo prema tomu razporedu zvale bireme, trireme itd., pa,
se valjda ne će više nadi pisaca, koji će pokušati da brane mnienje pro-
tivno. (Cf. §. 5.)* — ^ Cons. Province romaine de Dalmatie. Pariš 1882.
str. 39. » . , . et ses fameux navires liburniens (liburnides) ne ressemblaient
a ceux d'aucune autre nation.« — ' Rich. o. c. donosi i reprodukciju te
slike. — * Levantinsko jedro je trouglasto^ dočim se u zapadu rabilo
obično jedro četverouglasto. — * Guhl i Koner: Život Grka i Rim-
ljana. Talijanski prevod od C. Giussani. Torino. 1875. str. 294. u noti*
— * Haereus, u komentaru k »Historijama« Tacitovim (II, 16) veli: »Die
Liburnen waren erst seit der Schlacht bei Actium in die r5mische Marine
eingefiihrt. Sie waren von langer und schmaler Bauart und liefen vorn
und hinten spitz zu.«

Redovi vesala. ' 1 1

obične kuće, to se mora daleko pomnije sve izviditi, kada se
radi o gradnji liburne, pošto je daleko pogibeljnije imati ne-
dostataka na ladji, nego li na kući. Za ovim nadovezuje, da
se liburne grade ponajviše iz čempresovine, borovine, jelovine
i omorikovine; a pojedine česti da se ne spajaju željeznim
čavlima, nego mjedenima, pošto ovi odolievaju rdji, dočim joj
željezni brzo podlegnu.* Iza ovih obćenitih naputaka pripovieda,
kada je najsgodnije doba godine za sječitbu drvlja, koliko
treba da se gradivo suši, prije nego što se upotriebi, te kako
za pomorca ne ima ništa strahovitijega i pogibeljnijega, do li
kada počme zievati oklop ladje.

Kao što u obće kod drevnih naroda veličina ladje bijaše
u razmjeru prema redovima i broju vesala, jednako je bez
sumnje bivalo i kod Rimljana carske dobe. Vegetije, kako je
već navedeno, jamči, da bijaše liburna i na pet redova vesala.
Mi ne smijemo uzeti, da je to bivalo redovito, nego da su se
takve ladje rjedje gradile. Ako uvažimo, da su najljepše grčke
flote sastojale od trirema, onda sudimo, da nismo daleko od
istine, kada uzmemo, da su i rimske liburne obično bivale
na tri reda vesala na svakoj strani. I takvu rimsku liburnu,
ili trieru, poduzesmo da po mogućnosti izpitamo.

Obična dužina grčke i rimske trireme bijaše po prilici
do 149 stopa, perna širina na skorupu* iznosila je 14, perna
širina na palubi 18, a visina 197^ stopa. Takva je ladja ga-
zila, ili tonula, za SVa stopa, a nosila je 232 tone. Snaga ve-
sala bijaše od 24 konjske sile, pa se je sukalo ili puzilo ćak
do 10 kilometara na uru. Pentera nasuprot bijaše duga do
168 stopa, perne širine na skorupu 18, na palubi 26, a visine
287« stopa, od kojih ISVg bijaše pod vodom. Pentera je no-
sila 534 tone.^ Rimska liburna ne bi bila, kao pentera, sgodna
za brzu plovitbu i za lahko okretanje, pa sudimo, da je

* Epitome, lib. IV. 34. : »Ex cupresso igitur et pinu domestica sive
silvestri et abiete praecipue liburna contexitur, utilius aereis clavis quam
ferreis configenđa etc.« — ^ Širina najširega para rebara ladje na samoj
povrSini vode. — ^ Graser o. c. §. 30. — 33.; 43—45. — Marquardt
o. c. II. str. 480. — Guhl i Koner 0. c. str. 286.-287.

12 Tornjevi na palubi.

liburna-trirema bila doista najsgodnija, i da su rimske liburne
obično imale navedene mjere za obične trireme. Ove trireme
mogle su se bolje zalietati na neprijatelja i laglje mu se ugibati ;
a to je i bilo glavno svojstvo liburna u obće. Naravski, time
se ne izključuje, da je bilo rimskih liburna i na dva, pače i
na jedan red vesala; ali ako uvažimo, što Vegetije veli, da
na većim liburnama imade utvrda i tornjeva,' da vojnici laglje
uzmognu sipati projektile na neprijatelja, onda moramo uzeti,
da takve liburne s utvrdama, što se obično zvahu »naves
turritae«, bijahu barem trireme, ladje od 232 tone. Što
Appijan veli za svoju dobu, da Rimljani nazivaju liburnama
brzoplovke na dva reda vesala,* to ni malo ne izključuje, da
bijaše rimskih liburna i na tri reda vesala, niti za nas može
da bude mjerodavnije, što nestrukovnjak tek uzgredno piše,
od onoga, što nam strukovnjak Vegetije jamči, koji veli, da
imade liburna ne samo na tri, nego i na četiri, pa i na pet
redova vesala.

Drugo je pitanje, da li bijahu »naves turritae« i one
ladje, što ih Liburni poslaše u pomoć Oktavijanu pod Aktij.
Istina je, da se te utvrde i ti tornjevi na ladjama ne spominju
prije Augustove dobe, pa bi moglo biti osnovano, što nekoji
pisci pripisuju izum tih utvrda i tornjeva Augustovu admiralu
Agrippi.^ Ako se pak to prizna, onda se ne može braniti, da
su i ladje naših starosjedioca u bitci pod Aktij em bile ta-
kodjer »naves turritae«.

Na ovoj knjizi priloženoj slici vide se dva tornja {a^ a) na
palubi rimske liburne. Ti tornjevi ne bijahu trajno podignuti,
nego su obstojali samo u ratno doba, a kada bi ono minulo, tor-
njevi bi se razstavili i njihovo gradivo spravilo u podbrodje, dno
liburne.* Spomenici, što nam predstavljaju takvu »navis turrita«,
imaju samo jedan toranj, i to po sredini, gdje bi imao biti
jambor;^ ali pošto Vegetije spominje u višebroju utvrde i tor-

* Epit. IV., 44.: »In majoribus etiam liburnis propugnacula turresque
constituunt.« — ^ Marquardt o. c. II. str. 462. — * Bechi Stanislao:
Istoria dell' origine e progressi della nautica antica. Firenze 1 785. str. 225.
— * Idem, ibid. — Cf. Rich o, c. — ^ O ilustraciji, šio donosi Rich,

Pomorska artilerija. 13

njeve, možemo vjerovati, da ih je bivalo više; ali možda naj-
više tri, pošto bi inače veći dio palube bio zapremljen samim
tornjevima.* Za dobe Vegetijeve takve utvrde i tornjevi ob-
stojali su na ratnim ladjama, dakle koncem IV. vieka; a jer
ih se nije zavrglo ni u srednjem vieku, to su ih mogli imati
i Hrvati, kao što su ih imali Mletčani, što će biti kasnije
i dokazano.

S utvrda i tornjeva na rimskoj liburni vojnici su sipali,
rekosmo, projektile na neprijatelja. Ti projektili ne bijahu same
obične strjelice, nego se je hitalo i gorućih striela, namočenih
u nekoj upaljivoj tekućini, a omotanih u kučini (stupi), izpu-
njenoj sumporom i paklinom.* To bijaše dakle nešto slična
našim praskavicama. Tim se praskavicama nastojalo upaliti ne-
prijateljsku ladju. Te su praskavice bivale doista težke, kad
ih se prostom rukom nije moglo bacati, nego su se za to ra-
bile tako zvane ballistae, sprave za hitanje težkih pred-
meta na znatnu daljinu. Te su baliste stojale valjda na tor-
njevima; a vojnici, koji su oko njih radili, zvali se ballistarii.
Potanje o sastavu, veličini i snazi tih strojeva ne znamo
mnogo. Znademo samo, da bijahu razne veličine, pa su se
prema tomu veće zvale maj oreš, manje min oreš;'* a nlogle
su baciti na znatnu daljinu dosta težko kamenje. Ballistarii
bijahu izvježbani vojnici u tom umieću; jer da balista pogodi
u cilj, trebali su proračunati daljinu i prema njoj odmjeriti
snagu hitca.* Možemo reći, da baliste na rimskim liburnama
zastupahu današnju pomorsku artileriju.

veli, da potječe s jednoga bass-reliefa u mramoru. — Stephanus Do-
letus: De re navali, (na str. 679.) veli: » . . . dicnntur turritae, a tu-
rribus, quae, imponebantur navi bus ad libram : idque non solum ad proram,
sed etiam ad puppim « — * Cf. Guhl i Koner o. c. str. 294. — • Veget.
IV. 44.: »Oleo incendiario stoppa sulphure et bitumine obvolutae et ar-
dentes sagittae per ballistas in hosticarum navium alveos infinguntur,
anctastque cera et piće et resina tabulas tot fomentis ignium repente
succendunt.« — ^ Rich. o. c. — * Vegetije (o. c. IV., 22,) veli: »Ballista
fanibus nervinis tenditur, quae, qaanto prolixiora brachiola habuerit, hoc
est qiianto maior faerit, tanto spicula longius mittit: qaae si iuxta artem
mechanicam temperetur et ab exercitatis hominibus, qui mensoram eius

t

i

14 Leteći mostovi. — Asscsr.

Osim ovih utvrda i tornjeva sa spravama za bitaa>e tež-
kih projektila, rimske liburne imadjahu tako zvane »leteće
mostove«, što su Rimljani zvali pons, manus ferrea, ili
corvus. Taj izum pripisuje se rimskomu admiralu Dui liju u
prvom punskom ratu.

Kad bi se liburna znatno približila neprijateljskoj ladji,
vojnici bi vješto prebacili na nju takav leteći most. Ovaj bi
zakvačio dotičnu ladju, zapriečio bi daljnje veslanje, a jer bi-
jaše širok najmanje četiri stope, to bi vojnici po njemu lako
nasrnuli na neprijateljske vojnike, te se pomorska bitka pre-
tvarala u kopnenu. Došlo bi se, što no rieč, do bieloga oružjaJ
Pošto ovi leteći mostovi bijahu u porabi kod Rimljana 250 godina
prije carske dobe, sva je prilika, da su ih poznavali i drevni
Liburni i da su ih imale njihove ladje u bitci kod Aktija.

Dočim bi leteći most držao prikvačenu neprijateljsku ladju,
jedan odio vojnika manevrirao je tako zvanim asserom (na
slici b, b), da smete i porazi neprijateljske vojnike i mornare,
a po mogućnosti, da im udarcima probije i sam oklop ladje.
Asser bijaše duga, tanka, ali čvrsta greda, na obe glave
okovana željezom. Ta je greda visjela na jamboru, dakako
samo u ratno doba. Kada bi se desila sgoda, hitali bi proti
neprijateljskoj ladji jednu ili drugu željeznu glavu, prema tomu,
kako bi se našao neprijatelj ; a pod dobro odmjerenim takvim
udarcem lako je moglo popucati koje rebro izpod vanjskoga
oklopa.'"* Asser bijaše u pomorskom vojevanju, što i aries
na suhu. Aries bijaše takodjer jaka drvena greda, koja na
jednom kraju bijaše okovana vrlo debelim željezom, i to u

ante coUegerint, dirigatur, penetrat quodcumque percusserit.« — O balis-
tama je ostavio nekoliko viesti i Amijan Marcelin (23, 4.). — Cf.
Marquardt o. c, II., str. 504.— 506. — * Veget. IV., 44.; »admotis li-
burnis, injectis pontibiis in adversariorum transeunt naves ibiqae gladiis
mana ad manum, ut dicitur, co minus dimicant.« — ' Veget. IV., 46. :
»Asser dicitur, cum trabes subtilis ac longa ad similitudinem antemnae
pendet in malo utroque capite ferrato. Hune, sive a dextra sive a sinistra
par te adversariorum se junxerint naves, pro viče arietis vi impellunt; q"tti
bellatores hostinm sive nautas sine dubio prosternit ac perimit, ipsamque
navem saepius perforat.«

Sjekilj. 1 5

spodobi ovnujske glave. Snažnim odmjerenim hitanjem te grede
lahko su se probijale gradske zidine.

U pomorskom okršaju nastojalo se je takodjer i polomiti
neprijatelju vesla, da mu se osujeti bieg; a vrebalo se i na
njegovo jedrilje. Za ovu svrhu bijaše na rimskim liburnama
čvrstih kosa na dugim motkama. To se je oružje takodjer
i zvalo kosa, falx. Kada su ladje bile spojene letećim mostom,
ili se inače nalazile posve blizu jedna drugoj, lahko su mogli
vojnici tim kosama sa tornjeva, ili pak sa koša na jamboru,
prerezati konoplje, kojim bijaše pričvršćeno jedrilje; a kada bi
to palo, ne samo što je ladja gubila moćno sredstvo za bieg,
ako bijaše vjetra, nego su padajući križevi doprinašali porazu
vojske, koja se borila na palubi. '

Dočim bi jedni preko letećega mosta srtali u neprijateljsku
ladju, a drugi asserom nastojali da joj probiju rebra, ili da
kosama prerezu konoplje, nekoliko vještijih mornara ili vojnika
(o njihovoj razlici kasnije) spustilo bi se u čamac, što je svaka
liburna vukla za sobom, pa bi se kriomice dovukli do pod krmu
neprijateljske ladje i tu u tren oka oštrim dvosjeklicama pre-
sjekli užeta, na kojima su visjela kormila.* Bez tih užeta na
dolnjem dielu kormila su slabo upravljala ladjom, jer su se
savijala, ne mogući da odole odporu mora; a to je bila doista
silna neprilika, osobito ako je trebalo bježati. Vegetije dapače
tvrdi, da su ta užeta bila tolike važnosti, da bi se brod sma-
trao izgubljenim, ako bi pošlo za rukom, da mu ih prerezu.

Najpogubnije oružje na rimskoj liburni bijahu jaki željezni
ili mjedeni kljunovi na provi, t. zv. r oštra (na slici c). Ti
bijahu upravo pod provom, ili na skorupu, ili odmah pod sko-

* Veget. ibid.: »Falx autem dicitur acutissimum ferum curvatum ad
similitudinem falcis, quod contis longioribus inditum chalatorios (konoplje),
quibus antenna suspenditur, repente praecidit, conlapsisqae velis libamam
pigriorem et inutilem reddit.« — * Veget ibid.: »Bipinmis est securis ha-
bens ex utraqae parte latissimum et acutissimum ferrum. Per has in medio
ardore pugnandi peritissimi nautae vel milites cum minoribus scafulis
secreto incidunt funes, quibus adversariorum adligata sunt gubernacula.
Quo facto statim capitur tamquam inermis et debilis navis; quid enim sa-
lutis superest ei, qui amiserit clavum?«

1 6 Sjekilj.

rupom. Obično bijahu tri kljuna skupa, jedan' nad drugim, posve
blizu. Takav trostruki kljun zvao se tridens, trozub. Ako ne
bi pošlo za rukom da se mostom prikvači neprijateljska ladja,
pa je brodovlje bilo u priličnoj daljini, tada su ladje srtale
jedna proti drugoj svom silom vesala, a kod toga je taj tro-
zub imao strašnu ulogu.* Sgodan i snažan udarac ovakim
oštrim željeznim ili mjedenim kljunom sigurno je probijao ne-
prijateljsku ladju, otvorio bi joj vodu, počela bi tonuti, te bi
ujedno sa momčadi na jednom izčeznula u valovima.*'*

Kljun, rostrum (žf/.{io>.0(;), ne bijaše uviek u obliku tro-
zuba. U prvo doba to bijaše greda na glavi okovana, i to u
obliku životinjske glave s izbočenom gubicom. Takav jedan ros-
trum našao se na dnu genovezke luke, a drži se, da je iz dobe
ratovanja izmedju Genoveza i Magona Kartažanina. Nego kako
se je s vremenom ratno pomorsko umieće usavršivalo, to je i
rostrum prošao kroz različite miene, dokle se nije promet-
nuo u trozub, kakav je i ostao ; samo što se je kadšto običa-
valo pričvrstiti ga u pravcu kobilice, a kadšto opet, ali rjedje,
nagnuta izpod kobilice, kako se to vidi na nekim sačuvanim
medaljama.*

Iz ovoga, što je dosele navedeno, lahko se razabire, da
je glavna vještina u pomorskoj bitci sastojala u nadveslanju,
da udarac bodežom ili rostrom bude i jak i sgodan.* Za to je
pak trebalo osobite vještine u kormilara, pa i izvježbanih i
snažnih mišica u veslača. Sam Vegetije nam to potvrdjuje,
gdje veli, da pobjeda ovisi od veslačkih mišica i od znanja
kormilarova.^

Pošto smo se tako upoznali s ratnom opremom rimske

* Veget. IV., 43.: »Libarnarumque molcs non ventorum flatibus sed
remorum pulsu adversarios percu tit rostris.« — * Virgil. Aen. 5., I42 :
»totumque dehiscit Convulsum remis rostrisque tridentibus aeqaor.«
— • Rich. o. c. — Cf. Schreiber: Culturhistorischer Bilder-Atlas. I.
Alterthum. U tekstu str. 6. Table XLVI-XLVIII. — * Pl i ni je u svojoj
»Historia naturalis« X. 23, 32. veli: »Anseres . . . Liburnicarum more
rostrato impetu feruntur facilius ita fendentes aera, quain si recta fronte
impellerent.« — * Epitom. IV., 43.

Pomorske igre rimske. 17

liburne, red je, prije nego li se upoznamo s njezinim častnič-
tvom i s vojskom, da se kaže nešto o njezinoj konstrukciji. Za
nas je ovo važno ; a opetujemo, što smo već kazali, da što je
poznato glede te konstrukcije, može se u glavnom smatrati
liburnijskoga poriekla. Moglo bi se prigovoriti, da je brodo-
gradnja za doba careva mogla napredovati, kao što su napre-
dovale i mnoge druge grane ljudskoga obrta; ali baš u ovom
predmetu, za dobe careva, ako ne bijaše nazadka, ne bijaše
doista ni napredka. Carsko doba, to je za rimsku ratnu mor-
naricu doba propadanja; pomorsko vojevanje zanimalo je u
toliko Rimljane, što su im nekoji carevi priredili javnih igara,
poznatih pod imenom naumachia (vau^aa^^^a) ; ' inače pomor-

* Naumachia bijaše umjetna pomorska bitka, što se priredjivala na
zabavu rimskom puku u navlaŠ za to uredjenim jezerima. Prema onomu,
što piše Svetonij (o. c. Julius Caesar, 44.), prvi, koji je uveo te igre, bi-
jaše Julius Cezar. On je dao izdubsti blizu Tibra jezero, u koje su pre-
nieli ladja svake vrsti, na kojima bijaše mornara i vojnika. Za tu prvu
naumachiju bijaše se splilo toliko naroda sa svih strana, da su mnogi
gledaoci, izmedju kojih bijaše i vitezova, pa dak i senatora, ostali sgaženi
i zagušeni. Kad je igra svršila, dao je ono mjesto Cezar napuniti zemljom,
te je sagradio Martov hram. — Ovakih igara dali su i neki carevi, poi-
mence August, koji je na oprcdieljeno mjesto dao dovesti vodu po pod-
zemnom vodovodu, više milja dugom. — Klaudije, davši ovake igre, ta-
kodjer se pokazao i krvoločnim. Bilo na okupu u jezeru brodovlje od
24 trireme: 12 ih je predstavljalo mornaricu sicilijansku, a 12 rodijsku.
Svi bojnici, a bilo ih je 19.000, bijahu sami kažnjenici. Prolazeći mimo
Klaudija, dovikivali su mu borci poznati pozdrav gladiatorS.: »Ave, impe-
rator, morituri te salutant!« (Zdravo, imperatore, pozdravljaju te
umirudi!), na što im on odvradaše: »Vos quoque avete!« (Da ste zdravo
i vi I); a poslije toga ti su se nesretnici nemilo stali sjedi, dokle ih vedina
ne bi izmrcvarena. Za trajanja te borbe podvodni je stroj izdigao iz sre-
dine jezera roba, odjevena poput Tritona, koji je svojim srebrnim rogom
poticao bojnike na žešde krvarenje — Kaligula, da potamni slavu Ksersesa,
koji bijaše preko Helesponta napravio veličanstveni most, po kojem su
milijuni njegove vojske prešli u Evropu, dao je takav most napraviti iz-
medju Baje i Pozzuola, sabravši sve ladje iz Italije i Sicilije. Preko toga
mosta izredala se sva njegova vojska, a i on sam je prešao, ukrašen svim
carskim znakovima. Na večer ga je dao razsvietliti nebrojenim bakljama,
tako da je nod pretvorio u dan. Tomu je sliedila gostba; a najzad je, iz
šale, dao pobacati s mosta u more mnogo naroda, što se bijaše slegao sa

Poparič : Pomorska sila Hrvata. ^

18 Cesti ladje.

stvo su Rimljani od uviek smatrali nekim inferijornim zani-
manjem. S toga je ono ostalo bar stacijonarao, pa možemo
uzeti, da je i u Augustovo doba bilo sve onako, kako nam je
Vegetije pod konac IV. vieka to opisao.

Najdolnjačest broda bijaše carina (la chiglia, Tp6o7rt;),
što mi zovemo kobili ca. Ona sastojaše od više dugih uprav-
nih greda, kojima su krajevi bili spojeni na zub. Na dvama
krajevima kobilice bijahu pričvršćene: osovina od prove (što
Talijani zovu Tasta di prora, a Grci (rrerpa), te osovina od
krme (Tasta di poppa, d^ivStov). Te su osovine bile skoro
okomito na kobilici, to jest tek malo nagnute u vani. Pod
kobilicom bijaše dodan opet jednak niz greda, t. j. pod ko-
bi lica (yeXu(;(jt.a), da bude kobilica čvršća i da štiti ladju proti
udarcima podmorskih grebena. Nad kobilicom bijaše opet niz
greda, naše pasmo (paramezzale, Spoopv). Ovako učvršćena
carina, naša ribina, bijaše bezuvjetno nuždna na ratnim bro-
dovima, pošto na njezinom kraju od prove bijaše već spome-
nuti bodež, rostrum, a njegov udarac nije smio da ošteti
kobilicu, na kojoj bijaše pričvršćen, pošto se je inače mogao
razasuti brod.* Kobilicu i podkobilicu spominju takodjer Cezar^
i Livije.^

U pasmu bijahu zasadjena rebra ladje (costae, tpLoCkia),
Rebra su išla na parove, jedno s jedne, drugo s druge strane;
a svaki par na gornjem kraju bijaše spojen debelom vodorav-
nom gredom, t. zv. sponjama (baglio, orpcdiTip). Na spo-
njama pak počivaše paluba (ponte, constratum, tloltol-
<rrpw[i.a). Veće ladje imadjahu izpod gornje još jednu nutrašnju
palubu, koja takodjer počivaše na sponjama, što su spajale
sredine rebara. Te su se sponje zvale trans tra, Z\ty6:. S gornje
se palube silazilo na dolnju kroz horizontalne otvore, što bi-

svih strana, da se nadivi tomu čudu. Silno ga je zabavljalo gledati, kako
i odličnih ljudi pogiba u valovima. — Heliogabalova naumachia iztakla
se nad drugima, jer priredjene za borbu ladje nisu plovile na vodi, nego
na vinu, kojim bijaše jezero napunjeno. — Cf. Svetonius o. c. — Rich
o. c. Bechi o. c. str. 152. — 155- — * Cf. Guhl i Koner. o. c. str. 284.
— * De B. G. III. 13. — 2 XXII. 20.

česti ladje. 19

jahu u gornjoj palubi, što se obično zove bokaporte, a
moglo bi se zvati krovne luknje (na slici ^, //.). Ovakih
lukanja bijaše i u nutarnjoj palubi, a kroz te se silazilo naj-
prije u pođbrođje, pa u najniži dio broda, dno ()cotXov), sve do
t ZV. sentine (avT^o?),^ gdje bijaše sentinaculum, sprava
za presušenje sentine, neka vrst sisaljke. Čitavi pak nutarnji
prostor u ladji zvao se alveus (5coCXyi vau;), ili cavernae.
Nego caverna se zvao i svaki odieljeni prostor u nutar-
njosti ladje.^

Svaki par rebara bijaše mal ne pravokutno zabiven u ko-
bilicu. Ali zato svaki par ne bijaše jednako širok. Perni parovi,
u sredini ladje, bijahu najširi ; a čim se je više napredovalo
prema krmi i prema provi, parovi bijahu sve to uži, tako da
su i prova i krma dobivale konačno zaoštren oblik. Ta zao-
štrenost liburnama povećavaše brzinu.

Rebra od prove i od krme imadjahu krajeve izdignute
nad površinom palube. Ti krajevi bijahu takodjer spojeni spo-
njama, a na tima počivahu dva mala krovca polu-mosta (mezzi
ponti, ixp{a)ay.) ; jedan bijaše na provi, koju bi se moglo zvati
pramac (prora, 7rp<opa); a drugi na krmi (puppis, Tcpupa).
Ti krovci odgovaraju našemu tako zvanomu kaštilu od prove
i kaštilu od krme, ili kasaru (na si. e^ i). Prova se ne raz-
likovaše u svojem obliku od krme, a u tom je možda najveća
razlika izmedju modernih i starinskih ladja.

Kobilica sa svojim rebrima činjaše okostnicu ladje, što
no se talijanski kaže car čame. Ta okostnica bijaše obkoljena
daskama, pričvršćenim na rebra mjedenim čavlima. Taj oklop,
u svojem nad vodnom dielu, bijaše utvrdjen drugim oklopom iz
čvrsta drva (voiasTj;). Kao prvi, bijaše i ovaj drugi oklop vodo-
ravno postavljen. Nalik vanjskomu oklopu bijaše i nutarnjost
okostnice prikrita daskama (la f od era), a te bijahu utvrdjene
drvenim priečnicama (traverse, ap[AOv^at, SecfjLot).

^ Đoletus o. c. str. 682.: >Sentina pars est navis inferior: in quam
qiucqTiid instillat aquarum, defluit, corruptaeque male olent. A sentio, sentis
dicta, qaod eius foetor sentiatur: nam odorem foedum emittit.c — * Cf.
Rich o. c. — Guhl i Kon. o. c. str. 284.-285.

1

20 Česti ladje.

^■»^^^ I ^— ^— ■ ■ ■ 1^^ ■ ■■ ■■!■■■■ ■ ■■■ »!■■■ ^^m^^ ^— ^»^M^^^^- I ■ ■ — ■ ■■ m*^~ I

Na kasam ili krovcu od knne bijaše kućica (diaeta,
fr/.vrr)j u kojoj je sjedio zapovjednik ili m a g i s t e r, na ma-
njim ladjama konnilar ili gubernator, xi»ispviTT>i? (na si. /.).
Kako gornji okrajci to krme to prove bijahu uzdignuti i
zavinuti, kućica se podizala pod zavojem od krme tako, da
bijaše dosta sakrita, te nije kvarila cjelokupnog sklada raznih
dielova ladje.

Zavoj na krmi svršavao je u obliku perja, ili lišća, ili
ptičjega krila, a zvao se latinski aplustre (od grčkoga
a(pAz^ov; na si. g). Osim aplustra na zavoju krme bivaše još
jedan komad za nakit, ponajviše u obliku vrata labudjega, ili
od patke {yryirrA6;), a izmedju toga i aplustra zasadilo bi se
koplje sa zastavom (na si. g^.) (T/ifJLstov). Na vanjskom oklopu
krme, postrance, gdje je dospievao kasar, bijaše tutela, zaštita,
slika naime ili maleni kip genija ili božanstva zaštitnika ladje
(na si. A).

Na krmi postrance, Dlizu tutele, bijahu dva otvora, kroz
koja su prolazili najgornji dielovi dvaju kormila (gub em a cu-
1 u m, 7m5iXtov) (na si. t). Kormila ne bijahu ni malo nalik na-
šima, koja su došla u porabu kasno u srednjem vieku, nego
bijahu posve nalik veslima sa širokom lopatom, ili perom. Na
gornjem kraju kormila bijaše držalo ili ručka, manovella (cla-
vus), da se laglje« njime upravlja (na si. i); dočim doljnji ši-
roki dio, naime pero, zvalo se pinna. Kormila bijahu pričvr-
šćena uzetima, bez kojih na velikim ladjama ne bijaše moguće
vladati brodom (na si. /). Ta su užeta pomagala, da kormila
odole odporu mora, kada je ladja plovila, a po njima se je
kormilo dizalo i spuštalo prema potrebi. Slična užeta možda
jošte rabe Kitajci na većim ladjama, a imamo ih i na našim
trabakulima za izdizanje kormila.

Na provi, koja se svojim oblikom nije razlikovala od
krme, na točki, gdje se je slagao zadnji par rebara, bijaše
više puta ovnujska glava od kovine (7rpo£(j!.p6Xiov), bilo za ures,
bilo za zaštitu iznositijega diela ladje, t. zv. opere morte,
naša talasnjača.

Pod tom glavom, ili raži vode, ili odmah pod vodom ^

Jedra. 2 1

bio je više spomenuti bodež ili sjekilj, rostrum, složen, kako
je već kazano. Na dvjema stranama osovine od prove, ili baš,
što no se kaže, nosa od prove, kao i dan danas, bijahu
dva mala otvora, kroz koja je išlo uže, ili lanac sidara. Ti
otvori bijahu okovani, da se ne izglodju, a bojadisani poput
očiju (na si. w.), pa suše i zvali oči (o^p-B-a^i^-ot). I tako prova
sa svojim kaštilom, koji se podizao poput čela, sa svojim izbo-
čenim trozubom nalik Čeljustima, sa svojim očima izgledaše
kao ogromna ribja glava; vesla, razkriljena na obe strane ladje,
pričinjala se kao ribje plitve; dočim krma sa svojim izdignu-
tim aplustrom nalikovaše na zavinut ribji rep.^

Na sredini ladje izdizao se glavni jambor (na si. n)
(albero di maestra, itto? [J'iya<;), sa svojim križevima
(penonne, antenna, cm^ptov ; na si. o.). Željezni obruči, h a j-
mice (trozza, anquina, ayxotv7)) držahu pričvršćene križeve na
jambom. Krajevi ili šiljci križeva zvali su se rogovi (cornu,
xepac); dočim konoplje, što je držalo križ vodoravno na jam-
bom, talijanske mantiglie, zvalo se ceruchi (od grčkoga
xEpoOpt), što nekoji hrvatski zovu klobučnice. Ove k 1 o b u č-
nice vezale su šiljke križeva sa vrhom jambora, te podrža-
vale križeve u horizontalnom pravcu. Obično je svaki križ imao
samo par klobučnica; ali dugi križevi na velikim ladjama imali
su i po dva para, kao što se vidi na nekojim drevnim slikari-
jama (na si. /, p).

Jedara je bivalo kako na kojem brodu. Trgovački brodovi
imadjahu više jedara, jerbo na njima ne mogaše biti mnogo
veslača; ali rimske liburne valja da su se malo pomagale jedrima,
pošto na njima bijaše sila veslača. Na glavnom jambom moglo

* Talijan Leon Battista Alberti (1406 — 1472) u svojem djelu »De
re aeđificatorla« pripovieda, da su u njegovo doba izvukli iz jezera
Riccia (južno od Rima, danas jezero Nemi) golemu rimsku gjemiju iz
dobe cara Kaligule, te medju ostalim veli, da je drevnim narodima u
istinu riba bila uzorom za gradnju brodova. »Sto je u ribe hrbat, to je u
ladje kobilica, ribjoj glavi odgovara prova, mjesto ribjeg repa ladja ima
kormilo, dočim plitve zastupaju vesla.« Sr. prevod C, Bar toli. Rimsko
izdanje 1784. Knj. V., str. 220.

Sidra.

iti i do pet jedara. Tri doljnja bivahu ćetverouglasta, a dva
ija trouglasta ili latinska (suppara, od obipoi). Osim ovoga
lora na većim ladjama do potrebe bi se zasadila još dva:
11 na provi, što bi odgovarao našemu prvenomu jambom,
ligi na krmi, kao naš krmeni jambor. Debelim konop-

bijahu pričvršćeni jambori, a isto tako i jedrilje. Rupa,
. žabica, u kojoj jambor bijaše zasadjen, zvala se modius.
velikom jambom bijaše carchesium {xxpyriato't), na^
:le kofa, a odsele koš (na si. f). Tu je bila straža, koja je
evrirala oko jedara, a u bitci gadjala takodjer na neprijatelja.

Na zaštitu protiv udaraca debeloga mora, kao što i protiv
ektila neprijateljskih, kada se ne bi veslalo, rabila se osobita
i tkanina, debela i čvrsta, poput zastora. Takav zastor se
luštao za vrieme oluje, netom bi se povukla vesla, da ne bi

otvore vesala probilo u ladju more. AH bijaše i drugi
or, koji se prostiraše po palubi, bilo da ju zaštiti od sun-
h zraka, bilo u boju od upaljenih projektila.

Sidra na rimskim liburnama bijahu posve nalik na naša.
ajdavnijoj dobi sidro (ancora, ar^i^r) bijaše ogroman
an, ili vreće pune pieska, ili košare zatvorene, ali pune
enja. Na ladji Ptolomeja Philopatora bijaše dvanaest
ra : osam Željeznih, a četiri drvena. Ovim dakako bijahu
jeseni veliki komadi olova. Bijaše i kamenih sidara s pro-
m rupom, kroz koju bi se provuklo uže, na kojem je sidro
:lo. Kada su došla u porabu sidra nalik našima, ne zna se;
itarim novcima iz carske rimske dobe lik sidara vrlo je sli-
današnjim (na si. ^).'

Sidra bijahu od davne davnine privezana čvrstim uzetima
coralia, (rgjuvlt i-^upeia). Kasnije, već prvoga stoljeća
; Kr., rabili su za to željezne lance (na si. «). Taj se
c, kao i u naše doba, namatao na vijak, ili vratilo, ili
3 (argano, <jTfioysiov), s pomoću kojega se vuklo i spuštalo
i kroz oči na provi (na si. t).

Kada bi ladja pristala uz obalu, prebacile bi se ljestve

' Cf. Schreiber: Atlas. Tab. XLVIIL 3.

r

Imena rimskih libuma. 23

s tankim stepenicama, po kojima se uzlazilo i silazilo iz ladje
(na si. u). Pošto ladje bijahu previsoke, to je doista i trebalo
ovakih Ijestava, kako su bile naslikane na spomeniku, odkritom
u vrtovima farneskim u Rimu početkom prošloga vieka, gdje
bijaše predstavljen bieg Parisa i liepe Jelene.^ Prije nego bi
se ladja odtisnula, ljestve bi se povukle i privezale uz ko-
noplje velikoga jambora. Velike liburne, pošto su težko mogle
da pristanu uz obalu, takvih Ijestava nisu valjda ni imale,
nego su na bokovima nosile tanke ljestvice, po kojima se si-
lazilo u čamce, po prilici, kako imaju današnje oveće jedre-
njače i parobrodi.

Svaka rimska ladja imadjaše i svoje gr u žilo, ili dubi-
nom jer (perpendiculum, PoX^;, jcaraTcetpaTvip), ali posve jedno-
stavan. Visio je obično na zavoju od prove.*

Rimske liburne imadjahu svaka svoje posebno ime, a
glede toga sačuvala se sila uspomena. Moderne izkopine nisu
nas u nijednoj grani drevne nautike toli obilno nadarile, ko-
liko u ovoj.

Spomenuto je, da na krmi bijaše tutela, kipić ili slika
genija ili božanstva, kojemu liburna bijaše posvećena. Kako
na krmi tutela, tako na provi bijaše polena ili insigne
(Tuapdćcno^aov.).^ To bijaše takodjer kipić ili slika osobe, stvari ili
životinje, po boku od prove, ili na samom njezinom vršku (na
si. v), a po tomu se liburna i nazivala. Ime ladje ne bijaše u
nijednom slučaju na njoj niti urezano niti bojadisano. U
svezku III. »Corpus Inscriptionum Latinarum« imade nekoliko
nadpisa, u kojima se spominju imena rimskih liburna. G. 1827.
našao se u Solinu nadgrobni nadpis, u kojemu stoji, da je vojnik
Idiopantus vojevao 16 godina na liburni, koja se zvala »Mu-

* Idem. Tab. XLVIII. l. — ^ Za cieli ovaj opis sravni Vege li-
jevo djelo, pa Graserovo, Bechievo, Richovo, Marquardtovo, te
ono Guhla i Konera. Starije radnje, kao: Constantini Opelii — De
Fabrica Triremium Meibomiana; — Caelii Calcagnini — De re Nau-
tica, — nisu se mogle upotriebiti, jer su složene na riedkim i netočnim
viestima, kojima se moglo u XVI. vieku razpolagati. — * » . . . Insigne
illud prorae impositum: a quo navis ipsa cognomentum sortita est.« —
Lazarus Bajfius: De re navali, str. 622.

24 Praefecti.

rena«J U drugom jednom nadpisu* liburna nosi ime »IV Por-
tuna«; dočim se opet u jednom veli, da je Kajo Julije
Hilaris bio trierarcha sirijske mornarice na liburni »Grypi«.*
U drugim pak nadpisima spominju se još ova imena rimskih
liburna: Aesculapius, Aquila, Armata, Clementia,
Fides, Justitia, Neptunus, Nereis, Virtus itd.*

Ovim bi bio završen opis ratne rimske liburne, u koliko
dozvoliše oskudne viesti starih pisaca, te u koliko se na rimsku
liburnu može protegnuti, što nam je u obće glede drevne
brodogradnje i opreme broda poznato.

III.

Vojska na liburnama.

Praefecti, — Tribuni, — Navarchae. — Centuriones, — Trie-
rarchae, — Glavari veslača. — Kormilari, — Proretae, —
Ronilci, — Pomorski vojnici, — Mornari. — Pomx>rska artilerija,
— Veslači, — Manje ladje, — Bojni red, — Pomorska bitka,
— Gothska ratna mornarica, — Bitka pod Ankonom.

Na rimskim liburnama zastupaše rimskoga cara vrhovni
zapovjednik, koji imadjaše naslov praefectus classis. To
bijaše dakle rimski admiral. Kako je rimskih mornarica
bilo više, to je bilo više i tih prefekta. Te posebne mornarice
odgovaraju našim odjelima, koji svi skupa sačinjavaju državnu
mornaricu. Te zajednice kod Rimljana ne bijaše, pa su s toga
oni imali više odieljenih mornarica.

Praefecti bijahu dakle što današnji admirali. Oni ima-
djahu i svoje zamjenike, vice-admirale, sub-praefecti, koji

* 2034. »Idiopantus Alexandri f. de liburna Murena vixit
annos XXXVin., militavit annos XVI., hic situs.« — * 3165. —
• 434. »C. Juli Hilaris trierarchi classis Syriacae Liburna
Grypi.« — Sirijska mornarica rimska kasnije se prekrstila u Classis
Seleucia, te je stationirala u Seleuciji, luci Antiochije, — Marquardt
o. c. pag. 487. — * Corpus Inscriptionum Latinarum III.

r

Castnici na liburnama. 25

se takodjer u nadpisima spominju. Vegetije za svoju dobu ne
spominje tih podadmirala, kao što ne spominje ni stolarcha
{f7Tokx(>-/ric) ^ koji zapoviedahu manjim odjelima mornarice.^
On iza praefecta, admirala, odmah stavlja tribune, koji
da zapoviedahu pojedinim cohortama.* Kao što tribuni u
kopnenoj sili, jednako i u mornarici bijahu visoki castnici, ko-
jima vlast ne bijaše ograničena na jednu ratnu ladju, pošto
cohorta nikad nije brojila manje od 500 momaka, a toliko
ih nikad nije bilo na jednoj liburni. Za dobe punskih ratova,
kada je, čini se, najveći broj vojnika bio na rimskim pente-
rama, ipak ih ne bijaše više od 120, uz 300 veslača. Čast tri-
buna možda bi odgovarala onoj modernih contre-admirala.
Castničtvo, kojemu zapovied bijaše ograničena na jednu
liburnu, bijaše niže od tribuna; ono počima sa trierarchama.
Ovi bijahu zapovjednici liburne na tri reda vesala; a bijaše
ih s takvim naslovom, koji zapoviedahu i nad manjim ladjama.
Za ovima dolaze navarche Vegetije veli, da svaka liburna
imadjaše po jednoga navarchu (današnji oficir manovre),
kojemu bijaše zadaća, da svagdano vježba i gubernatore i voj-
nike, pa i same veslače.^ Navarcha dakle ne mogaše biti
zapovjednikom na liburni, nego bijaše podredjen trierarchi, a
obavljaše netom naznačenu službu. Iza navarche spominje se
cen turio, koji, da se razlikuje od istoimenoga zapovjednika
pješadije, zvao se centurio classiarius. Djelokrug njegov
nije pobliže poznat.* Magister bijaše što danas maestro
deirequipaggio, dakle neka vrst našega nos trom a,
v o d j e, premda neki misle, da bi ova služba odgovarala onoj
gubernatora."^ Da li je magister takodjer spadao medju

* Marquardt II. str. 496. — ^ Epit. IV., 32.: »sub quibus (praefectis)
deni tribuni per cohortes singulas constituti.« — Cohors bijaše deseti dio
legije. Kako se je mienjao broj vojnika u legiji, tako se mienjao i u co-
horti. — Rich o. c. — ^ Epitome, ibid.: »Singulae autem liburnae sin-
gulos navarchos, id est quasi navicularios, habebant, qui exceptis nau-
tarum officiis, gubernatoribus atque remigibus et militibus exercendis
cotidianam curam et iugem exhibebant industriam.« — Doletus o. c. str. 692.:
»Navarchus appellatur navis princeps, qui in navi nautis imperat.« —
* Marquardt o. c. II. str. 496. — 497. — * Bechi o. c. str. 109.

Častnici Da Hbumama.

ne da se utvrditi ; ali, ako je spadao, to je bio bez
adnji. Magiater obično je sjedio u kućici na krmi.

naloge od trierarche ili navarche, on je
manevriranjem mornara, davao naloge kormilarima
1 veslača, t. zv. ho rta tor u (ite^Eu^iTi:). Prema prim-
lalozima ovaj je pak ravnao veslanjem. Veslači su
i držati takta, što im davaše hortator, bilo glasom,
anjem, ili pak šibkom. Vesia su morala grabiti skladno.
)va Šibka zvala se portisculus. ' Naravski, hortator
rao da neprekidno udara šibkom niti da svira, pa

se on odmarao, veslači bi svi skupa prihvatili pje-
a većim ladjama, gdje hortatoru bijaše nemoguće,
ravna veslanjem, bilo šibom, bilo glasom, a i ne mo-
neprekidno svira, bijaše mu dođieljen posebni svirac,
vao symphoniacus {■vfir,px'J'Kr,i). Hortatorova služba
kodjer, da morskom trubljom dava znakove ladjama,
bile na putu, a plovile su manjom brzinom, da se pre-
ogibelj sukoba.* Hortator je obćio s veslačima po
lodniku, koji se zvao age a.

ibernator bijaše kormilar. Na manjim ladjama on
ie sa oba kormila; ali na većim, dakle na ratnim la-
;a svako kormilo bijaše poseban gubernator. Oni pri-
loge neposredno od magistra, kojemu bijahu i najbliži,
jedne, a drugi s druge strane njegove kućice." U gu-
I se tražilo velike vještine, kako smo vidjeli, da je to

zabilježio.*

ich o. c, — * Bechi o. c. str, II3.— II4. — Stuibu hortatora
pisuje Silius (lib. VI.. 361.):

» . . . Mediae stat Margine Puppis

Qui voće alternis Nautarum temperet Jctus

Et remis diclet sonitum, paTiterque relatis

A numernni plaudat resooantia caerula toosis.«
tus o, c. str. 687. — * Rich o. c. — * U Zadru se našao
lini, koji spominje n naSim stranama gubernatora rimske liburae.
Ipis uvrSten u .Corpus Inscriplionum latinarumi I[I. br. 3165.,
.T. Titinio JuUano gubernatori IIII Fortunae,. Libuma
IIII Portuna«. — Vegetije (0. c. IV., 43) gabernatora lOve i

Ronilci. — Pomorski vojnici. 27

Kako magister, a niti zapovjednik s krme nije mogao
da sve vidi, on je bivao obaviešten od straže, koja bijaše u
košu, te od svoga podredjenika na krovcu od prove. Taj se
zvaše proreta (Trpoipvir/);). Ovaj je priobćivao magistru sve,
što bi smatrao važnim obzirom na promjenu manevre, jače ili
slabije veslanje, promjenu pravca plovitbe, ili što mu drago
drugo. Njegova odgovornost bijaše velika, kako se to razabire
iz starih pisaca.* On upravljaše takodjer spuštanjem i dizanjem
sidara, pa s toga njemu bijahu podredjeni i ronilci, urina-
tores. Ovi ronilci se spominju kod više pisaca, to grčkih, to
latinskih. Neobična pak bijaše njihova vještina. Dopirali su do
morskoga dna najvećom brzinom. Da uzmognu laglje razabrati
predmete, koje su tražili na dnu, ronilci bi napunili usta uljem,
što su pak po malo izpuštali. Da ih u poslu ne smetu velike
ribe, bijahu im crnim namazane i ruke i noge. Na ratnoj ladji
imali su i ronilci težkih služba. Ako bi se sidro zakvačilo za
klisuru, pa ne bijaše moguće izvući ga, morao se spustiti po
užetu ronilac, te osloboditi sidro od zapreke. U vrieme ratno
vrebali su, kako bi presjekli užeta neprijateljskoj ladji, ili kako
bi joj inače pod morem naškodili.'* Iz raznih nadpisa znademo,
da je u Rimu bilo uredjenih posebnih zadruga ronilaca, koje
zvahu corpus urinatorum.

Cl as si ari i zvali se vojnici na rimskim liburnama. Oni
ne imadjahu na brodu nikakve mornarske službe, nego im cieli
posao bijaše vježbanje u oružju, kao što i danas na englezkoj
ratnoj mornarici.* Classiarii se zovu jednostavno i milites,

* Rich o. c. — Bechi o. c. str. IIO.— 112. Proreli bi odgova-
rala danaSnja straža od prove za rekognosciranje. — Nije izpravno, što veli
Doletus (o. c. str. 680.): »Proreta est , qui prorae praefectus est:
quemadmodnm gubernator, qui puppi.« — * Bechi o. c. str. 112. — 113.
— Rich o. c. Marquardt o. c. II. str. 497. — ^ Marquardt (o. c.
II. str, 493) iz Ulpijanovih rieči »in classibus omnes remiges et nautae
milites sunt« izvodi, kao da bijahu na brodu svi jednaki, i vojnici i mor-
nari i veslači. Takva interpretacija protivi se svemu, što su nam u tom
pogledu ostavili stari pisci, pa s toga rieči Ulpijanove valja razumjeti
tako, da u pomorskoj bitci, kada dodje do gusta, sva momčad na ladji vo-
juje, svi sudjeluju u boju, jer se radi o spasu sviju, pa su tada doista svi
bez razlike vojnici.

Pomorski vojnici.

; a na liburnama mornarice, kojoj pristanište bijaše pod
lom, to bijahu ponajviše Dalmatinci i Panonci za vrieme
'espazijana.' Vegetije nam opisuje i Česti oružja rimskoga
ikoga vojnika. Na obranu gornjega tiela imadjaše oklop
;u, a na nogama goljenice. Pošto mu ne trebaše marširati,
ne bijaše teSko. Uz to je imao i štit, čvršći i veći od
ito su rabili vojnici od kraja, jer ga je imao da obrani
jektila, što se je sipalo s neprijateljske ladje sredstvom
ita. Osim već spomenutih kosa (falces), ti su vojnici
neku vrst kvaka (harpago, ioTva-jTi), kojima su na-
da zakvače pijta (sartie) neprijateljske ladje, da joj se
glje približe. K tomu su dakako imali i luk sa strjelicama,
)ji i praće* za hitanje kamenčića i olovnih kugljica. Za
amenje i krupnije olovo rabili su im fustibali;^ za
; projektile, bilo od kamena ili od olova, onagri,* a naj-
Dsniji bijahu silni škorpioni.^

'lassiarii su se rekrutirali iz stališa slobodnjaka, a
26 godina službe dobivali su pravo gradjanstva. Što se
oja njihova na ratnim ladjama, velika bijaše razlika kod
kod Rimljana. Dočim na velikoj triremi Grci nisu imali
1 10—20 vojnika, Rimljani bi u vrieme rata imali i do
, Za punskih ratova bivalo ih i preko stotine. Na prvi
, se razlika pričinja čudnovatom; ali ona nam postaje
shvatljiva, kada se sjetimo načina pomorskoga vojevanja

Tacit, Histor III., 12 : .Lucilius Bassus classis Ravennatis prae-
mbiguos militum aninics, quod magna pars Delmatae Panno-
erant, quae previnciae Vespasiano tenebantur, partibus eius
/erat,* — * O praćarima na drugom mjestu veli Vegetije (o. c,
I: >Funditores sunt qui fundis lino vel saetis factis — has enim
;sse meliores — contorto circa caput brachia diriguat saxa.i —
t. ibid.: >Fustibalu5 fustis est longus pedibus qualluDr, cui per

ligafur funda de corio et ulraque manu iopulsus prope ad instar
irigilsaxa.i — * Kakove sprave bijahu onagri, opisuje podrobno
Marcelin (XXIII., IV.), ali si je ipak težko predočiti njegovu
■ Cf. MaTquardt o. c. sir. 507. — Vegetije veli (IV., 22.), da

>quanto amplior fuerit, tanto maiora sax3 fulminis more contor-
- ' Veget. IV., 22. — Škorpione su s toga tako prozvali: »quod
]btilibu5que spiculis inferuDt mortero.*

Mornari. — Veslači. 29

kod tih dvaju naroda. Kod Grka se ratno pomorsko umieće
stezalo na nadveslanje, te koja će ladja prije i bolje pogoditi
protivničku u rebra, a za takvu operaciju doista je moglo biti
suvišno vojničtvo; dočim kod Rimljana, uslied već spomenutih
letećih mostova, po sebi se nametala nužda čim jačega broja
vojničtva. Da je pak i u doba Vegetijevo tako bilo, ne može
se podvojiti, pošto on uporabu letećih mostova osobito iztiče.'

Ali, da je ipak još glavna taktika bila nadveslanje i uda-
ranje kljunom, sam nam potvrdjuje, gdje veli, da zapovjednik ladje
treba da bude pomnjiv, kormilari da budu vješti, a veslači
snažni, pošto se boj na moru obično po tišini bije, pa goleme
liburne udaraju na neprijateljske ladje svojim rostrima, ne po-
tisnute od vjetra, nego od odpora vesala; a to da je upravo
ono, što omogućuje liburni, da takodjer izbjegne protivničkim
udarcima, pa da pobjeda ovisi od mišica i od vještine kormilara.*

Mornari, nautae, razlikovahu se od vojnika. Njihova
služba bijaše manevriranje oko jedara i u obće svi strogo mor-
narski poslovi, izključivši veslanje. Ali ih bijaše i kod Grka
i kod Rimljana, koji ne obavljahu samo mornarsku službu ; a takvi
se nisu zvali nautae, nego i epibatae (eTuiparat),' premda
neki taj naslov priznaju samo pomorskim vojnicima grčkim.*

Najniži sloj na rimskim liburnama, kao što u obće na
ratnim ladjama drevnih naroda, bijahu veslači. Na svakom
veslu bijaše po jedan čovjek, nipošto više njih, kao u srednjem
vieku na galijama. Prema redu veslača bijaše i dužina vesala.
Vesla u dolnjem redu, na triremi, bijahu duga TVg stopa, u
srednjem lOVa , a gornjem 13V2- Prostor za veslače bijaše
tako porazdieljen, da je na svakoga odpadalo kakvih 8 Če-
tvornih stopa, pa se nije preko odredjenoga broja mogao
dodati ni cigli čovjek. Naziv ladje bio je prema broju re-
dova vesala: osim trirema imamo tetreru (T£Tpv)p7)c) na
Četiri reda, penteru (Trevrvipr);) na pet redova, pa ekseru,
epteru, ekteru, enneru, dekeru, na šest, sedam, osam,
devet i deset redova. Nego, da li su pak redovi vesala i na

* Vidi na str. 14. — ' Epit. IV., 43. — • Bechi o. c. str. 117. —
* Rich o, c.

30 Veslači.

ovakvim ladjama bili uredjeni kao na triremi ili na penteri,
nismo na čistu.*

Vesla bijahu nalik onim, što suše rabila u sredozemnom
moru u šestnaestom i sedamnaestom vieku, ali dakako mnogo
kraća. Na liburnama bijaše po jedan čovjek na svakom veslu,
dočim je na mletačkim galijama tih viekova bilo i do šest
ljudi na veslu, koje za to dopiraše i do 15 metara dužine. Na
točki, gdje je veslo izlazilo iz ladje, na onom otvoru bijaše
t. ZV. folliculus, poput male kožnate kesice, koja ne samo
pomagaše bržemu kretanju vesla, nego i priečaše, da val kroz
taj otvor prodre u ladju U nutarnjosti ladje, do toga otvora,
veslo bijaše privezano uz klin, da ne bi spuzlo u more. Taj
klin mi danas zovemo palac, dočim Rimljani ga zvahu s c a 1 m u s
(od grčkoga axaX(jt.6;). Vez, što drži veslo privezano uz klin,
hrvatski se zove ogrljak, a Latini su ga zvali struppus,
odatle talijanski stroppo (rpoTuo; TpoTucoTrip). Prostor izmedju
dvaju palaca zvao se interscalmium, toliko u nutrašnjosti
ladje, kao i na njezinim bokovima. Otvore, kroz koje su vesla
izlazila iz ladje, pošto ti otvori svi skupa davahu ladji izgled
ogromna golubinjaka, zvali su columbaria (Tpu7r*/iaaTa).* Ko-
liko bijaše otvora, toliko bijaše i vesala; a od njihove sile
ovisila je brzina ladje. Mašta nekojih, u ostalom anonymiuh
pisaca zamienila je vesla na liburnijskim ladjama s nekakvim
strojem; ali pošto o tomu nije ostavio nikako vih vies ti ni cigli
uvaženi pisac davnine, to nam fali svaka podloga, da takovu
stroju priznamo nekadanji obstanak i porabu.^

* Marquardt o. c. II., str. 481. — Imade spisatelja, koji ne
dozvoljavaju, da je na ijednoj ladji bilo redova vesala jedan nad dragim,
nego drže, da su se ladje zvale bireme, trireme itd. ne Sto bi imale
toliko redova vesala jedan nad drugim, nego s toga, što su na svakom
veslu imale po dva, tri, četiri i više ljudi (Bechi o. c. str. 228); dočim
drugi dozvoljavaju najviše do tri reda vesala, a inače vele, da se imena
tetrere, pentere itd. imadu tako razumievati, da je na dotičnoj ladji bilo
po četiri, pet i više ljudi na svakom veslu (Rich o. c). Medjutim ovo
je pitanje za uviek riešio Graser u više spomenutom djelu. — * Rich o. c.
— ' Kao curiosum vriedi, daše o tom pobliže izviesti čitatelj. God. 1723.
izišla je u Njemačkoj knjiga pod naslovom: »Griindliche Beschrei-

Veslači. 3 1

Kako bijahu uredjene klupe za veslače, nije još posve
na čistu. Što se može reći sigurno, to je, da veslači nisu sje-
dili u svoj duljini ladje, nego samo u duljini njezinih bokova,

bung des Kdnigreichs Đalmatien, in welcher alle und jede historische
Merkwllrdigkeiten von den altesten bis auf die neuesten begriflfen etc.
NUmberg, zu finden bei Peter Conrad Monathc. — Tko je napisao tu
knjigu, ne zna se; a nepoznat je takodjer i latinski pisac, na koga se taj
njemački anonym oslanja i čije rieči navodi. U toj knjizi stoji, da su drevni
Li burni u neko historijsko doba zamienili na svojim ladjama veslače
s volovima, a sama vesla s više parova kotača. Ovi su na skrajnjoj peri-
feriji imali produljene palce, kao pera od vesala, Što su kod okretanja
kotača silno grabila more. Kotači da bijahu, naravski, na bokovima ladje,
po prilici onako, kako je to bivalo na parobrodima do izuma svrdla
(elica). Volova bijaše u ladji više parova, a ti bi bili uspješno zamjenjivali
našu parnu silu, odnosno davne veslače. Volovi su u unutrašnjosti ladje
imali okretati nekakav stroj, upregnuti za nekakav stup, možda onako, kako
u Dalmaciji još danas običavaju upregnuti konje pod mlin za gnječenje
maslina. Snaga, što je tromi hod volova proizvodio, umnažala se u samom
stroju, te je znatno pospiešena imala okretati vanjske kotače, pa bi ladja
plovila velikom brzinom. Da knjiga, u kojoj se to pripovieda, nije Štam-
pana god. 1723., dakle pune 42 godine prije nego se je Robert Fulton
rodio, moglo bi se misliti, da se je mašta piščeva nadahnula na Fultonovu
izumu, na našim parobrodima, pa ciela stvar ne bi bila ni duhovita, te
ne bi trebalo, da se što takova ni napomene. Ali, pošto je knjiga malo
ne cielo jedno stoljeće starija od naših parobroda, sudimo, da se taj cu-
riosum ne da baš sasvim mimoići. Rieči nepoznatoga latinskoga pisca,
koje navodi i na koje se oslanja njemački anonymus (svez. I. str. 18.),
glase: »Liburnam, navalibus idoneam bellis, quam pro magnitudine sui
virorum exerceri mani bus quodammodo imbeccillitas humana prohibet
(sic!), quocunque utilitas vocet, ad facilitatem cursus, ingenii ope subnixa
animalium virtus impellit. In cuius alveo vel capacitate bini boves machinis
adjuncti, adhaerentes rotas na vis lateribus volvunt: qaarum supra ambitum
vel rotunditatem extantes radii, currentibus hisdem rotis in modum remo-
rum aquam conatibus elidentes, miro quodam artis effectu operantur, im-
petu parturiente discursum. Haec eadem tamen Liburna, pro mole sui,
proque machinis in semet operantibus, tanto virium fremitu pugnam capessit,
ut omnes adversarias Liburnas, cominus venientes facili attritu comminuat.«
— Osim njemačkoga anonyma ovake strojeve na liburnama spominju i
drugi pisci, koji takve ladje nazivlju „Liburnae rotatae«, a ustanovljuju
dobu toga izuma oko god. 400. za careva Arkadija i Honorija; ali ti pisci
opet ne dozvoljavaju, da su u nutarnjosti ladje okretali takav stroj volovi, jer
su prespori, nego da su to obavljali konji. — Cf. Bd^chi o. c. str. 236.-237.

1

32 Veslači.

odbivši naime prostor, što zahvaćaše krovac od prove i kasar.
Najgornji red vesala ne bijaše na palubi, kao što se je negda
mislilo, nego svi redovi bijahu pod palubom. Pojedini pak re-
dovi ne bijahu odieljeni ogradama, nego je svaki veslač mogao
vidjeti sve svoje drugove na jednom boku ladje. Taj prostor
bijaše presječen jedino od veslačkih sjedala. Već spomenute
ograde, jedna na lievoj, druga na desnoj strani, dielile su nu-
trašnjost ladje od dvaju prostora za veslače. Ove ograde ima-
djahu otvore, kroz koje su veslači prolazili, da zauzmu svaki
svoje mjesto kod vesala. Veslači su sjedili jedan nad drugim,
ali tako, da je veslač gornjega reda imao sjedalo u praznini
izmedju dvaju najbližih mu drugova nižega reda ; bijahu dakle
porazmješteni onako, kako to pokazuju otvori za vesla na
vanjskom oklopu ladje. Veslači najnižega reda bijahu najbliži
nutarnjem oklopu ladje; dočim viši redovi, jer imadjahu dulja
vesla i jer se je okostnica prema više postepeno širila, bijahu
od oklopa svedj udaljeniji. Takvo razredjenje sjedala omogu-
ćivalo je veliku prištednju prostora, pa jedan red od drugoga
ne bijaše udaljen više od dvie stope. S toga se ne može baš
ni reći, da su veslači sjedili jedan nad drugim, nego jedan
•iza drugoga, ali za dvie stope više, odnosno niže od bližnjega
mu reda. Sbog te blizine nije ni trebalo, da vesla jednoga
reda budu znatno duža od vesala susjednoga mu nižega reda;
pa i u trećem, a i u četvrtom redu, bijaše dovoljan jedan
čovjek za svako veslo. Da bude pak veslanje olahkoćeno, vesla
su na svojim palcima počivala malne u ravnotežju; a da se to
ravnotežje postigne, držala su obično bivala znatno debela, ili
su na krajevima imala pričvršćenih komada olova. Otvori za
vesla bijahu obloženi i čvrstom kovinom, da bolje odole trvenju
kod veslanja. — Uslied takova uredjenja svako je veslo
imalo jednaku snagu, pošto je svako u jednakoj mjeri za-
diralo u vodu.*

Veslači su sjedili okrenuti prema krmi, a potezali su
vesla prema sebi. U triremi veslači najnižega reda zvahu se

* Guhl i Koner o. c. str. 290. — 291. — Rich o. c. — Mar-
quardt 0. c. II. str. 480.— 481.

Manje ladje. 33

talamitae {&xkx[LXr(xi)^ oni srednjega zigitae (ZuYtTat), a
oni gornjega tranitae (©pav^Tai). Vesla bijahu odaljena medju
sobom 4 stope. Ako su otvori vesala najnižega reda, talamita,
bili tri stope nad površinom vode, to talamitama ne trebaše
veslo dulje od 772 stopa. Za svaki viši red bijaše dovoljno
veslo tri stope duže, tako da su zigite imali vesla duga lO^S)
a tranite 13V8 stopa.*

Što se samoga broja vesala tiče, to je svaki red, već
uslied oblika ladje, imao na svakom kraju po jednoga veslača
više, nego li red njemu podloženi. Na triremama bivalo je
obično 27 talamita na svakom boku (svega 54), zigita 29
(svega 58), a tranita 31 (svega 62); dakle, ukupno bijahu
174 veslača. Ovi su, kako je već spomenuto, proizvadjali snagu
od 24 konjske sile, a takva je ladja mogla sukati do deset
milja na uru.^ Tranite, veslači gornjega reda, imadjahu naj-
dulja vesla, dakle veći trud, pa i veću plaću od zigitž, veslača
drugoga reda; a ovi pak veću od talamita u najnižem redu,
kojima trud bijaše najmanji, pa i plaća najslabija.^ Svi pak
veslači, u carsko rimsko doba, bijahu oslobodjeni robovi,* koji
su takodjer mogli postići i pravo gradjanstva.^

Opisavši time vojsku na rimskim liburnama, preostaje
nam da napomenemo nešto o manjim ladjama, koje su takodjer
spadale u ratnu mornaricu.

Vegetije naziva manje ladje, što su pratile rimske liburne
njegove dobe, scafae exploratoriae, koje da bijahu na
40 vesala, po 20 na svakoj strani. Ove su služile da se uhadja
neprijatelj, da se doznadu njegove kretnje i osnove, pa do
prigode da mu se otme živež, što se dovažao na teretnim la-
djama.^ Ovaka scapha exploratoria ne može se poisto-

* Guhl i K. ibid. — Marquardt. ibid. — ' Idem. ibid. —
^ Rich o. c. — Calcagninus: De re Nautica — cap. XIII. — * Sve-
t on i us. Octav. l6, : »navibus ex integro fabricatis ac viginti servorum
millibus manumissis et ad remum datis.« — ' Marqaardt o. c. str. 493.
— * Epit. IV., 37. ; »Scafae tamen maioribus liburnis exploratoriae so-
ciantur, quae vicenos prope remiges in singulis partibus habeant, quas
Britanni picatos vocant. Per has et superventus fieri et commeatus adver-

Poparid: Pomorska sila Hrvata. ^

34 Manje ladje.

vjetiti sa ladjicama, koje veliki brodovi sa sobom nose, da ih
prema potrebi spuste u more. Vjerojatno je, da je svaka li-
burna imala takvih ladjica, koje Talijani takodjer i danas na-
zivlju scafa ili schifo (franc. equif; engl. skiff);* ali sama
činjenica, da su gornje scaphae bile na 40 vesala, izključuje
mogućnost, da su ih liburne na svojoj palubi nosile. Scapha
sa 20 vesala na svakoj strani bijaše duga najmanje 20 metara ;
a takva se doista nije lako mogla dizati i spuštati sa trireme,
koja imadjaše tek 50 m. dužine; a težko i sa peteroveslice,
pentere, koja ipak bijaše za kakvih 7 m. duža od trireme.
Uz to treba uvažiti, da Vegetije niti ne veli, da su liburne
nosile takvih scapha, nego da su ih imale uza se, pa se iz
toga ne bi moglo drugo izvesti, nego da te ladje odgovarahu
ladji aviso, ili vedette, ili krstaćima (incrociatori) u mo-
dernim ratnim mornaricama; dočim prema drevnoj klasifikaciji
spadale bi u red t. zv. monera ((Aovvipvic, [Aov6xpoTo;), imajući
samo jedan red vesala.'

Da se scapha exploratoria provuče čim više neo-
pažena, trebalo je da bude dosta nizka i uzka, što joj je ta-
kodjer moglo pomoći brzini. Da je ne oda pak bjelina jedara,
ova su bila bojadisana bojom nalik morskoj u blizini obale za
tišine, dakle zelenkastom; a tako bijaše omašćeno i konoplje,
pa i odielo mornara, koje od »naziva boje »venetus color«
zvalo se »vestis veneta«.*

S ovim smo u najkraćim potezima izcrpili, što nam osta-
više pisci o rimskim liburnama. Da se uzme iztraživati, što je
već bilo naglašeno, koliko bi od ovoga opisa moglo odpasti na

sariorum navium aliquando intercipi adsolet et speculandi studio adventus
earum vel consilium deprehendi.« — * Rich. o. c — * Idem. o. c.
— * Veget. IV., 37.: »Ne exploratoriae naves candore prodantur, co-
lore vene to, qui est marinis fluctibus similis, vela tinguntur et funes,
cera etiam, qua ungere solent naves inficitur. Nautaegne vel milites Ve-
netam vestern induunt, ut non solum per noctem sed etiam per diem fa-
cilius lateant explorantes.« — Forceltini. Lexicon: »Venetus color est
similis mariš placidi circa litus, h. e. subviridis, verde marino, ver-
diccio. Fortasse inde nomen habet, quod eo praecipue Veneti maritima
incolentes uterentur.«

Bojni rad. 35

ladje drevnih Liburna ti predrimskoj dobi, suvišan je posao,
niti bi se u tom pogledu moglo što nedvojbena utvrditi, dočim
nagadjanja ostaju uviek samo nagadjanja. Može se tek pono-
viti, što se je već navelo, da se rimske ratne ladje ne bi do-
ista bile prozvale liburnama, da ne budu bile po kalupu libur-
nijskih gradjene i opremljene barem u doba Augustovo. Da li
je pak kasnije sliedilo i moglo sliediti reformž, o tom smo
naše mnienje već iztakli.

Ne će biti s gorega, ako navedene viesti dopunimo kojim
podatkom o samom bojnom redu u rimskoj mornarici, pošto
ćemo nešto slična naći u srednjem vieku kod Grka i Mletčana,
a nije izključeno, da je jednako bilo i kod Hrvata.

Rimske liburne, po svjedočanstvu Vegetija, slabo su odo-
lievale uzburkanom moru. On dapače veli,' da ih je više na-
stradalo od oluja, nego li od neprijateljskoga udarca. Moguće,
da tomu bijaše uzrokom njihova veličina, pošto ih i sam taj
pisac naziva »moles«, pa ne imadjahu nuždne gibkosti; dočim
s druge strane, ne imajući tereta, nisu dovoljno tonule.

Bilo kako mu drago, Vegetije preporuča, neka se izbje-
gava bitka kod uzburkana mora, i neka se dobro pazi, da u
okršaju ne dospije ladja u pravac protivan morskoj struji, pošto
u tom slučaju vesla slabo pomažu.^ Što se pak samoga boj-
noga reda tiče, isti pisac veli, da se liburne ne smiju poredati
u ravnom pravcu, kao što se poredavaju čete na bojnom polju,
nego da ih treba poredati u polukrugu, u obliku mjesečeva
srpa, ali na način, da ladje, što budu u sredini, stvore kut, eda
neprijatelji, ako bi htjeli da probiju to središte, već po takovu
razporedu okruženi, budu uništeni. Dakako, najjače liburne i
najbolji momci imali su biti na krilima toga bojnoga reda.'*

Kada eto poznajemo bojni red, ako se sjetimo onoga,
što je spomenuto glede ratne opreme rimske liburne i njezine

1 Epit. IV., 28. — * Ibid. IV., 43. — ' Ibid. IV., 45.: »liburnarum
instruendae sunt acies, non directe ut in campis, sed incnrvae ad simili-
tudinem lunae, ita iit productis comibus acics media sinuetur, ut, si
adversarii perrumpere temptaverint, ipsa ordinatione circamdati deprimantur.
In cornibus antem praecipuum robur et libumarum conlocatur et milituin.«

36 Pomorska bitka.

momčadi, te raznoga oružja i bojnih sprava, lako si možemo pre-
dočiti sliku pomorske bitke u drevno ono doba. Praefectus
je izdavao zapoviedi, ne znamo, da li crvenom zastavom, poput
Grka, ili trubljom pojedinim trierarchama. Ovi su ih saobći-
vali navarchama glede mornarskoga manevriranja, a tribu-
nima pak glede vojničtva. Prvi su davali naloge magistru, a
ovaj gubernatorima za kormilanje, hortatoru glede veslanja,
te mornarima; dočim su tribuni, za vojničku stranu, upravljali
manevrom vojske preko centuriona. Kada bi praefectus
dao znak za juriš, veslači bi zaveslali svom snagom proti ne-
prijatelju, ali podržavajući uviek bojni red, takodjer i za su-
koba. Osobita vještina bijaše ne izložiti bokove liburne udarcu
neprijateljskoga bodeža, r oštra, pa su u prvom sukobu klju-
novi gledali jedan drugoga. Ako se udarac bodežom nije mogao
izvesti, a ladje bijahu dospjele u blizinu, tada je počela djelo-
vati artilerija. Iz balista, onagra, škorpiona, te praća
sipalo se svakojako strjelivo na neprijateljske ladje. Ako je
pošlo za rukom da se prebaci leteći most, pograbila bi se
koplja i mačevi, hitao se asser s najvećom silom, sjeklo se ko-
noplje oko jarboli i kormila, pa i ronilci ne bi ostali prekrštenih
ruku. Veslači bi povukli vesla, pograbili bi oružje, te su svi,
vojnici i mornari i veslači, u taj čas bili bojnici. Je li pošlo za
rukom da se probije ladja, nahrupila bi voda i ladja bi počela
tonuti posred sdvojne vike utopljenika. Ako se je probio ne-
prijateljski bojni red, ako se je zaokružilo neprijateljsko bro-
dovlje, zatvorio mu svaki izlaz, onemogućilo mu svako mane-
vriranje, bitka je bila gotova, zapovjednika je čekao sjajan
trumph, ako je pobiedio, kazna pak i sramota, ako je vla-
stitom krivnjom bio poražen.

rimskoj ratnoj mornarici ne imamo što bi još dodali;
pa da zaglavimo ovaj uvod, ne preostaje nego da predusret-
nemo prigovoru, koji se čitatelju sam po sebi namiče. Taj pri-
govor mogao bi glasiti ovako: »Što je navedeno glede rimske
ratne mornarice, ili, kako se je u doba carsko obćenito zvalo

Gothska mornarica. 37

i<:

rimsko ratno brodovlje, glede li burna, ne može imati nika-
kova saveza sa potonjom hrvatskom mornaricom: s jednostav-
noga razloga, što je god. 476., propašću zapadnoga carstva,
nestalo i rimskih liburna, a prošlo je preko stotinu godina od
toga dogodjaja do dolazka Hrvata na iztočnu obalu jadranskoga
mora. U tom pak razdobju izmjenjivali su se u ovim stranama
varvarski narodi, koji, kao što su zatirali rimske kulturne spo-
menike, sigurno nisu poštedili ni rimske mornarice. U tom raz-
dobju imamo dakle stanku, te pomorstva na jadranskom moru,
pri doseljenju Hrvata, bijaše u tom obziru nestalo, pa su Hr-
vati morali sve stvarati iznova.« Ali taj prigovor ne stoji; on
nije povjestnički utvrdjen.

Rimska pomorska sila obstojala je doista samo do pro-
pasti zapadnoga carstva. Dapače sva je prilika, da u V. vieku,
osobito zadnjih godina carstva, kao što kopnena sila bijaše pogla-
vito složena od varvarskih plaćenika, jednako bijaše i pomorska.
Moguće, kada je propalo zapadno carstvo, da na mornarici rim-
skoj Rimljana više i ne bijaše; moguće, da i same admiralske
časti obnašahu varvari, kao što i u kopnenoj sili bijahu oni vr-
hovni zapovjednici. Ali se ne može dozvoliti, da su rimske
liburne izčezle, netom je nestalo onih carskih sjena na priestolju
rimskih Augusta. Liburne su promienile gospodara, ali nisu pre-
stale ploviti, po gotovo po jadranskom moru. Pomorsku silu
rimsku, nakon propasti carstva, zamienila je pomorska sila raz-
nih varvarskih naroda. Za to je dovoljno iznieti samo neko-
liko dokaza, i to upravo za IV. viek.

Na koncu dugotrajnoga gothskoga rata, što ga je vodio
iztočni car Justinijan u Dalmaciji i u Italiji, poslije nego što je
Goth Totila porazio Belizara kod Ruscija (god. 548.), ovaj by-
zantinski vojskovodja ostavio je Italiju i povratio se u Carigrad,
a car mu je imenovao nasljednikom u vojvodstvu eunuha Nar-
zesa. Dočim se je Narzes opremao put Italije, pred Ankonom
se bio pomorski boj sa gothskom mornaricom. Viesti o tom
boju ostavio nam je grčki pisac Prokopije. Gothi bijahu stisli
Ankonu obsadom, i grad bijaše blizu da se preda. U toj ne-
volji dva grčka zapovjednika, Valerijan u Raveni i Ivan u

38 Bitka pod Ankonom.

Saloni, odluče da pomognu obsjednutim gradjanima. Ivan opremi
pod Salonom trideset i osam gjemija, »prebrzih i izvrstno ure-
djenih za pomorski boj«, i s njima doplovi do pod Ankonu,
gdje mu se pridruži Valerijan sa dvanaest ladja. Kada Gothi
za te pripreme doznaše, opremiše takodjer četrdeset i sedam
»dugih« ladja, što im bijahu pri ruci, te odploviše u susret
grčkomu brodovlju. Obe mornarice brojile su dakle do 100 ratnih
ladja. Zametnula se žestoka bitka, i Gothi podlegoše s nevje-
štine u pomorskom ratovanju. Prema svjedočanstvu Prokopijevu
oni su izgubili do 36 brodova, od kojih je dio u bitci bio pro-
bušen i potonuo, a dio bio zaplienjen od Grka.^ Ovaj dogodjaj,
od suvremenika posvjedočen, za našu svrhu veoma je važan.
U prvom redu potvrdjuje nam, da je još polovinom VI. vieka
bila pod Ravenom nekakva mornarica iztočnoga rimskoga car-
stva, pa da ratnoga brodovlja bijaše i pod gradovima Dalma-
cije, poimence pod glavnim gradom Salonom. Ali, što je pak
važnije, navedeni nam dogodjaj jamči, da i varvarski Gothi
imadjahu svoju ratnu mornaricu, i to takvu, da se je mogla
ogledati na otvorenom moru sa grčkom. Gothi su doduše izgu-
bili bitku, ali ne s toga, što bi Grci bili imali vrstnijih ladja,
nego s nevještine u pomorskom ratovanju. Prokopije dapače
naziva gothske gjemije »dugim« ladjama (naves Ion ga e,
v7i£; [Lxy.f%i), daje im dakle naziv, koji je kod Rimljana i Grka
vriedio koliko i »ratna ladja«, bila ona na dva ili tri reda
vesala.* Da su gothske ladje bile inferiorne grčkima, spome-
nuti pisac bio bi to iztaknuo bez svake sumnje. Prokopije bi-
jaše civilni tajnik Belizarov, a Belizar bijaše sada u nemilosti ;
dapače pobjeda pod Ankonom bijaše predteča triumphu Nar-
zesa, Belizarova takmaca, nad Gothima, te Prokopije, zloban
kao što bijaše, da je mogao, ne bi bio propustio da napiše, kako
je pobjeda pod Ankonom neznatna, jer Gothi ni ne imadjahu
ratnih ladja, pa ih bijaše lako poraziti.

Gothi su dakle imali svoju ratnu mornaricu, koju nisu

* Procopii Caesarensis: De bello Gothorum lib. III, 201. — 202.
(eđ. Basileae. l53l.) — ' Guhl i Koner o. c. str. 286. — Rich o. c.

Gothska mornarica. 39

zaista izumili, nego su ju baštinili od Rimljana ujedno s go-
spodstvom nad Italijom ; a Liburni, kao što su prvim gospoda-
rima, jednako su i ovima gradili ladje, dokle im bijahu pod-
ložni. Osnovat elj gothske države, Theodorik Veliki, a taj na-
slov doista zaslužuje, bijaše previše uman i pronicav vladar,
a da ne bi bio na prvi mah uvidio, da mu za učvršćenje gospod-
stva uz jaku kopnenu silu treba i brojno ratno brodovlje. Ita-
liju bez mornarice nije moguće obraniti; a Theodorikova sto-
lica bijaše u Italiji. Može se dozvoliti, da gothske ladje valjda
nisu bile onako dotjerano sagradjene, kao njihove predšastnice,
rimske liburne; ali opet ne smijemo zaboraviti, da nam je spo-
menuti Prokopije ostavio napisano, kako se gothska mornarica
nije ograničila da obrani talijanske obale, nego se je zalietala
i do dalmatinskih i grčkih, te ih pustošila.^ Nego, da ne du-
ljimo, budi dovoljno spomenuti, da se u životopisu Theodorika
Velikoga čita, da je on dao na jedan put sagraditi do tisuću
teretnih i ratnih ladja, a njegov vojvoda Abundantius bio je
silno pohvaljen u kraljevo ime od tajnika Cassiodora, koji je
u nepritajenom oduševljenju, što je takvo djelo bilo veoma
hitro opremljeno, kazao, da je brodovlje bilo sagradjeno to-
likom brzinom, kolikom se običava ploviti; nazvao je pak
samo brodovlje »pomorskom šumom«, u kojoj da ima više vrsti
ladja, ćak i trirema.^

Propašću kraljevstva iztočnih Gotha, što je sliedilo malo
poslije pomorske bitke pod Ankonom, zemlje oicolo jadran-
skoga mora prodjoše novu fazu: nastadoše ratovi Byzanta
s Obrima i Hrvatima. Tada se hrvatski narod počeo doseljivati
na iztočnu i sjevernu obalu Adrije, koju je konačno i zauzeo^
te odmah postao pomorskom vlasti.

* O. c. lib. III. str. 188. — * A. Jal: Archeologie Navale. Pariš.
1840. Tom. I. str. 231—234.

pomorskoj sili Hrvata.

Za vlade hrvatskih banova.

Seoba Hrvata. — Brodogradnja Hrvata u pradomovini. — Prva
pomorska vojna Hrvata god. 6/f.2. —~ Uzroci malaksanja pomorske
sile Hrvata u Vili. stoljeću. — Prva dubrovačka galija. —
Byzantinska mornarica. — Mletaika mornarica. — Plahost Mlet-
dana na moru. — Mletčani se utječu hrvatskim brodograditeljima.
— Početci borbe na maru s Mletčanima, — Neretvani. — Ban
■ Mojslav (god. 830. — <y?0,) i duide Petar Tradonik. — Saraceni
pljačkaju obale jadranskoga mora, — Hrvati uznemiruju Mlet-
čane u samim lagunama. — Ban Trpimir (god. 8^0. — 86^^ — ■
Ban Domogoj (god. 864.. — 876.) — Hrvati u koaliciji krSčanskih
država proti Saracenima. Šalju svoju mornaricu pod Bari. — By'
tantsio brodovlje pustoJii hrvatske obale. — ■ Nova neprijateljstva
s Mletčanima. Posreduje papa Ivan VIII. — Ban Sedeslav {god.
877. — if^p.) — Ban Branimir (god. S^p. — 8p2.) Njegove borbe
s Mletčanima. Bitka kod rta >Michat (god. 8Sj.). — Mletčani
traže saveznike protiv Hrvata. — Mletčani počimaju plačati Hrva-
tima danak xa slobodnu plovitbu.

ll^ predjašnjem je Članku razloženo, kako propašću zapad-
noga rimskoga carstva nije nestalo ratnih mornarica na
jadranskom mom, ni pri iztoĆnoj, ni pri zapadnoj njegovoj

Varvari. 4 1

obali. Doduše, više ne bijaše rimskih liburna, ali na njihovo
mjesto stupiše odjeli mornarice pojedinih primorskih gradova,
kako nam to potvrdjuje navedeni dokaz glede Salone, koja je
opremila pod Ravenu do 38 gjemija; a uz ove odjele imamo
i ratne mornarice varvarž, što su gospodovali na obalama toga
mora. Ova potonja činjenica razsvjetljuje nam donekle i kul-
turne odnošaje varvarskih nekih naroda, pa se čini, da se
naziv »varvarski« ne bi ni smio prišiti svakomu od onih naroda,
što su izmjenice upadali preko granica rimskoga carstva. Zaista,
drugačiji nam se prikazuju Huni i Obri, a drugačiji recimo
Gothi. Dočim prvi pretvaraju u pustoš sve, kuda prolaze, drugi
su samo osvojitelji, koje vodi težnja da u prikladnoj zemlji osnuju
svoju državu. Ovi ne samo da ne ruše kulturnih spomenika rim-
skih, nego poštivaju i rimske državne uredbe, koje pročišćuju,
nastoje da ih sliede i navrnu na svoje državno ustrojstvo. Za
to nam je upravo sjajan primjer Theodorik Veliki. Naravski,
da i Gothi, gdje bi naišli na zapreke u svojem napredovanju, ne
poštediše ničesa, rimskoga ni nerimskoga: porušiše spomenika
drevne umjetnosti, sraziše sa zemljom gradova, koliko i naj-
bjesniji varvari; ali opet, to je bivalo tek sporadično, u osobitim
okolnostima, jer su bili vodjeni i tada posvećenim drevnim na-
čelom: »salus rei publicae suprema lex esto«, koje načelo i danas
jošte kao da je najsvetije. Ta za koji se narod može igda
reći, da ga pri osvajanju nije vodila sebičnost, nego kakvi ple-
menitiji motivi ; ili koji narod, osvajajući, nije počinio i divljačtva?
Neoboriva je činjenica, da su se poslije propasti zapad-
noga carstva mnogi varvari izmienili u rimskoj Dalmaciji; neki
na prolazku, a neki da u njoj ostanu. U toj zemlji vodili su
se mnogi ratovi do polovice VI. vieka; pa ipak vidjesmo, da
Salona, glavni grad rimske Dalmacije, u to doba još obstoji,
doista moćna i imućna, kad je mogla da opremi pod Ankonu
onoliko ratnih brodova ; a ipak, koliko je puta taj grad upravo
u početku Justinijanova rata sa Gothima promienio gospodara,
koliko li se je bitaka bilo pred njegovim bedemima? A ko što
Salona, moglo je do polovine VI. vieka obstojati i u nutraš-
njosti zemlje više rimskih gradova, koji su nastradali možda

42 Seoba Hrvata.

tek poslije propasti gothskoga kraljevstva. Dalmacija valjda nije
uživala za cieloga V. vieka toli siguran mir, kao za kratkoga
gothskoga vladanja u njoj. Za toga vladanja držala se upravo
u Saloni dva crkvena sabora: god. 530. i 532. Na tim sabo-
rima spominju se biskupi zadarski, rabski, sisački, dubrovački,
skradinski, neretvanski i makarski. U potonjem dapače saboru
odlučilo se osnovati nove dvie biskupije u današnjoj Bosni. Obdr-
žavanje pak tih sabora, osnivanje novih biskupija, ne ovlašćuje
doista da se izvede, da je u ovo doba Dalmacija bila opustošena,
najmanje pak njezino primorje; dapače ovaki dogadjaji odaju
mirniju dobu, u kojoj se je moglo razvijati, uz druge grane narod-
noga obrta, takodjer i pomorstvo, pa smo vidjeli, da se je još
polovinom VI. vieka mogao opremiti liep broj ratnih ladja.

Već je spomenuto, da su se Hrvati stali tiskati prema
moru poslije gothsko-byzantinskoga rata, pa je koncem toga
stoljeća doista sjedilo u rimskoj Dalmaciji mnogo hrvatskih
plemena, a moguće, da je već tada i ciela seoba bila dovršena.
U okvir ove radnje ne spada, da se razloži pitanje o doseljenju
naroda hrvatskoga na ove strane i da se razjasne odnošaji iz-
medju Hrvata i Obara s jedne, a Byzantinaca s druge strane,
osobito koncem VI. i početkom VII. vieka ; a težko, da se glede
toga bude ikada na čistu, kao što će se moći težko kada usta-
noviti godina razorenja Salone. Za našu svrhu je važno da se
ustanovi, daje narod hrvatski poslije više spomenutoga gothsko-
bizantinskoga rata počeo se doseljivati na obale Adrije, d a
su naime Hrvati našli na ovoj obali pomorstvo
nezatrto. tom pako ne može biti sumnje, kada se sjetimo,
što je netom bilo navedeno, i kada uvažimo, da su doista
Hrvati već u prvoj polovici VIII. vieka postali pomorskom vlasti.
— Za ovo potonje dugujemo jošte dokaze.

Ni plovitba ni brodogradnja ne bijahu sasvim nepoznate
Hrvatima, sada naseljenim na obalama Adrije. Nekoja hrvatska
plemena bijahu upućena u tom umieću mnogo prije svoga do-
lazka na ove strane. Rački tvrdi, da su Hrvati ćak u svojoj
prekokarpatskoj domovini bavili se takvim obrtom, te da su na
onim velikim plovnim riekama jošte u pradavno doba podrža-

Brodogradnja Hrvata, 43

vali saobraćaj izmedju crnoga i sjevernih mora.^ Za to doduše ne
imamo potvrde u historiji, ali je moglo biti. Imademo pak grčkih
pisaca, koji upravo oko god. 551. — 553. zabilježiše nekoliko pre-
laza Hrvata preko Dunava, te njihovih upadaja u pokrajine iztoč-
noga carstva. * To jošte ne bi bio dokaz za njihovu vještinu u brodo-
gradnji i plovitbi, pošto bi tada tu vještinu trebalo priznati svim
nebrojenim varvarskim plemenima, što su se kroz viekove tiskali
preko Dunava. Ali uz te imamo i izravnih dokaza takodjer, koji nas
ovlašćuju da izvedemo, te su i one prelaze preko Dunava izvadjali
Hrvati na vlastitim ladjama, i to ne na Bog zna kako primitivnim.
Kada se je obarski Kagan god. 592. spremao na veliku vojnu
proti carstvu byzantinskomu, jer mu car ne htjede da povisi
danka, naložio je nekojim hrvatskim plemenima, koja jošte bi-
jahu s onu stranu Dunava, da mu prirede velik broj ladja, da
uzmogne prebaciti vojsku preko te rieke. Kada je pak sretno
pregazio Dunav, opet je naložio posavskim Hrvatima, da sagrade
druge ladje, da prebaci vojsku i preko Save.' Grčki pisac, koji
nam to pripovieda, nazivlje taj narod, koji Obrima gradjaše ladje,
Slavenima; ali ako taj narod ne bijahu Hrvati, ne mogaše da
bude ni koje drugo slavensko pleme, pošto u ovo doba, koncem
VI. vieka, uz Obre povjest nam u krajevima oko Dunava i Save
ne može priznati drugih Slavena do Hrvata, i to onih plemena
hrvatskih, koja bijahu jedno doba Obrima podložna, pa savezna,
a konačno protivna, te koja su najviše dopriniela propasti nji-
hove države, kada su s njima zametnula borbu na život i smrt.
Dakako, i plovitba i brodogradnja, čemu tada nekoja ple-
mena hrvatska bijahu vješta, bijahu ograničene na rieke ; more su
tada tek predstraže naroda hrvatskoga poznavale. Nego ipak ta

^ Nutarnje stanje Hrvatske prije XII stoljeća. Zagreb. 1894. str. 171.

— ' Rački: Đocumenta Historiae Chroaticae periodum antiquam illu-
strantia. (Monumenta spectantia historiam Slavorum Meridionalium. Vo-
lumen VII.) Zagrabiae 1877. str. 217, 221, 223, 225. — ' Theophy-
lacti Sim Hist. Lib. VI. cap. 4.: »xal oov 6 5^aYavo; Tot? SxXapTrjvdt? ;cpo-
ora-rtEi axaT(u>v izk/i^d^ TERTaivead-ai. 27cw? Jtpb? Stapaaiv aj^oirj tov "lorpov Tcei^rjviov.«

— A malo dalje : »xa\ ouv y(a,yoiwoi 7capa<jaYYa$ TcoiTjaajjLSvos Tztrze aTparoTCsSeuEirai
(iva TO Mipaiov, 7cX7i^/] te SxXapT)V(ov EuXoupY£iv 7rapa^x£ua^6v, Srca>? ~bv TcorapLOV
TOV X6YO{jL6vov Saov vauTtXX(5[x6vo? Siavni^jTat.« — Đocumenta. str. 241,

Prva pomorska vojna Hrvata.

činjenica služi za dokaz, da su Hrvati, kada su zauzeli iztočnu
obalu jadranskoga mora, mogli lahko odmah dapriviknu pomorstvu
i pomorskom životu, pošto im ni jedno ni drugo ne bijaše sasvim
novo. K tomu pomorstvo u novoj postojbini Hrvata, kako je već
dokazano, ne bijaše zatrto; bijahu tu još i Liburni starosjedioci
i potonji koloniste rimski: jedni i drugi sa svoje vještine u po-
morstvu na glasu; pa je posve prirodno, što su Hrvati, već prvih
godina svoga obstanka u novoj postojbini, imali svoju mornaricu.
Brodovlja, brzih liburna, bijaše; mornari i brodograditelja tako-
djer, pa Hrvatima nije preostajalo do li da vrše prava osvojitelja.
Da su Hrvati postali u novoj domovini odmah pomorskom
vlasti, imamo nesumnjiv dokaz kod pisca longobardskoga iz
osmoga vieka, P a V 1 a Diakona, koji pod g. 642. bilježi,
dasu Hrvati na množtvu ladja prevezli svoje čete
na suprotnu talijansku obalu u beneventansku
vojvodinu, gdje da su se izkrcali i utaborili pod
gradom Sepontom, današnjom Manfredoniom. Beneventanski
vojvoda Ajon bijaše pokušao da navali na njihov utvrdjeni tabor,
ali to plati životom, pošto mu konj propade u prikritu jednu
jamu, kakvima bijaše okružen tabor hrvatski. Njegova braća Ra-
doaldo i Grimoaldo nastaviše ratovanje s Hrvatima, te ih najzad
prisiliše na uzmak. ' Ob ovom prekomorskom poduzeću ne može
biti nikakve dvojbe, pošto, osim kod spomenutoga pisca, imamo
spomena o tom u drugom jednom izvoru, s tom razlikom, da ovaj
prenosi bojište za nekoliko milja prema jugu od Seponta na rieku
Aufidus, današnji Ofanto, znamenit iz dobe Hanibalova rata.*

^ De gestis Langobardorum, lib. IV., cap 46. : »Qai Aio cum Bene-
ventanum ducalum regeret, venientes Sclavi cum multitudine navium
longe a civitate Seponto castra posuerunt. Qui occultas foveas circa sua
castra facientes, cum Aio super eos . . . venisset, eosque debellare vellet,
equus eius in unam de eisdem foveis cecidit, atque irruentibus super eum
Sclavis simul cum aliquantis vi ris extinctus est« . . . Documenta str. 276.

— * Chronica s. Benedicti: »Iste (Aio) dimicavit cum Sclavis ad
Aufidum, et interfecerunt illum per ingenium.« — Documenta ibidem.

— Sto u oba izvora nalazimo spomenute Sclave, suvišno je razjasnjivati,
pošto s iztočne obale jadranskoga mora nisu doista mogli priedi u Italiju
drugi Slaveni do Hrvata.

wr

Prva pomorska vojna Hrvata. 45

Ovaj dogadjaj, historijski utvrdjen, namiče nam dužnost,
da se za čas udaljimo od našega zadatka, te da izpitamo nje-
govu važnost pogledom na dobu konačnoga doseljenja Hrvata
na ovu našu obalu. Ne marimo nabrajati, što su razni pisci u
ovom obziru napisali; dovoljno je da kažemo, da se doba ko-
načnoga zauzeća Dalmacije po Hrvatima obćenito ustanovljuje
posve blizu godini 642., pa se s tim dogadjajem spaja i doba
propasti Salone.

Pitamo: bi li se narod osvojitelj, jošte neuljudjen i koji
je o plovitbi tek slabi pojam imao, mogao odlučiti, da prebaci
preko mora brojnu vojsku, na daljinu, koliko je daleko Italija
od Dalmacije, i to odmah, ili uekoličak godina iza zaposjed-
nuća nove postojbine? Bi li mogao takav narod kroz neko-
ličak godina urediti svoje državne poslove u tolikoj mjeri kod
kuće, da se je mogao pustiti u naručaj mora, dozvoliti, da iz-
biva iz zemlje cviet njegovih bojnika s najboljim, možda
vrhovnim vojvodama, i to ne za koje kratko vrieme, nego po
svoj prilici za više mjeseci, bez bojazni, da se time okoriste
podjarmljeni starosjedioci, te. da stresu sa sebe mrzki im tudji
jaram? Nfe bi, doista, po gotovo pak u vieku, kada se je
varvarsko valovje jošte talasalo po Evropi, kada je nestalnost
bila sveobćom karakteristikom i priestola i država.

Pa kada je tomu tako, onda je osnovan zaključak, da
su Hrvati, bez svake sumnje, mnogo prije zauzeli iztočnu obalu
jadranskoga mora, nego li se to obćenito držalo i od nekih
jošte drži, i da su oni god. 642. imali svoju državu toliko
uredjenu i osjeguranu i prema vani i prema starosjediocima,
te su bez straha mogli odaslati i svoju vojsku i svoje vojvode
na prekomorsku vojnu. Hrvatska država god. 642. bila je već
konsolidirana; a takva se konsolidacija nije mogla izvesti za
par godina: za nešto takova, gdje je trebalo sve stvarati, tre-
balo je doista decenija.

Da je tomu tako, imamo potvrdu u drugoj jednoj činje-
nici. U suvremenim izvorima čita se, da je papa Ivan IV., ro-
djeni Dalmatinac, poslao upravo oko ove godine (642.) u
Dalmaciju i Istru silne novce za odkup robovi, svojih zemljaka,

^

46 Hrvati i Mletčani.

od poganih jošte Hrvata.' Ti robovi ne bijahu ratni sužnji, jer se
ne čita, da su se starosjedioci na bojnom polju ogledali s Hrva-
tima; ti robovi poticahu odatle, što, prema duhu vremena,
osvojitelj smatraše u osvojenoj zemlji sve žitelje svojim robljem.
Da bude papa Ivan prije zasio na rimsku stolicu, on bi se
bio još prije pobrinuo za svoje zemljake; pa što on svoju
pomoć šalje tek god. 641. ili 642., ne može se iz toga iz-
vesti, da su tek tada Hrvati zauzeli Dalmaciju i Istru. Kako bi
oni mogli upravo sada vojevati ćak u Italiji? S toga je red
priznati, da su Hrvati mnogo prije toga došli u ove zemlje,
i da u doba prve pomorske ekspedicije HrvatS, godine 642.,
te kada je papa Ivan IV. poslao velike svote za odkup robija,
nutarnji odnošaji države Hrvatske bijahu već prilično uredjeni,
pošto, kako vrlo zgodno primjećuje jedan njemački učenjak,
ne bi papa bio ni poslao znatnih svota u zemlju, gdje su
jošte razbojnički odnošaji vladali.*

Hrvati su dakle već polovinom VII. v i e k a
imali vlastitu ratnu mornaricu na jadran-
sko m m o r u. Ta je mornarica odmah iza vojne u Italiji za-
metnula stoljetne pomorske borbe s Venecijom. Naši nam iz-
vori toga još ne naglašuju, ali tako nam pripovieda uvažen
mletački povjestničar, gdje veli: »U toli burnim vremenima
(drugoj polovici VII. vieka) i radjajuća se republika mletačka
bi prisiljena da pograbi oružje za svoju obranu. Jer došavši
Hrvati (i on ih zove Slavi) s Dunava i Save na obale jadran-
skoga mora, gorovito dalmatinsko tlo, pa pristupnost sigurnih
zakloništa, što im pružahu tolike uvale i toliki zatoni, poticaše
ih na gusarenje, pa su na svojim lahkim ladjama, preplovivši
to more, ne malo dodijavali Mletčanima. Već tada se je sbilo
sukoba, koji no bijahu kao predteče dugim i biesnim ratovima,
što će ih voditi u buduće.«*

* Docum. str. 277. — 2 Gfr5rer-Weiss: Byz. Geschichten. II. B.
str. i8.: »denn mitten unter Rauber hinein wird man keine grOsse Gcld-
STimme senden!« — * Romanin: Storia documentata di Venezia. Tomo I.
Venezia. 1853. str. 91.

j

1

Prva mornarica Hrvata. 47

Kakova pak bijaše ta prva mornarica Hrvatsl? Kolika
bijaše njezina sila, kakvo li njezino ustrojstvo?

žalibože, na to danas ne ima odgovora; a težko da ga,
temeljita, bude ikad. Izvesti se tek može, da je to prvo
hrvatsko ratno brodovlje moralo biti nalik negdašnjim libur-
nama, osobito pak već spomenutim ratnim ladjama gothskim,
naves longae, koje su 90 godina prije dogadjaja pod Se-
pontom dielile megdan pod Ankonom s carskom mornaricom,
— ali nešto historijski utvrdjeno u tom obziru ne da se
ustanoviti. Za prenos vojske, živeža, konja i bojnih sprava,
doista je trebalo Hrvatima u ovom prekomorskom poduzeću
velikih i jakih brodova, a ne vidi se razlog, koji ne bi do-
zvoljavao, da smatramo tu prvu hrvatsku mornaricu ravnom
već napomenutoj gothskoj, koja imadjaše i trirema. Valjda ne
ćemo priznati tolike kulturne prednosti varvarskim Gothima, ili
veće političke uvidjavnosti, nego li Hrvatima, već nekoliko de-
cenija naseljenim na klasičnom rimskom tlu! Ili ćemo valjda
priznati, da su tek sada, poslije doseljenja Hrvata, primorski
gradovi rimske Dalmacije najednom napustili plovitbu, ili da
su upravo sada vrstni Li burni prestali baviti se gradnjom
velikih ladja? Ta uvjeti su svi još svedj obstojali: dalmatinska
brda bijahu jošte zastrta gustim šumama, graditelja starosje-
dioca bijaše, a robova za veslanje takodjer na pretek, ne samo
sada, nego i za cielo vrieme vladanja naših narodnih vladara,
pošto je trgovina s robljem evala i u samo doba kralja Zvo-
nimira. ' A pitanje veslačK, kao što smo vidjeli, da ih bijaše

* Listine iz svih tih viekova spominju nam n kraljevstvu hrvatskom
robija muSkoga i ženskog^a, pod nazivom »servi« i »ancillae«. Kroz sve te
viekove u Hrvatskoj se i trgovalo robljem. Različita bijaše ciena robu ili
robinjici, od 3—40 zlatnih solida. Tek papa Grgur VII. zauzeo se, da tu
trgovinu u Hrvatskoj dokine, pa mu je kralj Zvonimir u krunitbenoj pri-
segi i obećao, da će oko toga nastojati (Docum. str. 104.); ali je ostalo
kod pustoga obećanja, jer ga po svoj prilici kralj nije mogao da održi.
Robija je dakle bilo u Hrvatskoj za cielo vrieme vladanja domaćih vla-
dara, pa ga se i spominje u svakoj listini, što se tiče posjeda. Trgovalo
se tom nečastnom trgovinom ne samo unutar granica kraljevstva, nego i
s inozemstvom, osobito s Venecijom. Sačuvala se naredba mletačkoga se-

^

48 Prva mornarica Hrvata.

80% svekolike momčadi na rimskim liburnama, možda bijaše
glavnije kod opremanja ratnoga brodovlja. Dakako, da sve to
još nisu dokazi za golemost ladja ove prve hrvatske mornarice,
ali ipak te činjenice prieče, da se pitanje ovo od ikoga shvati
tako, kao da je tek od ladjica sastojala pomorska sila Hrvata
u VII. vieku. U ostalom valja naglasiti, da je ovaj viek vrlo
taman za sve narode, pa je po gotovo i za nas Hrvate. Naši
otci nisu došli u ove zemlje kao uljudjen narod, i ako historija
nije mogla da zabilježi na njihov teret varvarstva i krvoločtva,
kao što je zabilježila o najvećem dielu naroda, što su se tiskali
preko granica i po pokrajinama rimskoga carstva. Naši otci
nisu odmah ni prigrlili kršćansku vjeru, pa nije čudo, što se
nije našao iz ove dobe domaći monak-kroničar, ili redovnik
vladarev tajnik, koji bi nam bio što zabilježio ob ovoj dobi.
Da ne bude suvremenih, ili skoro-suvremenih pisaca drugih
naroda; da naši otci ne budu već za rana stupili u odnošaje
sa prekomorskim susjedima; da ne bude slučaj iznio na Pe-
trovu stolicu rodjena Dalmatinca: za cielo jedno stoljeće, a
možda i više, o narodu našem ne bismo znali skoro ništa, ako
izuzmemo ovodobne priče Konstantina Porphyrogeneta i spljet-

V

skoga Tome Arcidjakona. Činjenica je nepobitna: za prvih
200 godina, dakle za cieli VII. i VIII. viek, ne znamo niti za
ime cigloga bana hrvatskoga, ako izuzmemo par viesti o banu
Radoslavu pod konac VII. vieka. A kada to uvažimo, onda se
možemo zadovoljiti, što o pomorskoj sili Hrvata ove dobe
znademo, koliko je netom navedeno.

Spomenuti prelaz Hrvata preko jadranskoga mora ovlaš-

nata iz god. 960., kojom se strogo zabranjuje, da nijedan mletački brodo-
vlastnik ne smije ukrcati na svoje ladje robija bilo iz Istre, bilo iz Dal-
macije, niti primiti trgovca robljem ili pak Židova, koji su se osobito tim
poslom bavili. (Docum. str. I98. — Romanin o. c. I str. 371.) Naravski,
da kod toli mnogobrojna robija ne bijaše težko uzdržavati ratnu morna-
ricu, pošto pitanje veslača ne pružaše potežkoća. Vidjet demo kasnije, da
se veslači nisu ni računali u momčad brodovlja; na ratnim ladjama hr-
vatskim brojili se samo vojnici, a tih je bivalo prema veličini ladjd od
10—40; nešto više, nego li na staro-grčkim triremama, a znatno manje,
nego li na rimskim liburnama u ratno doba.

I

Mornarica hrvatska u VIII. stoljeću. 49

ćuje naslućivati, da su otci naši, kada su došli i zauzeli obale
Adrije, bili na okupu, sačinjavali jednu zajednicu, a po svoj
prilici imali i jednoga vladara, bana ili kneza nad drugim ple-
menskim banovima. Inače je težko protumačiti ono zamašno
prekomorsko poduzeće Hrvata. Da se plemena, od kojih svako
imade svoga poglavara, slože u času, kada im je poduzeti za-
jedničku selitbu, da se slože u času, kada im prieti skupna
pogibelj, to je shvatljivo i prirodno, pa se što takova može
dozvoliti; kao što se takodjer može dozvoliti, da će se takva
medju sobom neodvisna plemena složiti i za kakvu postolovnu
navalu na susjeda; ali da.se takva jošte neuljudjena plemena
slože i za akciju prekomorsku, daleko od svoje netom osvojene
zemlje, težko se da opravdati. S toga poznata priča o braći i
sestrama, što no dovedoše Hrvate u sadanje njihove zemlje,
doista je samo gola priča; pa se može najvećom vjerojatnošću
uztvrditi, da su Hrvati došli pod vodstvom jednoga vrhovnoga
bana, i da se to, recimo, državno jedinstvo nije odmah raz-
palo, nego da je potrajalo barem do konca vojne u beneven-
tanskoj vojvodini. Neuljudjene naše otce sila okolnosti bijaše
prisilila kod osvajanja novih zemalja, da priznadu vrhovnoga
jednoga vodju, pa se je ta institucija održala, dokle spomenuta
sila nije jenjala, dokle se u novoj postojbini ne osjetiše pre-
više sigurni. Posve je pak naravski, pošto su se Hrvati pocie-
pali u plemenske skupine, da je njihova vojna snaga malak-
sala i na kopnu i na moru. Čim je dulje to stanje trajalo,
slabost Hrvata bivaše svedj to veća, pa nije čudo, da su
najzad postali tudji robovi. Zaista, kao da je trebalo, da
Hrvati osjete verige i jaram franački, da se osvieste i poemu
slagati u jednu državnu cjelinu! — Samo tako možemo pro-
tumačiti, kako je to, da poslije beneventanske vojne iz g. 642.
ne ima nikako vih viesti o mornarici hrvatskoj, ako se izuzmu
obćenite viesti o prvim sukobima s Venecijom, sve dokle otci
naši ne stresoše sa sebe jaram franački, dakle za više od
150 godina. Kod Hrvata bijaše nestalo jedinstva, a bez toga
ne mogaše da bude ni sile kopnene i pomorske. Takvo po-
ciepanje sbilo se i kod Longobarda poslije smrti njihova za-

Poparić; Pomorska sila Hrvata. ^

50 Prva dubrovačka galija.

jedničkoga vladara Klefa; razlika je samo u tomu, da su
longobardski hercezi tek 10 godina u toj razciepanosti uz-
trajali, dočim je kod hrvatskih banova to potrajalo preko
stoljeća i po.

U ovo mračno razdobje pada prvi osnutak pomorske sile
dubrovačke. Kroničari dubrovački pod god. 782. registriraju,
da su u Dubrovniku sagradili prvu galiju na obranu trgovačkih
ladja proti saracenskim gusarima, koji križahu po jadranskom
moru. U isto doba uredili se u Dubrovniku i pomorski arsenali.^

Nestašica viesti za osmi viek ne opaža se samo glede
mornarice hrvatske : u tom obziru imamo pustu prazninu glede
mornarica svih država, ne izključivši ni onu carstva byzantin-
skoga. Dapače čini se, da i samo ovo carstvo, baštinik vječ-
noga Rima, u ovom i u predjašnjem vieku ni ne imadjaše
vlastite državne mornarice. Carevi byzantinski, za vrieme po-
trebe, od slučaja do slučaja, unajmivahu privatne brodove, te
ih oboružavahu za pomorsko vojevanje.* Trebalo je, da Muha-
medanstvo osili do skrajnosti ; trebalo je, da andaluzki Saraceni
zauzmu krasni otok Kretu, na kojoj podigoše grad Kandiju, da
se iztočni carevi odluče na gradnju državnoga ratnoga bro-
dovlja, jer su Saraceni s Krete uznemirivali ne samo okolne
obale, nego su priečili skoro svaki promet sa Carigradom. A
ta se je mornarica sagradila tek u drugoj polovici devetoga
vieka, kada već i pomorska sila hrvatska bijaše opet uzpostav-
Ijena. Nego, pošto i za to doba fali svaka viest glede ustroj-
stva naše mornarice, ne će biti s gorega, ako se u kratko na-
vede, što nam je u tom obziru poznato glede byzantinske r
izmedju jedne i druge moralo je biti mnogo zajedničkoga.

Polag spisa o ratnom umieću, što nam je ostavio iztočni

^ Resti J. : Chronica Ragusina. (Monumenta spectantia Historiam
Slavonim meridionalium. Vol. XXV.) Zagrabiae 1893. pag. 20.: »U se-
gruente anno (782) poi fu di mestieri far una galera, e fu la prima, che i
Ragusei avessero armata per guardia della marina e di quelU che naviga-
vano, perche 1' Adriatico era pieno di corsari saraceni, che impedivano,
il commercio, e furono fabbricati gli arsenali.« — 2 GfrOrer o, c. II. B.
str. 404.

i

Byzantinska mornarica. 51

car Lav VI., sin Basilija Macedonca, pomorska sila byzantinska
dielila se u dva glavna diela : u carsku mornaricu (to pa<yt>.t)c(3v
7c>.a)t(Aov) i u pokrajinsku (t6 de[jLaTt/.6v 7rXa)t[jiov). Carska morna-
rica sastojaše od više vrsti ladja razne veličine, što su se
skupnim imenom zvale d r o m o n e. Čini se ipak, da su se tako
zvale samo brzoplovkeJ Dromona su imali i Mletčani, ali o
njihovoj konstrukciji pobliže ne zna se ništa. '^

Oveće byzantinske dromone imadjahu na provi jaku ciev
(<yiywv), mjedom oklopljenu. Ta ciev bijaše namienjena za sipanje
grčke vatre na neprijateljske ladje. Do te cievi, nešto više,
bijaše neka vrst mostića od greda, na kojem stajahu vojnici,
koji su imali da brane provu i da sipaju vatru. Ovo bijaše
glavna razlika izmedju grčke ovodobne mornarice i starijih rat-
nih ladja, u koliko se tiče same opreme. Do te vatre Grci su
držali premnogo, pa njezino pripravljanje bijaše stoga državnom
tajnom, koju su oni tek kasno, kada dospješe u veliku nevolju,
priobćili Mletčanima. Ostale suvremene mornarice, pa i hrvat-
ska, ne bijahu snabdjevene tom vatrom.

Osim već spomenutoga mostića kod cievi na provi, na
jačim dromonama se spominje drugi jedan most, veći od pr-
voga, poznat pod imenom ksylokastron (SuWx.a(yTpov). I na
tom mostu bijaše vojnika, koji su iz jednakih sprava, kakve smo
vidjeli na rimskim liburnama, hitali na neprijatelja krupno ka-
• menje, komade željeza i drugih tvari. Ovakav most po svoj prilici
zastupaše tornjeve, izumljene od Agripe za rimsku mornaricu.'

Prema veličini carske su se ladje dielile u tri vrsti : veće,
srednje i manje. Veće i srednje bijahu dugoljaste, a imadjahu
po dva reda veslača. Jedan red stajaše u nutrašnjosti, pod pa-
lubom, a drugi vani, na samoj palubi. Tu se opaža velika raz-
lika prema razporedu veslača na rimskim liburnama. Posve je
s toga naravno, da ovake ladje bijahu i puno niže od liburna;
inače bi veslaču, koji bijaše na palubi, bilo trebalo preveć
dugo veslo, da dopre do mora i da u nj zadire, a ovjenčani

^ Isidor. lib. XIX, Origines. Cap. I. »Dromon a currendo dicitur.«

— Cf. Rich o. c. — Jal: Archeologie Navale, I, str. 230. i sliedeće. —

» ' Romanin o. c, I. str. 337. — ' Cf. GfrSrer. 1. c.

*

I

52 Byzantinska mornarica.

pisac nigdje ne spominje, da bi na jednom veslu bilo više ljudi.
Dapače on izričito tvrdi, da na srednjim dromonama u svakom
redu biva na svakom boku po 25 veslača, dakle 50 pod palubom,
a 50 na palubi, svega stotina, koji su morali takodjer da obav-
ljaju i službu vojnika. ^ K tomu treba dodati častničtvo, pa nad-
vodju (der Oberbootsmann) s njegovim osobljem ; onda dva kormi-
lara, zastavnika, nadglednike prove, sifonatora (der Feuerwerker),
upravitelja sidara i konačno stražmeštra (der Wachtmeister).

Veće dromone razlikovahu se od srednjih jedino glede
broja momčadi. Na većim je bivalo do 200, a i više ljudi.
Nego ipak, u dolnjem redu ne imadjahu ni ove više od 50
veslača, a preostalih 150 imalo je veslati s palube i sudjelo-
vati u bitci. Male nasuprot dromone imadjahu samo jedan red
veslača, pa se i zvahu jednoveslice, ili takodjer galije. Sbog
svoje vitkosti i brzine bijahu vrlo sgodne za stražarenje, kao
što vidjesmo kod rimskih scaphae exploratoriae.^

Pošto nam je poznat broj i razpored veslača, lasno se
može izračunati i duljina ovih byzantinskih dromona. Prostor
izmedju pojedinih vesala nije mogao da bude manji od 4 stope,
kao što vidjesmo i na liburnama. Gdje bijaše u redu 25 veslača,
tu je prostor za veslanje na svakom boku ladje zauzimao barem
100 stopa. Ovim treba dodati najmanje 30 — 35 stopa, duljinu
krme i prove, pa imamo duljinu dromone od najmanje 130 do
135 stopa, dakle po prilici kakvih 45 metara.^ U pogledu dužine
slagahu se prilično dromone s liburnama.

U ratnoj mornarici byzantinskoj imamo jošte i teretne
ladje, i to dvovrstne. Jedne bijahu namienjene za prevažanje
oružja i bojnih sprava, druge za prenos konja. Ove potonje
bijahu navlas za tu svrhu i udešene.

' 'Ex(i<rcrj hl l\a<jia, l)(ho} X^yo\)^ zo k\&y(i(r:oy/ Tzh-zs. xat &fxoat, i oT? o
KdiKrikazca xad'ea^aovTat, «o; elvat ^\iyouq -ou; oĆTcavca? v.a.zia [>h elLXoai xal :tlvTe,t
OfjLOU ;t£VTT[xovi:a. KaO*' ha. hl auToSv h6o xa0'^j6'a)aav ol xa)7U7)XaTOu\n:e?, tk JJ^v Se&i,
eU Se aptffTspa, to; e?vai tou? arcavra^ xa)7a]XaTa5 6{jL0ii xal tou? aiiTous xal orpa-
TttoTa^ zo\j^ TE avtu xal tous xaT:w avSpa^ lxaTdv. — Leo. Tact. 19, 7 i 8. ap.
Marquardt o. c. II. str. 492. — Gfrorer 0. c. II. str. 411. — * GfrSrer.
o. c. str. 412. — 5 Cf. Jal o. c. I. str. 250.

Byzantinska mornarica. 53

' ■ —

Na čelu mornarice bijaše jedan vrhovni zapovjednik, carski
admiral. Svako tri ili pet dromona imadjaše na čelu svoga
Comesa, neka vrst naših Contre- Admirala. Ovaj primaše za-
poviedi od admirala, te ih priobćivaše zapovjednicima pojedinih
ladja. Admiralski brod se odlikovao od svih drugih i veličinom
i čvrstoćom i brzinom; a vojska na njemu sastojaše od oda-
branih momaka raznih naroda, pa se i zvaše pamphylos
{T:iiL<p\j'koq), I Comes-ova ladja se izticala nad drugima. Zapo-
viedi u pomorskoj bitci izdavale se izključivo znakovima, nikad
trubljom, te je častničtvo u tom obziru bilo dobro izvježbano.
To signaliziranje bijaše u ostalom od prieke nužde, pa je sva
prilika, da su ga već i stari Rimljani rabili. Kraj morskoga
šuma, škripanja vesala, zvižduka projektila i udaraca kljunova,
zvuk trublje bio bi se izgubio, dočim je signale mogao svatko
i vidjeti i razumjeti. Bojni red ne bijaše uviek u obliku polu-
mjeseca; običavalo se izredati ladje i u ravnoj crti, a koji put
i u više redova, jedan za drugim. Ako je bojni red bio u
obliku mjesečeva srpa, što su Grci zvali 'Ktkxyoki[Lyiy admiralski
je brod bio u njegovoj sredini.*

Sve ovo, i drugih potankosti, nalazi se u više spomenu-
tom spisu cara Lava, otca Konstantina Porphyrogeneta. Po nje-
govu mišljenju, u pomorskoj bitci najbolje može da pomogne
grčka vatra. Ova se sipala iz već navedenih cievi na provi uz
gromovitu huku i silan dim. Da li to bijaše nas puščani prah?
Car veli tek, da je ta vatra rabila, da se spale neprijateljske
ladje. Nego na dromonama bijahu takodjer i sve već nama
poznate ratne sprave za hitanje kamenja, gvoždja i olova, pa
i neka vrst praskavica, koje bi se tek na palubi neprijateljske
ladje razprsnule, ubijajući vojnike i poradjajući požar. Najzani-
mivije je pak, što i vojnici imadjahu nekakvih ručnih cievi,
koje takodjer zvahu heirosyphoni (j^etpod^pcova), iz kojih su
sipali vatru na neprijatelja.* Ne bi li se u tomu mogao nazrie-
vati zametak našim puškama?

Prema viestima, što nam je glede byzantinske mornarice

* GfrSrer o. c. II. str. 413. i dalje. — * Idem 1. c.

Mletačka mornarica.

ostavio Konstantin Porphyrogenet, dromone njegove dobe, dakle
u X. vieku, imadjahu do 230 veslača i 70 vojnika i mornara.
Tu se vidi očiti prirast vojske prema prošlomu vieku, po go-
tovo pak prema drevnim grčkim triremama. A taj se prirast
može protumačiti time, što sada usljed svoje vatre Grci bijahu
uveli znatnih promjena u ratnoj pomorskoj taktici. Trozub
ili bodež bijaše sada potisnut u drugi red, a s njime i nad-
veslanje; sada je njegovo mjesto zauzela grčka vatra. Moguće,
da je bilo na svakoj dromoni i više cievi za sipanje te vatre,
pa je trebalo da se pomnoža i broj vojnika — sifonatora, koji
su tu službu obavljali.

Glede mletačke mornarice IX. i X. vieka nismo toli po-
tanko upućeni. Znamo tek, da su mletačke ladje ove dobe imale
plosnato dno i malenu kobilicu, pošto se u plitkim lagunama
ne bi inače bile mogle da kreću. Ali usljed toga su te ladje
bile premale brzine i vrlo nespretne za kretnje u pomorskim
bitkama,* pa se možda i tomu ima da pripiše, što su im hr-
vatske ladje, s iznositijom kobilicom i prirodnijom konstrukci-
jom dolnjega diela t. zv. ribine, mal ne uviek u okršaju odoljele,
i ako valjda ne bijahu opremljene jednakim luksusom. Najveće
mletačke ladje bijahu t. zv. zelandrie, galandrie ili che-
landrie (od ;^s>.avS£a); imadjahu jedan jambor i visok toranj,
poput liburna.* Ne imajući dovoljno jedara, ove su plovile
jedino na vesla, a izticale su se brzinom.' Uz ove spominju
se kao ratne ladje i palandrie, po svoj prilici isto, što i
chelandrie. Za ovima imamo gate, čvrste gjemije s bode-
žom. Ove bijahu na sto vesala, valjda po 50 na svakom boku,
dakle jednoveslice, ali na svakom veslu bijahu dva veslača.*
Bijahu dakle silne duljine. Najčešće pak spominju se dromone,
kao i kod Grka, ali koje su Mletčani znatno usavršili.*^ Bijaše

* Daru: Storia della repubbliea di Venezia. (Prevod s francazkoga).
Capolago. 1837. Tom IV., str. 163. — * Romanin o. c. II. str. 31. —
■ Celendria vel celandria dicitur navis quae cito currit, vel velociter
in ydro. — Zanetti ap. Jal o. c. str. 426. — * Jal o. c. str. 412.
— * U krasnom inaČe djelu Ivana Casoni: Del navigli poli-
remi ušati nella marina degli antichi Venezi an i (Venezia 1838.)

t.'ii*!'-.- -, •:

Mletačka mornarica. 55

dromona dugih do 175 stopa, sa dvostrukom palubom, kako
smo vidjeli kod liburna. Tornjevi na dromonama čestokrat nad-
.visivahu gradske bedeme Na njima kao i na liburnama bijaše
svakojakih ratnih sprava za hitanje kamenja i drvlja, a te se
.zvahu mangani, manganelle, trabucchi, bricolle. Za
ratova, što su ih u poznije doba vodili Mletčani kao saveznici
Grka, mletačke dromone bijahu, kao i byzantinske, obskrbljene
mjedenim sifonima, iz kojih su si fo nar i i sipali grčku vatru. ^
Ali toga prije XI. vieka nisu imale. Dromone su plovile i na
jedra i na vesla; a na njima bijaše uz redovitu vojsku tako-
djer i zanatlija raznih struka. Za dromone neki drže, da od
IX. vieka dalje njihov naziv bijaše občenit za sve ratne ladje,
upravo onako kao naziv liburna za carsko rimsko doba i
galija počamši od XIV. vieka,* premda inače za srednji
viek imademo sačuvanih sijaset tih naziva.* Mletčani su pak
još imali ladje zvane ippogogo, ali rek bi samo teretne, za
prevoz vojske i konja. Ove su odmah do skorupa imale otvore
poput vrat^, kroz koja su se krcali konji i ostale životinje ;
onda gumb ari e, koje bijahu osobita mletačka vrst, pa b uze
na dva jambora, sadržinom od 150 — 300 tona.*

— imade posve riedkih i nesigurnih podataka o mletačkim ladjama prije
XI f. vieka; a i ti se podatci ograničuju tek na dromone ili dromade.
Za ostale vrsti mletačkih ladja, iz prve polovine srednjega vieka, Casoni
ne bijaše u stanju da nam pruži koji podatak, pa težko da će ikada više
ovo pitanje biti obilnije razsvietljeno. Red je s toga, da se zadovoljimo i
time, što su nam se sačuvala i imena raznih vrsti mletačkih ladja iz
ove dobe. — * Romanin o. c. II. str. 32. — * Jal o. c. I. str. 434.
»Au neuvieme siecle Dromon etait le nom generique de la famille des
navires a rames, armes pour la guerre, comme Galere le fut aux quator-
zieme et quinzieiiie.« — * Laurentius de Verona u svojem eposu »De
bello balearico« spominje:

»Gatti, dromones, carabi, celer esque galeae,
Barcae, currabii, lintres, grandesque sagittae,
£t plures aliae variantes, nomina naves.«

— Jal o. c. I. str. 411. — * Romanin o. c. II. str. 33. Od Buzo
valjda je postao (buseus auri, mlet. buzo d'oro) naziv glasovite ladje
Bucintoro, koja se rabila kod svečanosti duždeva vjenčanja s morem,
na Spasovo svake godine, pa i kod ostalih znamenitijih sgoda. — Jal o.
c. I. str. 425—426. nota.

56 Mletačka mornarica.

Mletačke gjemije imadjahu na provi, pod skorupom, že-
ljezni bodež, rostrum, a nekoje su takodjer rabile nama već
poznati asser, gredu okovanih glava, koju su hitali proti ne-
prijateljskoj ladji, kad bi im dospjela previše blizu. I na dro-
monama, koliko i na liburnama, asser je bio privješen o jam-
bor. U obće može s^ kazati, prema onomu, što se čita kod
mletačkih povjestničara, Mletčani ne bijahu zanemarili na svo-
jem brodovlju ničesa, što su sgodna imale rimske liburne, glede
utvrda, ratnih sprava i oprema vojnika, a bijahu tomu dodali
sve, što su mogli poprimiti od drugih naroda, te što bijahu
sami dospjeli da usavrše.*

Takove eto bijahu ratne mornarice dviju država, s kojima
bijaše Hrvatima da obračunaju ne samo sbog prevlasti na ja-
dranskom moru, nego i sbog samoga posjeda nekojih primor-
skih gradova Dalmacije sredovječne. Doduše, za mornaricu
hrvatsku polovinom IX. vieka, kada se ona opet javlja, ne raz-
polažemo ni iz daleka viestima, kakvih netom iznizasmo za
mornaricu byzantinsku i mletačku; ali te smo viesti upravo
s toga i iznizali, da se uzmogne zaključiti, pošto
budu navedeni uspjesi Hrvata proti Byzantu i
Mletcima, na stanje i snagu mornarice hrvatske.
Da Hrvati ni ne budu u neko doba zagospodovali nad j a-
dranskim morem, da budu samo odoljeli ovim dvjema državama,
već to bi bio dovoljan razlog, da ne smatramo suvremenu mor-
naricu hrvatsku inferiornom ni mletačkoj, ni byzantinskoj. Mo-
guće je, da su ladje ovih država prednjačile u koječemu hrvat-
skim ; ali te su nedostatke, ako ih je bilo, nadoknadjivale iz-
vrstne sposobnosti hrvatskih primoraca; dočim za Mletčane

^ Daru o. c. IV. str. 146 — 147.: »Le galere sottili erano guernite
alla prua di un rostro grappino di ferro; le piu grandi portavano so-
spesa air albero maestro una grossa trave, ferrata alle estremita, e che
lanciavano sulla coperta delle navi nemiche, e le sparavano qualche volta.
Sulla medesima coperta sorgevano torri per assalire i bastioni, quando
poteano appressarsi. Oltre alle armi da tiro, come l'arco, il giavellotto e
la frombola, le ciurme combatevano con lancia, sciabola ed accetta, e contro
i nemici dardi erano riparati da corrazze e da scudi.«

Hrvati i Mletčani. 57

imade klasičnih svjedočanstva, da su na moru bili kukavice,
jer su plovili bojažljivo, rano pred večer zaklanjali se u luke,
a noću nisu se do li u skrajnoj nuždi davali na more, i to
još 500 godina kasnije od dobe, kojom se sada bavimo I ^

Nego, ako bismo i dozvolili kojekakve nedostatke na hr-
vatskim ratnim ladjama, ne bismo ipak smjeli ni pomisliti, da
su Hrvati slabom, malom i nedovoljno oboružanom mornaricom
kroz decenije mogli zadavati stotinu jada Mletčanima, dapače
prisiliti na plaćanje danka za slobodnu plovi tbu državu, za
koju je netom razloženo, kakvim ladjama razpolagaše ! Zar bi
bio nesmisao, anakronizam, što li, kada bi se priznalo, da Hr-
vati, za dugo vremena pobjeditelji Mletčana, imadjahu ladjž
na dva ili tri reda vesala, sa par stotina veslača, s tornjevima
.1 s ratnim spravama, koje, ćak od rimske dobe, bijahu još uviek
nepromienjene, jedne te iste? Ili valjda se brodogradnja bijaše
zatrla dolazkom Hrvata na ove obale? Ta čita se u samim
mletačkim izvorima, da su Mletčani, upravo ovih viekova, uzi-
mali sa hrvatske obale majstore za brodogradnju u svoje arse-
nale, ali ne kao obične radnike, nego da usavrše mletačko
brodovlje;* pa ako je hrvatska obala mogla imati toli vrstnih
graditelja brodova, da su ih i sami Mletčani trebali, tko će
poreći, da se je na toj obali i gradilo doista savršenijih bro-
dova, nego li u Mletcima? Ti vještaci mogli su samo trajnom
vježbom u tom predmetu doći na takav glas, a izučiti se nisu
mogli do li u svojoj otačbini, na obalama hrvatskim. Niti se
smije uzeti, da su ti graditelji mogli biti iz primorskih gradova,
pošto bi u tom slučaju mletački izvor bio izričito kazao, da
su bili prizvani iz Dalmacije; a mletački izvori doista su
u tom točni bili uviek, pa ne bi ni sada bili priznali neku

* »II loro navigare e molto timido, e se navigano il giorno, la sera
di buon ora sono in porto, e non navigano mai di notte, se non fosse al-
cuna gran ragione che gli costringesse, e tale che non navigano in tutto
l'anno dieci notti.« — (Relazione dal marchese di Badmar al re di Spagna
dopo la sua ambasciata di Venezia). — Daru o. c. IV. str. 156. —
« »Cronaca barbarac kod Romanina o, c. I. str. 122. »Gia Felice Corni-
cola avea invitato maestri di fabbricar navi dalla Schiavonia.«

58 Prve borbe s Mletčanima.

prednost Hrvatima, ako je ona išla dalmatinske gradove, s ko-
jima su od uviek očijukali. Ako pak stoji, kao što će se
dokazati, da su Hrvati prisilili Mletčane na danak;
ako stoji, kao što jenetom utvrdjeno, da su hrva t-
ski vještaci bili pozvani da usavrše, prema onim
vremenima, mletačko brodovlje, jamačno se ne će
moći zaniekati, da su Hrvati mogli razpolagati
pomorskom silom, koja se je mogla takmiti s mle-
tačkom, kakva bijaše do konca X. vieka.

Kada su Franki podjarmili Hrvate, pa za cielo vrieme^
dokle narod naš taj jaram nije otresao sa sebe, Mletčani nisu
imali takmaca na jadranskom moru, pa historija nije mogla u
tom razdoblju da zabilježi nikakvih sukoba s Hrvatima, premda
su se Mletčani zalietali na hrvatsku obalu, da si podvrgnu gra-
dove dalmatinske. Pod izvjestno se znade, da je god. 805. iz
mletačkih laguna odjedrilo brojno brodovlje, koje je opljačkalo
obalu dalmatinsku, a da ga nije ničija mornarica u tomu sprie-
čila.^ Tek sliedeće godine 806. Byzantinci su opremili svoju
mornaricu, pod vodstvom patricija Nikete, da oduzme Mletča-
nima zaposjednute gradove dalmatinske. Niketa je ne samo
polučio svoj cilj, nego je pobjedonosno dospio ćak do Mletaka,
pa se čini, da ih je i podvrgao vlasti iztočnoga carstva.^ Ali
tada ustadoše na obranu Mletčana Franki, njihov grad oduzeše
Byzantincima, a pokušaše osvojiti i dalmatinske gradove. To
im medjutim ne podje za rukom, jer im se oprlo pojačano bro-
dovlje byzantinsko, kojim sada zapoviedaše vojvoda Pavao,
upravitelj Kefalonije.^ Konačno Franki uglaviše mir s Byzan-
tom, prepustivši mu gospodstvo nad primorskim gradovima
dalmatinskim, a pridržavši pod svojom vlasti svu ostalu Hrvat-
sku zemlju.* I Hrvati stenjahu pod franačkim igom sve dokle
usljed diobe carstva (817.) njegova moć nije počela malaksati,
pa se i oni tada odlučiše da stresu sa sebe tudjinski jaram.

* »Praedicti duces (Obelierus et Beatus) navalem exercitum ad Dal-
macianim provinciam depopulandam destinaverunt.« — Documenta str. 3 IO.
— ^ Docum. str. 311, 312. — Romanin o. c. I. str, 141. — ■ Đocum.
str. 313. — Romanin I. str. 149. — * Docum. str. 315.

X-,

Neretvani. — Ban Mojslav. 59

Veliki taj rat za oslobodjenje, o kojem nam ostaviše iz
crpivih viesti i franački i grčki pisci, trajao je više godina, iz-
prepleten svakojakim najtragičnijim dogodovštinama. God. 830.
Hrvati bijahu već slobodni; ali, podučeni gorkim izkustvom,
ne bijahu više pociepani po rodovima i banovima, nego sabrani,
čini se, u dvie skupine, imajući svaka svoga vrhovnoga bana.
Time je hrvatska obala možda ciela dospjela pod jednoga vla-
dara, pa se malo za tim hrvatska mornarica opet javlja na po-
zorištu historije.

Krvavo kolo s Mletčanima zaigraše Hrvati odmah zatim.
Moguće je, da im se u ratu za oslobodjenje bijahu kruto za-
mjerili, držeći sa Frankima. Na čelu ovoga pokreta čini se, da
bijahu Neretvani, jer se čita, da su oni prvi počeli mletačke
ladje po jadranskom moru plieniti. Ali se oni i ne zadovoljiše
samim plienom, ako je vjerovati mletačkim kroničarima, koji
pod god. 834. ili 835. zabilježiše, da su ljuti Neretvani ne
samo plienili mletačke ladje, koje im dopadoše ruku, ploveći
od beneventanskih obala, nego da su poklali i momčad na
tim ladjama.'

Bilo kako mu drago, u tom pokretu Neretvani ne ostaše
osamljeni, niti je taj pokret bio lih njihovo djelo. Spomenici
nam jamče, da je kod toga sudjelovala državna hrvatska mor-
narica, da se je sve sbivalo prema osnovi i namjeri hrvatskoga
bana Moj slava (g. 830.— 850.). S toga su god. 839. Mlet-
čani i odpravili svoje brodovlje proti hrvatskomu banu, a za-
poviedao je sam dužd mletački Petar Tradonik. Ali im ta
ekspedicija nije uspjela. Izvori mletački ne spominju nikakve
bitke, nego samo vele, kada je brodovlje stiglo do pod neko
mjesto, što se zvalo >sancti Martini curtis«, da je dužd ugo-
vorio s Mojslavom mir.- U toj viesti na prvi mah se opaža
neka praznina.

* Joannis chronicon venet. — Andr. Dandoli chron. — Docum.
str. 335. — * »Iste namque (Petrus dux) tercio sui ducatus anno Sclaveniam
bellicosis navibus expugnaturani adivit. Sed ubi ad locum, qui vocatur
sancti Martini curtis perveniret, pacem cum illorum principe Muisclavo
nomine firmavit.« Docum. str. 335 — 336. — Romanin o. c. I. str. 173.

«.-— --^

60 Ban Mojslav.

Sigurno je, da su se na spomenutoj točki sastale morna-
rice mletačka i hrvatska, kojom valja da je zapoviedao sam
ban, pa ili je sliedila bitka, u kojoj su Mletčani bili poraženi,
ili im brodovlje bijaše slabije od hrvatskoga, pa su mislili, da
je najbolje, ako se bez krvi nagode. Prazninu, što nam kod
opisa toga dogodjaja ostaviše mletački kroničari, nije moguće
izpuniti inače.

Mletčani su dolazili kao osvetitelji višeljetnih uvreda,
plienjenja i nasilja svakojakih; pa kada se u tom svojstvu, i
imajući pri ruci opremljenu ratnu silu, zadovoljiše da utanače
mir, onda se doista ne može zaključiti drugo, nego da je po-
ložaj, bilo po sebi, bilo po nadošlim okolnostima, za Mletčane
postao nepovoljan. Ali za nas je najvažnije, što možemo utvr-
diti, da su već sada Hrvati imali na moru prilično jaku mor-
naricu, s kojom se mletačka ili nije smjela da ogleda, ili ako
se je ogledala, svladati je nije mogla. Dužd Tradonik, ako je
uzmaknuo, to je učinio pred silom, koja bijaše bar ravna
mletačkoj.

Ban hrvatski pristao je na mir s Mletčanima možda po-
najviše s toga, što su se bili počeli zalietati u jadransko more
saracenski gusari, koji već bijahu postali strah i trepet svih
obala sredozemnoga mora. I doista, malo poslije sklopljena mira
s Mletčanima, god. 840., jako saracensko brodovlje, pošto je
prije u jonskom moru porazilo sdruženu byzantinsku i mletačku
mornaricu, pojavilo se odjednom u jadranskom moru. Sasto-
jalo je to brodovlje, po nekima, tek od 36 ratnih ladja, što
se čini premalo, ako ne bijahu to same goleme gjemije. To
je brodovlje opustošilo južne strane Hrvatske države, osobito
Boku Kotorsku, , pa je konačno stisnulo obsadom i sam Du-
brovnik. * Ta se je obsada protegla za punih 15 mjeseci, ali
bez uspjeha, pošto su Dubrovčani hrabro odbijali svaki juriš.

pogrješno registrira ove dogadjaje pod god. 836. — Luci us: De Regno
Dalm. et Croatiae. lib. II. str. 61. — Koji bi polo2aj danas odgovarao
ondašnjemu »sancti Martini curtis«, nemoguće je i približno ustanoviti.
— ' Ob ovom pustošenju Konstantin Porphjrogenet pisao je u trim
djelima: >Đe Thematibus«, knj. II.; »Historia et vita de rebus gestis Ba-

Ban Mojslav. 61

Potrativši uzaludno toliko vremena, Saraceni najzad digoše
obsadu, te zajedriše prema sjeveru, pustošeći nemilo obalne
varoši. Grad Osor pretvoriše u pepeo na drugi uzkrsni blagdan
godine 841.*

Je li se ogledala mornarica hrvatska sa saracenskom?
Bez svake sumnje; ali pošto se to nije ticalo Mletčana, njihovi
kroničari propustiše da nam to zabilježe, a drugih izvora ne
imamo. A da su u tom okršaju Saraceni iznieli pobjedu, jamči
nam već spomenuto napredovanje njihovo i pustošenje iztočne
hrvatske obale.

U Mletcima se medjutim živilo u silnom strahu ; opasnost
bijaše vrlo ozbiljna. Oružalo se brodovlje, rek bi od 60 dro-
mona, na kojima bijaše, prema svjedočanstvu kroničara, i tor-
njeva i svakojakih ratnih sprava. Doznavši za poraz banske
mornarice i nezapriečeno napredovanje Saracena duž naših obala,
Mletčani odlučiše ne čekati neprijatelja u lagunama ili blizu njih ;
oni odaslaše mornaricu prema sjevernom otočju hrvatskom.
Sukob je sliedio kod Sušaka,* a mletačko brodovlje bi poraženo.*

Saraceni sada ne krenuše proti Mletcima; valjda njihove
goleme ladje ne bi bile plivale u plitkim lagunama. Oboriše
se za to na Ankonu, koju zateče sudbina hrvatskoga Osora. Od
Ankone do Bari-a opljačkaše svu obalu, a sam Bari zauzeše,
te se u njemu ugniezdiše.*

Malo poslije ovih dogodjaja ponovila se neprijateljstva
izmedju Hrvata i Mletčana. Hrvati oko god. 846. doploviše do
pod same Mletke te oplieniše Caorle,^ a zaletiše se i do Fur-
lanske.® Usljed toga Mletčani se ne osjećahu više sigurni od
Hrvata niti u samim lagunama, pa je dužd Petar Tradonik
dao sagraditi ogromne dvie gjemije, galandrie, kolike se
jošte ne bijahu vidjele, te ih je usidrio na ulazima dviju glav-

silii imp. cap. 53, 55; »De administrando imperio«, cap. 29. — O obsadi
Dubrovnika cf. Resti: Chronica Rag. str. 22 — 23. — Documenta str. 342 —
355.; — Romanin o. c. I. str, 174. — * Docum. str. 355. — ' Malen
otok zapadno LuSinu (tal. Sansego). — ' Docum. str. 356. — Romanin 1. c.
— * Ibid. — • Docum. str. 363. — Romanin o. c. str, 178. — • Docum.
str. 364.

62 Trpimir i Dogomoj.

nih luka, uz više drugih manjih ladja. Mletački pisci drže, da
su te g alan dri e plovile na jedra i na vesla. ^

Poslije god. 846., pa za cielo vrieme vladanja bana Trpi-
mira (850. — 864.), ne ima zabilježenih novih sukoba s Mlet-
čanima, nego je obstojao savez za medjusobnu obranu, pošto
su Saraceni iz Bari-a mogli doista zadavati trista jada i Hrva-
tima i Mletčanima.* Ali za to netom, je Trpimira nasliedio ljuti
Domogoj (864. — 876.), ratovanje se odmah preuzelo. Što je
tomu dalo povoda, ne zna se; moguće, da je rat izazvala na-
silna smrt dužda Petra Tradonika, koji je poginuo u Mletcima
iste godine, kada je ban Trpimir umro.' Svakako se je Trado-
nikovom smrću savez mletačko-hrvatski prekinuo, pa je novi
ban hrvatski Domogoj odmah zaratovao na republiku, odnio
mnogo pliena i odveo robija.* Mletčani, pod novim duždom
Orsom Partecipaziom, žurno opremiše jako brodovlje proti Do-
mogoju; ali do bitke nije ni ovoga puta došlo, nego je (g. 866.)
bio sklopljen mir.*^ Zašto se pak Mletčani, koji su i ovoga puta
dolazili kao osvetnici nedjela Domogojevih, nisu ogledali sa
banskom mornaricom, valjda je suvišno da opet spominjemo.
Mletačka plahost najbolji je dokaz, daje hrvatska
pomorska sila i pod banom Domogojem bila jaka.

Saraceni medjutim držali su sveudilj Bari i tim imali
ključ jadranskoga mora. To je bilo pogubno ne samo Mletča-
nima, jer su im priečili trgovanje po moru, nego i Hrvatima,
pa i Byzantincima, pošto im obale bijahu izložene saracenskim
napadajima i pljačkanju. To je sklonulo te tri države, da sklope
savez za navalni rat na Saracene i da im oduzmu Bari. Tomu

^ Casoni: Venezia e sue lagune. Sv. I. dio II, str. 89. — Ro-
manin o. c. str. 178. — * Smičiklas o. c. I. str. 189. — • Idem. ibid.
— * Romanin o. c. I. str. 190. — * Đocum. str. 364. Smičiklas.
1. c. — Romanin (1. c.) veli, da je dužd porazio Domogoja, ali ne
navodi niti mjesta, gdje je bitka sliedila, niti izvora, i% kojega je tu
viest crpio. Najstariji mletački kroničari, Ivap Dijakon i A. Dandolo, ne
samo što ne spominju kakve^ pobjede duždeve nad Domogojem, nego izričito
naglaSuju, da do bitke nije ni došlo, jer se je ban tojbože preplašio množtva
mletačkoga, pa je zaiskao mir i dao taoce.

Vojna na Bari. 63

je savezu pristupio i papa i franački kralj Ljudevit. Itako
su hrvatske čete god. 870. po drugi put prevezle
se preko jadranskoga mora, naravski na vlastitoj
mornarici, da sudjeluju u ovoj velikoj kršćanskoj
koaliciji proti Nekrstu.*

Potanjih viesti ob ovom ratovanju Hrvata u Italiji nije
nam se sačuvalo; pošto se radilo o zajedničkoj akciji više vla-
sti, to su i viesti obćenite za sve. Znademo, da su kršćanske
vojske održale sjajnih pobjeda nad saracenskim vojskama, što
ih bijahu svojoj braći u pomoć privela tri saracenska emira, ali
grad Bari bio je osvojen tek sliedeće godine, 871., na 2. ve-
ljače, pošto je kršćanskomu brodovlju pošlo za rukom da za-
tvori grad i s morske strane ; posada saracenska bi sasječena, a
sam sultan živ ulovljen.^

U ovo doba bijaše Phocije u Carigradu zametnuo zlo-
sretni crkveni razkol. Car Basilije, koji bijaše odaslao svoju
mornaricu za oslobodjenjenje grada Bari, bijaše sbacio Phocija
sa patrijaršijske stolice i častno primio poslanike pape Hadri-
jana II. Poslanici papinski držali su veliku synodu, u kojoj je
Phocijeva nauka bila odsudjena. Kada su se ovi poslanici god.
870. vraćali u Rim, na putu iz Drača prema Italiji napadoše ih
morski gusari, koji im oteše znamenite synodalne spise, što su
ih sa sobom nosili. S toga nedjela obiediše Grci Neretvane; ali
ima opravdane sumnje, da je taj grabež naručio sam car Ba-
silije, koji, da bolje prikrije svoje prste, htjede da se osveti
Hrvatima za nasilje tobože od njih izvedeno na papinskim
poslanicima. Tu je osvetu izvelo grčko brodovlje duž obale hr-
vatske, dočim su Hrvati bili odsutni, sudjelujući kod obsiedanja
grada Bari. tom nas liepo upućuje pismo cara Ljudevita iz
god. 871., upravljeno caru Basiliju. U tom pismu Ljudevit pred-
bacuje i spočitava iztočnomu caru, stoje njegov admiral Niketas
(NtKviTa 6 iioputpac), pod izlikom da osveti papinske poslanike,
koji bješe iz Carigrada opremljeni bez pristojne pratnje, odnio

* Docum. str. 346. ss., 356 — 57. Resti o. c. str. 23. — Romanin
o. c. I. str. 191. — Smičiklas o. c. I. str. 189. — * Ibid.

Ban DogomoJ.

plien iz Hrvatske zemlje, porušio više hrvatskih gradova,

veo i roblje; ada spisi, oteti poslanicima, ipak ne bješe
ćeni. Dodaje pak, da ga je to nasilje doista uzrujalo,

se ni ne pristojaše da Hrvatima, koji su medjutim sa
n brodovljem »cum navibus suis« bili pod gradom Bari,
lujući u stvari sveobće koristi, te kada se odnikle nisu
i kakve navale, bude medjutim kod kuće sve uništeno i
šeno; što se u ostalom ne bi bilo izvelo, da su
li predvidjeti, što se proti njima snuje.' Ko-
) pak opominje iztoćnoga cara, neka popravi tu nepravdu,
nu je milo njegovo prijateljstvo, i neka naloži, da zarob-
i budu odpušteni.

Ovo je carsko pismo za našu stvar dragocjeno s više
ga. Prije svega ono nam najsjajnije posvjedoČava obsta-
hrvatske ratne mornarice za bana Domogoja, pošto car
10 veli, da su Hrvati došli pod Bari sa svojim brodovljem,
brodovlje nije zaista zaostajalo za byzantinskim i mletač-

što se tiče veličine ladja i ratne opreme, pošto je s druge
e car osvjedočen, da bi fo brodovlje bilo suzbilo byzan-
u silu, da budu Hrvati znali za izdajstvo, što se je sko-

proti njima u Carigradu, dočim su oni proHevali krv u
mičkom ratu proti Nekrstu. Osim toga ovo nam je pi-

i ključ, kojim se dade protumačiti, zašto će
ati, poslije ovoga rata, postati strah i trepet na
■anskom moru byzantinskim saveznicima Mlet-
i m a, koji lahko da su s njima bili upleteni u onom izdaj-
im napadaju, s jedne strane, što su imali starih raćuna da
2 s Hrvatima, a opet s druge, što su upravo sada, kada
yzantinci opustošili hrvatske obale, Mletci bili u najboljim
šajima s iztočnim carem. U ovo upravo doba, iztočni je car
slio mletačkomu duždu Čast protospathara, a Mletcani su

' >Non enim congrae gestum est, ut iisdem Sclavonis nostris, cum
us Euis apud Barim in procinctu coinmiuiis utilitatis consisteijtibas
:1iil ađversi šibi aliunde inuniDcre patastibns, tam impie domi sua
[ue diripereittur, sibi^uc contingerent, qaae si prenoscerent, iiequa-
prorsus incurrerent.« — Dncum. str. 361—62.

Ban Domogoj. — Sedeslav. 65

mu odvratili darom od 12 omašnih zvona, prva što su na Iztoku
došla u porabu. '

Posljedice ove napetosti nisu mogle izostati, i ako nisu
odmah sliedile. Hrvati su jamačno bili dosta iznemogli u dugo-
trajnom saracenskom ratu, a trebalo im je nakon povratka iz
Italije da se oporave od šteta, nanesenih im od Byzantinaca.
Tu časovitu njihovu slabost odaje činjenica, što već god. 872.
Saraceni, prošle godine poraženi kod Bari, napadoše nekoje
primorske gradove hrvatske i opljačkaše otok Brač.*

Nova neprijateljstva s Mletčanima započeše time, što su Hr-
vati blizu Pirana ulovili *jednu mletačku ladju, koju dužd bijaše
odaslao da rekognoscira, te poklali sve Mletčane, što u njoj bijahu."^
Kasnije, njihova je osveta bivala svedj to strasnija. Naravski,
to ne bijaše jošte formalan rat, ali je ban Domogoj ne samo to
dozvoljavao, nego i podupirao osvetnike. Potankosti ovoga voje-
vanja nisu nam poznate ; ali sudeći po nazivima, kojima sada mle-
tački pisci časte Hrvate i njihova bana, osveta Hrvata bijaše
strašna. Mletčani ih zovu »Sclavorum pessimaegentes«,
a Domogoja »Sclavorum pessimus dux«.*

Mletčani, u groznoj tjeskobi, valja da su zamolili ko-
načno papu za posredovanje, pa je Ivan VIII. doista upravio
banu Domogoju poslanicu, u kojoj ga nazivlje »slavnim banom«,
te ga upozoruje, da mu nedjela, što ih njegov narod počinja po
moru, potamnjuju slavu; jer i ako se može misliti, da sve to
biva proti njegovoj volji, to ipak, pošto on kao ban može to
sve da zaprieči, krivnja se baca i na njega.* Ali ni papin
upliv nije mogao da ukroti bies Domogojev, pa su se jamačno
utjecajem Mletčana i Byzanta počele kovati urote proti nje-
govu životu. Nego ban je tim spletkama ušao u trag, pa je
strašnom smrću kaznio urotnike. Tek kada je Domogoj pre-
minuo, Mletčani su odahnuli, te su se požurili da sklope mir
s njegovim nasljednikom Sedeslavom (877. — 879.).^ Bano-
vanje Sedeslavovo bijaše prekratko, pa nije dospio ni da pri-

* Docum. str. 373. — Resti o. c. str. 24. — ' Docum. str. 365.
— ^ Ibid. — * Docum. str, 365 i 366. — ^ Docum. str. 6. — • Docum.
str. 366. — Luci us o. c. knj. U. str. 63.

Poparič : Pomorska sila Hrvata. ^

66 Ban Branimir.

sili Neretvane na obdržavanje ugovorena mira s Mletčanima.
On bijaše ne samo odustao od politike svoga predšastnika,
nego dapače udario sasvim drugim pravcem. Otišao je osobno
u Byzant na poklone, a s Mletčanima je nastojao da podržava
najbolje odnošaje. Usljed toga dospio je u sukob s narodom,
s njegovim mišljenjem i s njegovim tradicijama, pa nije čudo,
što je nakon same dvie godine bio smaknut.

Sedeslava je nasliedio ban Branimir (879. — 892.). Kada
je glava Sedeslavova pala, osjetiše to i u Carigradu i u Mlet-
cima: Branimir je bio opet narodni ban, koji je pomorsku silu
Hrvata podigao možda do najvećega ugleda. Odmah pri na-
stupu vlade zaratovao je na Mletčane, te njihovi kroničari bi-
lježe, da je republika bila primorana da opremi proti Hrvatima
više ratnih gjemija (naves longae), koje se, polag samoga njihova
priznanja, povratiše, a da nisu upravo ništa opravile. Da se pod tim
krije poraz Mletčana, zadan im od bana Branimira, nije se težko
domisliti, dok njihov službeni pisac k ovoj viesti dodaje, da mle-
tačke ladje nisu mogle da nadju neprijatelja!'

Da poprave taj neuspjeh, Mletčani uzeše opremati novo
brodovlje, kojemu je zapoviedao sam dužd Candiano. To se
je brodovlje sukobilo sa hrvatskim blizu Zadra, kod rta zva-
noga »Micha«. Na duždevu zapovied mletačke trireme nasr-
nuše na hrvatsko brodovlje najvećom žestinom. Hrvatske ladje,
koje jedan mletački pisac i za ovo doba nazivlje liburnama,-
nisu se ugnule okršaju, pa se je po riečima mletačkih pisaca boj
bio većim oduševljenjem, nego li silama. Kod prvoga nasrtaja
mletačko je brodovlje bilo sretno; ali množina hrvatskih ladja
zaokruži mletačke, pa i samu duždevu triremu, te je u ljutom
okršaju, junački se boreći, poginuo i dužd Candiano, a od
vojske jedva ih nekolicina pobježe u Mletke, viestnici užasnoga
poraza. Hrvati dozvoliše, da mrtvo duždevo tielo bude prene-
seno u Mletke, gdje je s najvećim sjajem bilo sahranjeno.*

Ovaj mletački poraz sbio se mjeseca kolovoza ili rujna
god. 887. Iz toga se vidi, da Mletčanima nije ni malo pomo-

* Sabellicus kod Lučica str. 64.: »nusquam enim hostis repertus
est.« — ■ Sabellicus kod Lučica 1. c. — ' Docum. str. 374, 375. —

Ban Branimir. 67

gao savez, što su ga još god. 879. bili sklopili proti dalma-
tinskim Hrvatima s nekojim talijanskim gradovima i sa samim
carem Karlom Debelim, premda je taj savez bio ne samo
obranbeni, nego i navalni.^ Da, hrvatska pomorska sila
bijaše zastrašila ne samo Mletčane, nego i druge
obalne gradove talijanske.

Poslije smrti dužda Oandiana mletački kroničari za dugo
vremena ne bilježe novih sukoba sa Hrvatima. Da budu Mlet-
čani porazili Hrvate, ta bi se šutnja donekle mogla shvatiti,
ali pošto se je dogodilo protivno, ne može se zaključiti
drugo, nego da su Mletčani od Hrvata kupili mir.
Pomorsku silu Hrvata ban Branimir bijaše silno podigao, a
Mletčani, već poraženi od Hrvata, imali su sada groznoga oka-
panja kod kuće i po susjedstvu. U Italiji bijaše gotov metež,
koji su Magjari svojim upadajima znatno umnožali. A od tih
upadaja stradala je najviše Venecija. Bit će stoga najbliže
istini, ako se ustanovi upravo ovo doba. Branim i-
"rova vlada, kada su Mletčani počeli plaćati Hrva-
tima danak za slobodnu plovitbu po jadranskom
moru. Ima pisaca, koji vele, da su Mletčani plaćali Hrvatima
danak za punih 160 godina;* a pošto se znade, da je to
plaćanje prestalo oko god. 1000., to je izplaćivanje imalo po-
četi već polovinom IX. vieka. Ali odnošaji mletačko-hrvatski,
kako su netom razloženi, ne dozvoljavaju takova zaključka;
dočim nutarnji i vanjski odnošaji mletačke republike, te pre-
moć Hrvata na jadranskom moru za Branimirove vlade, nameću
po sebi zaključak, da su Mletčani poslije poraza u blizini Zadra
god. 887. bili prisiljeni da kupe zlatom od Hrvata mir i da se
podvrgnu godišnjemu danku za slobodnu plovitbu po jadran-
skom moru. Ali ob ovom kasnije u posebnom poglavju.

Sabellicus kod Lučića 1. c. — Romanin o. c. I, str. 205, 206. —
Smiciklas o. cl. str. 192. — * Docum. str. 374.: »Hic (Carolus impe-
rator) primo anno regni sui Ravennae existens foedus inter Venetos et
subiectos suos regni Italici per quiiiquenium renovavit et instituit, ut contra
Sclavos, qui utrosque maritimis latrociniis nitebantur invadere, debeant
unanimiter et concorditer non solum resistere sed etiam invadere.« —
■ Resti o. c. str. 38.

^ 'rt- ■

68

Kralj Tomislav.

II.

Od kra^*a Tomislava do Držislava.

Ban Tomislav postajč kraljem svih Hrvata [g, 9^5*)* Njegova
vojna sila. — Kolike bijahu Tomis lavove ratne ladje^ — Kralj
Krešimir /. {god. pjo, — 94$-)- — Kralj Miroslav [god. p^j. — 94.9^.
— Nemiri u Hrvatskoj. — Ban Pribina, — Vojna Mletčana
proti Neretvanima, — Otmica mletačkih djevojaka, — Pomorska
sila Hrvata malaksa, — Odakle pomutnja glede narodnih granica
Hrvata, — Trgovina s robljem, — Kralj Driislav (oko god,
PJO, — 1000,), — Treća prekomorska vojna Hrvata, — Borbe
Dubrovčana s Mletcanima, — Byzantinsko brodovlje u jadranskom
moru, — Duzd Petar II, Orseolo, — Iztočni car ustupa mu
svoja tobožnja prava na Dalmaciju. — Izdajstvo Svetoslava^ za-
povjednika hrvatskoga brodovlja.

Za nasljednika Branimire vih država Hrvatska, uživajući
trajan mir od strane Mletčana i drugih susjeda, evala je i
postajala svedj uglednijom, te se je njezin ban Tomislav, spo-
ji vši dalmatinsku sa posavskom Hrvatskom, konačno proglasio
kraljem svih Hrvata. K sjajnoj njegovoj krunitbi poslao je papa
dva svoja legata, Ivana biskupajakinskogaiLava praenestinskoga.

Tomislav je bio prvi i veliki kralj HrvatS. On
je svoju kraljevinu podigao do silne moći i ugleda. Polag viesti
cara Konstantina, pomorska trgovina hrvatska sada se razvila
na sve strane, a vojena sila hrvatska, to na kopnu to na moru,
bijaše od jačih, što ih je u ono doba moglo biti u Evropi.
Hrvatska je mogla dići do šestdeset tisuća konjanika i sto
tisuća pješaka, a ratna mornarica sastojaše od osamdeset sa-
gena i stotine kondura. Na sagenama bijaše po četrdeset
momaka, na većim kondurama po dvadeset, na manjima i po
deset. ^ Prema tomu hrvatska mornarica imala je do 180 ratnih
brodova sa kakvih 5000 pomorskih vojnika.

Kralj Tomislav. 69

Nego tim brojkama treba dodati i veslače, sto su bili
na hrvatskim ratnim ladjama. Ovjenčani pisac njihova nam
broja ne spominje, jer se veslači nisu uračunavali medju mom-
čad u ratnoj mornarici. Oni su bili, kao nekoč u rimsko doba,
robovi, pa ne bijahu u ničemu izjednačeni sa vojnicima, a niti
s mornarima. A kada to uzmemo na um, pa se sjetimo onoga,
što je navedeno glede broja vojnika na drevnim grčkim trije-
rama, na rimskim liburnama, te na sredovječnim byzantinskim
ladjama, onda moramo doći do zaključka, da su hrvatske sa-
gene bile doista jake ratne ladje, po prilici kao negdašnje
rimske liburne-trireme ili byzantinske dromone. A pošto je
tomu tako, onda možemo nagadjati glede broja veslača na hr-
vatskim ladjama na temelju podataka, što su već u tom obziru
navedeni glede drevnih rimskih i grčkih ladja, te sredovječnih
byzantinskih. Te podatke ne marimo ovdje ponavljati, nego
ćemo kazati, da se ne čini pretjeranim, ako uzmemo, da su
hrvatske sagenebile kao srednje byzantinske dro-
mone, koje su imale 100 veslača, a kondure da su
mogle imati veće po 80, a manje po 60 veslača,
dakle popriečno po 70 veslača. Time je broj veslača mogao
dopirati bar do 15.000, pa je sveukupne momčadi na
hrvatskoj ratnoj mornarici moglo biti barem 20.000.

Moglo bi se primjetiti, da ovakav račun ne stoji, da je
okrunjeni pisac u svojem opisu uvrstio u svoje brojke ne samo
pomorske vojnike naše mornarice, nego takodjer i veslače ; ali
takva primjetba za svakoga, koji pozna more i ima pojma o
ladjama, naprosto je smiešna. Kada bi se pokušalo tako tumačiti
Konstantinove rieči, dospjelo bi se jednostavno do nesmisla.
Jer da bude na hrvatskoj ratnoj ladji bilo svega,
veslača i vojnika, četrdeset ljudi, pa dvadeset a i
deset, ondasute ladje doista morale biti vrlo sitne
prema byzantinskim dromonama i mletačkim galan-
drijama, a i prema samim galijama. Kada bi se
takvo tumačenje dozvolilo, onda bi se takodjer

oa^^vai l^^^ouaiv ova avSptov (jl*, a! 81 /.ovSoupat ava avSptov x', al Zl {iiKpdTepai xov-
Soopoit iva av8pa>v t. — De Adm. imperio c. 31. str. 150. —

Kralj Tomislav.

moralo dozvoliti, da ne samo osamdeset hrvatskih
sagena, nego i k ovima dodate hrvatske kondure,
sve na okupu, ne bi bile mogle da naškode niti
jednoj mletačkoj galiji, kamo li dromon i, najmanje
pak galandriji. Ako na hrvatskoj sageni ne bijaše više od
40 momaka, onda takva ladja bijaše tek veliki čamac sa 10
ili 15 vesala na svakoj strani; dočim kondura, sa 10 momaka,
ne mogaše da bude ni čestit čamac. D^, kada bi gornja pri-
mjetba stala, Hrvati bi bili trebali Ijestava, dosta
visokih, da se iz svojih najvećih ratnih ladja popnu
na mletačke najmanje, dočim bi hrvatske kondure
bile vrlo prikladni čamci za mletačku mornaricu,
koja — a to treba dobro pamtiti — za čitava sto-
ljeća življaše u strahu od pomorske sile hrvatske!
U nijednom pak slučaju ne bi car Konstantin takve sićušne
hrvatske ladje mogao nazvati skupnim imenom sile (Suvapii^),
kao što on u istinu naziva ratnu mornaricu hrvatsku; još manje
bi pak smatrao vriednim da se takvim sitnežom u svojoj knjizi
bavi. On je imao pod svojom priestolnicom svaki dan pred
očima veće ili manje odjele ratne mornarice grčke, dakle je
o suvremenoj pomorskoj sili mogao imati pravi pojam; pa da
hrvatske ratne ladje budu bile u istinu sićušne, kao što bi mogao
u pomorstvu neupućen čovjek iz njegove knjige izvesti, to bi
car bio doista i naglasio nerazmjerje u pogledu veličine izmedju
byzantinskih i hrvatskih gjemija, a takodjer i malobrojnost mom-
čadi na ovim potonjima prema množini veslača i vojnika na
byzantinskima.

Neka pak nikoga ne zavede u bludnju činjenica, što mo-
derne jedrenjače, koje nose i koju tisuću tona, ne trebaju više
od dvadesetorice mornara; ili pak, što još te riedke ratne jedre-
njače ne imaju nikakvih veslača, nego su na njima izključivo
vojnici, koji obavljaju i službu mornara.

Tko nije upućen u po vješt nautike, mogao bi na tom
temelju doista doći do zaključka, da ni na ladjama kraljevske
hrvatske mornarice nije trebalo veslača, pa s toga da ne treba
ništa ni da se doda navedenom svjedočanstvu cara Konstan-

Kralj Tomislav. 71

tina u pogledu momčadi na našim sagenama i konđurama. Ali
tko bi tako umovao, ljuto bi se varao. Nautička znanost sta-
roga i srednjega vieka ne može se ni iz daleka prispodobiti
s modernom, poglavito ne u pogledu uporabe i ravnanja jedri-
Ijem. Ono, što mi danas nazivljemo manevrom na jedrenjaci
(manoeuvre), i starim i sredovječnim narodima bijaše, što no
rieč, knjiga sa sedam pečata. Pronaći kut jedra sa jamborom,
da se odmjeri pravac, kojim će ladja ploviti ; izmjeriti taj kut,
pronaći kut jedra sa vjetrom, da se taj vjetar najkoristnije
upotriebi za brži hod ladje; te u obće sve ono, što nam je
danas pod naslovom manovre s jedriljem poznato, spada u novi
viek. Genovežanin Andrija D o r i a (r. 1468. ~|- 1 560.), dokle
još bijaše admiralom mornarice francuzkoga kralja Franje I.,
prvi je pronašao način, kako se dade ploviti po moru s vje-
trom skoro sasvim protivnim pravcu, u kojem treba ploviti.
Kada je on prvi put to pokušao, te ostavio za sobom sve ostale
ladje, koje ne samo što nisu mogle da plove za njegovom,
nego im bijaše red da se povrate, njegovi suvremenici ostadoše
iznebušeni, pa se je obćenito držalo, da u tomu imade nešto
vrhunaravna.^ Od te dobe izveo se gotov prevrat u nautičkoj
znanosti, te se je uvidjelo, da veslači nisu toliko nuždni, da
ih vješta manevra, dakako uz vjetar, može nadoknaditi. Ali
prije toga ladja, osobito ratna, bez veslača nije mogla da bude,
pa, kao što je spomenuto za byzantinske i mletačke gjemije,
treba kazati i za hrvatske, da su imale svoje veslače, i to u
razmjeru prema veličini; a car Konstantin, nabrajajući u svojoj
knjizi momčad na hrvatskim sagenama i konđurama, veslače je
naprosto izpustio.

Da se svede kraju ovo pitanje, te da se iztisne iz pameti
čitaoca svaka i najmanja dvojba glede onoga, što je iztaknuto
o veličini hrvatskih ratnih ladja, navodimo kao najmjerodavniji,
ali i najsjajniji dokaz ono, što nam je u historiji ostalo sačuvano
glede veličine hrvatskih ratnih sagena, dakle većih ladja naše
kraljevske mornarice. Taj je dokaz iz XI. vieka, ali to ni malo

* Cf. Bechi o. c. str. 264—265

72 Kralj Tomislav.

ne prejudicira našoj stvari : ne imamo razloga da držimo sagenu
iz XI. vieka većom ili manjom od one iz X.

Kada su poslije smrti zadnjega narodnoga kralja hrvat-
skoga zavladale širom naše domovine gradjanske borbe, grad
Spljet bijaše se dao pod okrilje i zaštitu mletačke republike.
Iz te dobe, i to upravo iz god. 1097., sačuvala nam se izprava,
koju su Spljećani izdali mletačkomu duždu Vitalu Mihovilu, kada
se je kršćanski Zapad spremao na prvu križarsku vojnu. U spo-
menutoj izpravi Spljećani se obvezaše, da će, kada dužd s voj-
skom pod Spljet dodje, oboružati i staviti mu na razpolaganje
ili jednu sagenu ili dvie galije; a obrekoše pak, za
slučaj, te obveze ne bi mogli da izpune, da će izbrojiti duž-
devoj komori tisuću zlatnih solida romanata.^ Sbog osobite
važnosti ovoga dokaza vriedi, da se odnosni odlomak pome-
nute izprave ovdje u izvorniku prenese:

»Nos spalatini etc. promittimus vobis domino nostro Vi-
tali Michaeli, glorioso duci Venetie sive Chroatie et imperiali
prothose vas tori, ut, cum venerit stolus vester Spalatum, nos
preparare debeamus unam saginam vel duas galleas
ali as ad veniendum vobiscum; tantum tamen in providentia
vestra sit, quas illarum ducere velitis. Quod si hoc non ob-
servaverimus, tune componere debeamus in camera vestri pa-
latii solidos romanatos mille.«*

Iz ovoga očito proizlazi, da je jedna sagena vrie-
dila za dvie galije; a vidjeli smo prije, da su u ovo doba
galijama Byzantinci zvali manje dromone,** koje imadjahu samo
jedan red veslača. Ako je pak sagena vriedila za dvie galije,
ona je mogla biti, ako ne kao najveća byzantinska dromona sa
200 i više ljudi, a to barem kao srednja, sa 100 veslača. Takvo
tumačenje nije doista ni nelogično ni pretjerano, pa s toga ni
gornji račun nije pogrješan.

Kada pako ni ovo tumačenje ne bi zadovoljilo, kao daljnji
dokaz za veličinu hrvatskih sagena može nam služiti globa,

* Ovi su se solidi zvali romanati, fiojaavaTo?, jer imadjahu lik cara
Romana IV. Diogeija (lo68 — 71), a bijahu izkljuSivo zlatni. — * Docum.
fitr. 178. — ■ str. 52.

Kralj Tomislav. 73

kojoj su se u istoj izpravi Spljećani podvrgli za slučaj, da ne
bi svojoj obvezi zadovoljili. Globe su pak uviek u razmjeru
prema važnosti propuštene dužnosti ili neodržane obveze. Splje-
ćani se obvezaše platiti duždevoj komori tisuću romanata,
ako ne bi preuzetoj obvezi zadovoljili. Za ono doba ta globa
2a malen grad bijaše ogromna.

Romanat ili zlatni solid bijaše V7« dio libre ili litre zlata,
težak obično 4.55 gr. i smatrao se jedinicom zlatnoga novca
«ve do pada Carigrada pod Osmanlije. Hiljada tih solida bijaše
kao mal ne 14 litara zlata; a litra zlata, po računu stručnjaka,
vriedila je oko 429 for. u srebru; t. j. zlatni solid vriedio je
ne punih 6 for. u srebru.' Prema tomu globa, kojoj se bijahu
od svoje dobre volje podvrgli Spljećani, iznosila je koliko i
^000 for. srebra današnje vriednosti. Ali treba uzeti u obzir,
•da je u ono doba novac, po gotovo zlatni, bio preriedak. Još
ga tada ni veće države nisu kovale, pa nije čudo, što ga ni
naši vladari ne kovahu. Svuda je tekao zlatni novac byzan-
tinski, koga ni u samom Byzantu ne bijaše na pretek. A kada
•se to uvaži, onda se mora priznati, da je vriednost zlata u X.
i XI. vieku bila bar 5 puta veća, nego li je danas, a u Hrvat-
skoj možda je bila i 10 puta veća. Prema tomu Spljećani se
tijahu obvezali na globu od najmanje 30.000 for. današnje
vriednosti, a moguće i svih 60.000 for. A priznati se mora, da
bi tolika dobrovoljna globa ili naknada bila vrlo nerazmjerna,
ako sagena ne bijaše u istinu jaka i velika ratna ladja, ako
na njoj n^ bijaše svega, veslača, mornara i vojnika više od
40 ljudi ! Uza svu današnju skupoću drvlja i radničkih nadnica,
uza podpunu manjkavost prejeftinoga djela robskih ruku, za
60.000 for. dala bi se sagraditi i opremiti krasna i jaka drvena
jedrenjača, kamo li ne bi u ono doba, kada danak grada Spljeta
hrvatskomu kralju ne iznašaše više od 200 zlatnih solida,^ i
kada se smatraše kraljevskim darom, ako upravo toliku svotu
kralj svake godine pokloni rimskoj stolici 1**

. * Rački: Nutarnje stanje str. 164—166. — ^ Konst. Porhyr. : De
adm. imp. c. 30. — ^ Docum. str. 104. — Kralj Zvonimir prigodom svoje
krtinitbe obrekao je, da če svake godine o uzkrsu pokloniti u ime počasti

74 KreSimir I.

I historija, dakle, i logika neumoljivo nas
sile, da smatramo hrvatske ratne sagene i kon-
dure u istinu jakim ratnim ladjama, koje nisu smjele
zaostajati za onima suvremenih pomorskih naroda. Žalibože, po-
tanje o obliku i konstrukciji te ratnoj opremi njihovoj izvjestna
ne znamo ništa; ali kada znademo, kako su Branimirove sa-
gene i kondure znale poraziti kod Zadra ćak i trireme dužda
Candiana, onda ne ćemo ni časka počasiti, da riečima cara
Konstantina u ovom predmetu priznamo pravi smisao, kako je
više bio iztaknut; a hrvatski historičar će moći kazati: Hr-
vatska pod kralj em Tomislavom imala je nakopnu
sto tisuća pješaka i šestdeset tisuća konjanika, a
na moru ISOratnih ladja sa dvadeset tisuća ljudi!

Kraj tolike pomorske sile Hrvata nije čudo, što nam ne
ostade zabilježen kakav sukob izmedju Mletčana i kralja Tomi-
slava. Venecija je sada bila sretna, što joj je, uz plaćanje
danka, bila slobodna plovi tba po jadranskom moru.

Nasljednik Tomislavov, Krešimir I. (oko 930 — 945.),
po svjedočanstvu suvremenika iztočnoga cara, održao je kra-
ljevstvo u snazi i slavi otca svoga.* I pod njegovom vladom
održali se mirni odnošaji s Mletčanima: ovi se nisu usudili da
se ogledaju s njime na moru; a on je opet znao suzpregnuti
gusarenje, čemu su osobito naginjali Neretvani. Ali za to pod

rimskoj stolici 200 zlatnih solida, po primjeru nekojih drugih kršćanskih
vladara. — Kolika bijaše vriednost novca u srednjem vieku, i to još ju
mnogo poznije doba od onoga, kojim se ovdje bavimo, neka se zaključi iz
ovoga podatka. Prigodom IV. križarske vojne Mletčani se bijahu obvezali
prenieti na svojim ladjama u Palestinu i obskrbljivati za vrieme od jedne
godine hranom 29.0OO pješaka i 4.500 konjanika uz toliki broj konja za
svotu od 85.000 srebrnih maraka, po prilici 2,125.000 for. Ako uzmemo,
da je trošak za uzdržavanje i prevoz jednoga konja bio samo dvostruk
prema onomu jednoga čovjeka, onda su se Mletčani morali poskrbiti za
prevoz i hranu kakvih 42.600 ljudi za vrieme od jedne godine, te im je
naknada za svaku glavu iznosila ni više ni manje od 50 for. današnje
vriednosti, ne punih 14 novčića na dan! (Daru o. c. I. str. 224—224 —
Romanin o. c. II. str 150 — 152.) — * De adm. imperio cap. 31, str. 151.
''Ort Trjv 7coXX7;v -cauTrjv 8uva(jLiv xa\ to tou Xaou 7cX^0k)? e?)^ev ^ Xpu>paT{a \ijiy[j^i
ToD apj^ovTO? Kpa<T7]aip7)« . . .

Kralj Miroslav. 75

nasljednikom njegovim, mladjahnim mu sinom Miroslavom
(945. — 949.), nastadoše grozni nemiri u kraljevstvu. Ban P ri-
bi na ne htio se pokoriti tomu mladiću: podiže bunu, u kojoj
kralj zaglavi.

Malo prije njegove smrti bijaše se poremetio mir s Mlet-
čanima. Okoristivši se nemirima u kraljevstvu, Neretvani se bi-
jahu dali na gusarenje, a ne bilo čvrste ruke, koja bi ih u tom
obuzdala. God. 948. Mletčani odaslaše proti njima dužda Petra
Kandijana III. s brodovljem od 33 gumbarije ()co(jt^apta) ' uz
dva druga pomorska zapovjednika. Mletački pisci zabilježiše, da
ta vojna nije urodila nikakvim plodom , nego da se je dužd
povratio bez ikakova uspjeha.* Ne krije li se možda i tu kakav
mletački poraz? Njihovi izvori vele nadalje, da je bilo oda-
slano opet jednako brodovlje, koje da je uspjelo samo u to-
liko, što je s Neretvanima bio sklopljen mir, pa se je to bro-
dovlje bez drugih uspjeha povratilo u lagune.'

Iz ovakih viesti težko je razabrati pravu istinu. Mletčani
dvakrat šalju jako brodovlje proti hrvatskoj obali u osvetni rat,
a ne spominju, da li je sliedila kakva pomorska bitka. Da nije
u obće moglo doći do bitke, težko je dozvoliti; a da su u
takvoj bitci Mletčani iznieli pobjedu, to mletački izvori ne bi
bili prešutjeli. S toga neizvjestnost njihova pisanja, te sklop-
ljeni najzad mir, što naglašuju, dalo bi naslućivati, da su Mlet-
čani u najboljem slučaju povratili stvari u prijašnje stanje; da
su se naime obvezali i nadalje izplaćivati stari danak, a da im
je kralj hrvatski zajamčio slobodnu plovitbu po jadranskom
moru. To je tim vjerojatnije, što imamo potonjih viesti, kao što
će se vidjeti, da su Mletčani još više decenija kasnije priznali

* Casoni: »Navigli poliremic str. 14. za gumbarije, koje zove
takodjer Cumbarie i Gambarie, veli samo to, da im je naziv saracen-
skoga poriekla. Potanje o njima nije ništa poznato. — * »Igitur Petrus
Candianus dux sexto ducatus sui anno triginta et tres naves, quas Vene-
tici gumbarias nominant, centra Narentanos Sclavos misit, quibus Ursus
Badovarius et Petrus Rosolus praefuerunt. Qui absque effectu reversi sunt.«
— Docum. str. 400. — Romanin. o. c. I. str. 234. — ^ »Iterum namque
totidem contra eos mittere studuit. Qaae federe firmato ad propria ređie-
runt« — Ibid.

76 Otmica mletačkih djevojaka.

se dužnicima danka hrvatskomu kralju; najsvečanije pako nji-
hovo priznanje sadržano je u samoj uzkrati te obveze za kralja
Držislava, kojega poslanici bijahu došli po danak u Mletke.

Nekoji mletački kroniste i povjestničari tvrde, da je u
ovo doba sliedila glasovita otmica mletačkih djevojaka od strane
Hrvata.' U Mletcima naime bijaše običaj, da se skupni ženit-
beni obred obavi na zadnji dan siečnja, koji bijaše, po pre-
daji, dan prenosa tiela svetoga Marka. U sjajnom provodu po-
lazilo se u biskupsku crkvu u Olivolu, gdje bi se sabrale u
bielo odjevene, dragim kamenjem nakićene nevjeste, imajući
svaka u rukama kutiju, u kojoj bijaše miraz. Predaja hoće, da
su jednom hrvatski gusari neopaženo se, izkrcali pod Olivolu,
provalili u katedralu, te zarobili nevjeste, mladoženje, a nekoji
hoće ćak i samoga biskupa, pa umakli napram gradu Caorle u
neku luku, koja bi po tom prozvana djevojačkom lukom, porto
delle donzelle, i tamo da su razdielili medju sobom plien.
Strava bila velika, no Mletčani da su se brzo snašli, opremili
nekoliko brodova, te se pod duždevim vodstvom odtisnuli u
potjeru. Dostigavši gusare, vele stari izvori, da su ih prisilili
da povrate i nevjeste i blago. Na uspomenu toga dogadjaja
slavila se svetkovina, koju prozvaše delle Marie. Dužd je
svake godine u sjajnom provodu polazio u crkvu Santa Mari a
Formosa, te je darivao mirazom iz državne blagajne 12 siro-
mašnih djevojaka. 2 Ali valja primjetiti, da većina kronista ovaj
dogadjaj niti ne spominje. Najčudnovatije je pak to, da su
Hrvati mogli doploviti pod Mletke, usidriti se i izkrcati se, a
da ih Mletčani ni ne opaze. Romanin nagadja, da su Mletčani
htjeli da proslave sretno sklopljeni mir sa hrvatskim kraljem
poslije prvoga neuspjeha, pa da su tu slavu spojili s drevnim
jednim običajem, koji je usljed toga bio izkićen legendom o
otmici nevjesta.'

^ Lorenzo de M on a ci dokazuje, da seje ta otmica sbila za duSda
Petra Partecipazia (939—942); Sabellico i Sanudo vele, da je to bilo
za Petra Kandiana III. (942 — 959), a Filiasi ju prenosi u dobu Petra Tra-
donika. Romanin drži sa Sabellicom i Sanudom. — ' Sr. Mol me nt i:
Poviest Venecije. Senj. 1888. str. 45 — 46. — Romanin o. c. I. str. 234.

f'

Ban Pri bina. 77

Poslije nasilne smrti mladjahnoga kralja Miroslava nastade
u Hrvatskoj bezvladje, koje dobro posluži kraljevu ubojici, banu
Pribini. On se domogne vlasti, ali se odnošaji u kraljevstvu
time ne popraviše. Hrvatska je počela propadati u mnogom ob-
ziru, pa je naravski i njezina pomorska sila smalaksala. Suvre-
menik, više spomenuti car Konstantin, veli, da je sada spao
broj pješadije i konjaničtva, dočim da su sagene od osam-
deset spale na trideset, a za kondure nije nam ostavio viesti.*
Ne ima sumnje, da će se i njihov broj biti sada prepolovio.
Toj viesti, do protivna dokaza, ne imamo razloga nevjerovati,
a svakako je značajno, što se Mletčani ni sada nisu uhvali da
posegnu za prevlašću na jadranskom moru. Oni su nastavili
plaćanjem danka.

Bezvladje u Hrvatskoj trajalo je punih 20 godina. Zemlji
je prietilo raztrojstvo. Iztočni i južni krajevi odciepiše se sada
od kraljevine, što su jedva dočekali osobito Neretvani, da mogu
opet zametnuti gusarenje po moru. Ovo odciepljenje nekojih
krajeva, do Cetine prema sjeveru, sbilo se upravo kada je
car Konstantin pisao svoju knjigu, pa je on pod
tim dojmom pomutio nove sada stvorene političke
granice kraljevstva sa etnografskim granicama,
te mjesto da odmjeri, za ono doba, državi hrvatskoj kao naj-
južniju granicu rieku Cetinu u dolnjem, a Neretvu u gornjem
toku, on je tu granicu odmjerio narodu hrvatskomu. U tomu
su se za njim poveli mnogi pozniji pisci naše domaće povjesti,
ne izključivši ni samoga Lučića,* a odatle se porodila težka

^ xa\ (mo Tou ITpcpouvia ^oiavou avaiped'ćvro^, xa\ $t)(^ovoiajv xa\ 7coXXć5v
Sij^ooraataiv eU "c^v 5^a>pav "jfevopivoiv, ^XaTTa)Tat xa\ zo xapaXXapixbv xal to 7C£^ixbv
xai al aaY^vai xal cd xov8oupai ttjs ifouaia? i:ć5v Xpo3paTCDV. apTito; 8k Ij^et caYifjva;
X*, xov8o;*pa? (jLeYaXa? xa\ [JLtxpd?, xa\ xaPaXXapixbv xaž TCe|^tx^v. — De Adm. imp,
cap. 31, str. 151. — * De regno Dalm. et. Cr. lib. I., cap. XII. str. 47.
— Koliki je nesmisao tvrditi, da je narod hrvatski neselio zemlja samo
do Cetine, i da je Hrvatska počimala od ove rieke prema sjeveru, lako je
uvidjeti iz same činjenice, što je i županija Đnvanjska takodjer spadala Pa-
ganiji, zemlji izmedju Cetine i Neretve, pa je polovinom X. vieka i ona
odpala od Hrvatske za neko vrieme; ali zato ipak ne moSe se poreći, da
ie upravo na teritoriju te županije sliedilo krunisanje prvoga hrvatskoga

^

78 Trgovina robljem.

pomutnja pojmova, koje se neki valjda nikada ne će moći da
otresu. Konstantin je pisao svoju knjigu bar 350 godina poslij e
svršenoga doseljenja Hrvata u zemlje na jadranskom moru; pa
kada bi on bio i mnogo osbiljniji pisac, vriednost njegova glede
narodnih naših granica, 350 godina prije njega, bila bi još vrlo
problematična.

U žalostno ovo doba bezvladja i suživanja državnih gra-
nica Hrvatske silno se bijaše razgranila po našem moru trgo-
vina robljem. Razuzdani boljari hrvatski, natječući se s Ma-
gjarima i Mletčanima, lovili su svoju braću i prodavali u daleki
sviet. Ta nečastna trgovina ljudskom puti bijaše preotela toliki
mah, da su se i sami Mletčani, kako je već bilo spomenuto^ ^
vidjeli prinuždeni, da stave neke granice toj sramoti, G. 960.
izdaše naredbu, kojom se zabranjivalo tjeranje takve trgovine
po moru, osim kada bi se time mogle prinieti znatne koristi
otačbini, ili kada bi državna potreba to zahtievala, da se naime
namiri nuždni broj veslača na ratnoj mornarici.'^ Pulj u Istri
bijaše glavna postaja i recimo stovarište te nedostojne trgovine.
Osim Hrvata, tu su dovadjali i Magjari, što bi polovili, a po-
srednici i javni i tajni bijahu Židovi, kojih valja da bijaše sva
sila, kad je Republika u istoj naredbi morala izričito da za-
brani svojim pomorcima, da nijedan ne smije ukrcati Židova,
koga mu drago, bez razlike.^ Bez sumnje, ta sraniotna trgo-
vina bijaše prema ondašnjem duhu vremena ; ali tko bi mogao
proračunati, koliko je najzdravije hrvatske krvi tim načinom
dospjelo na galije mletačke, byzantinske i saracenske?

Tek oko god. 970. narod hrvatski se opet nekako snašao
i sjedinio, te podigao na hrvatsko priestolje Tomislavova unuka,
kralja Držislava (970? — 1000.). Nastali ovaj mir odrazuje
se i u povjesti mornarice hrvatske, pošto se čita, da su Hrvati

kralja. A prvi hrvatski kralj ne bi bio doista izabrao za tu svrhu zem-
ljište, koje ne bi bilo čisto hrvatsko, ne samo politički, nego i etnografski.

— * Str. 48. u opazci. — ^ »excepto si . . . pro tali causa unde guadagnum
accrescat in patria aut pro causa Palatii.« — Izprava kod Romanina
o. c. I. str. 370—372. — Cf. Gfr5rer-Weiss. o. c. I. str. 264 — 279. —
Smičiklas o. c. I. str, 229. — * >vel Judeum in navi sua levare debeat.c

— Romanin 1. c.

Kralj Držislav. 79

god. 969. opet se prevezli preko mora i zaratovali na obali
talijanskoj. Vojna bijaše poduzeta proti Saracenima, koji su
valjda svojim gusarenjem uznemirivali hrvatske obale. Kod
Monte Gargano, koji se inače zove i Monte Sant' Angelo, Hrvati
su Saracene silno porazili.* Ove su se dakle godine
Hrvati izkrcali na isti talijanski poluotok, gdje i
god. 642., kada su obsiedali Manfredoniu. Ovo je
treća prekomorska vojna Hrvata.

Držislav, da bolje učvrsti svoje gospodstvo na moru, sma-
trao je shodnim da stupi u prijateljske odnošaje s Byzantom,
odakle je, po pripoviedanju domaćega pisca, dobio i kraljevske
znakove, te naslov patricija carigradskoga. Do njega iztočni
carevi ne priznavahu našim kraljevima ni Časti, ni naslova
kraljevskoga.

Odmah prvih godina vlade novoga kralja pokazalo se, da
bijaše mudro i koristno njegovo približenje Carigradu. Byzan-
tinska zaštita bijaše se, valjda usljed posebnoga ugovaranja,
protegla i na južne hrvatske strane, koje se za bezvladja bi-
jahu odciepile od kraljevstva. Dubrovnik, poput ostalih primor-
skih gradova, sigurno se je upravljao takodjer još prije po
svojem statutu, te godišnjim dankom priznavao vrhovnu vlast
hrvatskoga kralja, pa je sada, odciepljenj em južnih krajeva, on
takodjer postao sasvim nezavisan. Ali zato bijaše izgubio za-
štitu hrvatskoga kralja, pa Mletčani, koji ovomu još sveudilj
plaćahu danak, bez povrede odnošaja s kraljevinom Hrvatskom
počeše plieniti dubrovačke ladje. Tako god. 980. zaplieniše
ladju s teretom u vriednosti od 25.000 dukata. Dubrovčani oda-
slaše u Mletke poslanstvo, da zaište naknadu i zadovoljštinu;
ali ovo ne dobi niti odgovora.^ Držislav u tu razpru nije se
u obće umiešao, a značajno je ipak, što prvi sukobi izmedju
dviju republika, mletačke i dubrovačke, padaju upravo u doba,
kada se je južna Dalmacija odciepila od kraljevstva. Venecija
se nije drznula da dodijava Dubrovniku, dok je ovaj uživao

^ »Sclavi in Italiam trajicientes, Saracenos ingenti clade superatos,
monte Gargano dejecerunt.< — Sigo ni us kod Lučica o. c. lib. II. cap.
II. et III., str. 66 i 68. — " Resti o. c. str. 31—32.

• 'l: •'»'I- 4 . ^r_.

•> »

1*

te
Ci'

*i ^

^ ^ .al

VI >:

.* K

f <

* m

.2^%...^i. k

! • <

■ •

> •■*

« > «

* I I

i. -*^^ Z

_ •— t

ft

«• ■ •

.A. • &

I r "i -

»

.: i

:r i. r.-'. SI >_**:!::-. r

' -I rri.e r: c* tjt -li. .-i* -

AIT

r.L.T ~ f^

ne

9. C

Duzd Petar II, Orseoio. 81

letčani proti njima zavojevali. Tom prigodom Mletčani
jednu dubrovačku ladju s teretom u vriednosti od
ukata; a zarobiše ju pod izgovorom, da bi medju mom-
Cao biti koji Neretvanin i da bi teret mogao pripadati
rgovcu neretvanskomu. Dubrovčani i sada odpraviše u
oslanstvo, koje ni ovoga puta nije bilo sretnije ruke

a.i

)vo doba bijaše postao mletačkim duždom Petar II.
:), uman i odvažan muž, a istom u tridesetoj godini,
aše postavio zadaćom, da otačbinu svoju podigne u
ogledu: da ju učini moćnijom i bogatijom, nego li bi-
je na skoro dobio u Carigradu velikih povlasti za
trgovce,^ a htio je da*se okoristi i nutarnjim nemi-
'vatskoj, pa i oslabljenjem južnih dielova države, što
lu od upadaja bugarskih.

;olo je postepeno dospio u toliko prijateljstvo s By-
a mu je iztočni car oko god. 995. predao sva svoja
)rava na dalmatinske gradove, koji nekoč priznavahu
last Carigrada.^ Značajno je svakako, što su neprija-
medju Mletčana i Neretvana zametnula se takodjer
•a. Nisu li ih možda Mletčani navlas izazvali, da pre-
mre, što no imadjahu s Hrvatskom, jer im hrvatski
mu oni plaćaju danak, eto ne može da obezbiedi
D moru?

dIo je imao izpravu, kojom mu iztočni car ustupa
1 na dalmatinskim gradovima, ali ipak nije se po-
i prava i reklamira za se. On je znao, da taj ustup
liti ni malo, ne budu li dalmatinski gradovi htjeli
lavu sv. Marka. Za to je trebalo te gra.dove nago-
liti ih. Elemenat latinski u tim gradovima ne bijaše
nuo, ^a u tom elementu bijahu najbolji mletački

str. 36. — * Odnosnu zlatnu bulu izdanu im od careva

istantina v. kod Romanina o. c. str. 381 -383. — GfrGrer-

I. str. 359—367. obSirno se bavi tom zlatnom bulom. —
r. o. c. I. str. 392. — Smičiklas I. str. 233.

monka sila Hrvata. ^

r ••

82 Mletački danak.

agenti.' Preko ovih, MletČani su lako mogli uvjeravati
drane i Trogirane i Spljećane, da je jedini spas za i
trgovinu, ako se sasvim povjere milosti dužda Orseola,
sada svemoguć u Carigradu. Dakako, to ne bijaše puko
varanje; u tomu bijaše i zastrašivanja. A pošto bi E
bio znao uzdržati u pokornosti primorske gradove, i pn
hovoj volji, Orseolo je stao još bolje podupirati razrožr
medju kralja i njegova brata Svetoslava. Dakako, dai
razpolažemo podatcima, koji bi nam to uplitanje mletaČ
tvrdili i razsvietlili ; ali zaključujemo iz posljedica. K
Držislavov brat sasvim pristao uz MletČane, kada je bio s
da u duždeve ruke položi ćak i prisegu vjernosti, Mleti
se odlučili na konačnu akciju. Gradovi ih bijahu zam
zaštitu, nagovoreni i zastrašeni; Držislava bijahu učiti
moćnim da ih zaustavi na moru, pošto Svetoslav, zapo'
brodovlja, bijaše na njihovoj strani ; uz to, imajući već
premi jaku mornaricu, konačno prekinuše odnošaje s hn
kraljem time, što su mu uzkratili dalnje izplaćivanje da

mletačkom danku.

Biljeike i mnienja iz raznih pisaca. — Jvan djakon. — ,
Dandolo. — Sagorninova kronika. — Sabehko, — Ivan
njegova protuslovja. — Mletaiki noviji historičari, —
Gfrorer. — Canu bijaše namienjen mletački danak. — j
prihodi hrvatski. — Pomorski Župan, — Ratna n

Jesu li doista Mletčani plaćali vladarima hrvatskim
za slobodnu plovitbu po jadranskom moru?

Ob ovom pitanju razni su pisci različito pisali. 1-
povjestniČari zastupaju stranku, koja tvrdi, da su Mleti

Mletački danak. 83

danak doista plaćali; ali strani pisci, a u prvom redu nekoji
mletački, to ili poriču ili nastoje da omalovaže, da ne bi svojim
priznanjem potamnjeli slavu negdašnje gospodarice jadranskoga
mora. Na žalost k ovima primorani smo pribrojiti i monumen-
talno djelo našega Ivana Lučića.

Ipak, ovo pitanje ne čini se toliko zamršenim, niti se dade
opravdati silno nesuglasje pisaca, koji su ga se dotakli. Da se
ovo pitanje svede na čistac, razpolažemo jednim, što no se u
historijskoj kritici naziva, prvotnim vrelom. Doduše, to vrelo
nije nikakva povelja; kamo sreće, da nam se je sačuvala iz-
prava, u kojoj bijaše sadržan ugovor izmedju Hrvata i Mletčana
za plaćanje danka! Ali ipak to je vrelo pisac, ne hrvatski, nego
mletački; i to pisac ne samo suvremenik, nego svjedok oče-
vidac, a uz to razborit i naobražen čovjek.

Ivan Djakon, pod tim imenom je naš pisac u historiji
poznat, vrlo uvaženi mletački kroničar, bijaše kapelan dužda
Petra II. Orseola. Kao suvremenik i očevidac, on je mogao biti
sasvim dobro obaviešten o stvarima, o kojima se bijaše odlučio
da piše. Budući u duždevoj službi, već prema svome položaju
morao je da zagrize u hvalospjeve, da bude u neku ruku sla-
viteljem svoga gospodara. On se te slabosti nije mogao da
otrese ; ali to u našem pitanju biva nama samo u prilog : da je
mogao, on bi doista bio vrlo rado premučao i zatajio nekoje
činjenice, koje, ako nisu obarale slave njegova gospodara, po-
tamnjivale su slavu Venecije, njegove otačbine. Taj mletački
kroničar, koji je svoju knjigu pisao najdalje izmedju god. 1009.
do 1011., izričito priznaje, da su Mletčani Hrvatima plaćali
danak za slobodnu plovitbu po jadranskom moru. On naime veli
o svom gospodaru, duždu Petru II. Orseolu, s kojim se upravo
bavimo, sliedeće: »Ovaj je dužd junački oslobodio
svoje (Mletčane) od tlačenja Slavena Hrvata; i on je
prvi zabranio, da im se plaća običajni danak.« ^

^ »Hisdem (idem) namque dux a Croatorum Sclavorum oppressione
suos potenter liberavit; quibus etiam solitum censum primus dare in-
terdixit.« — Joannis chron. venet. 30 — 31. — Documenta str. 424.

84 Mletački danak.

Ovako čisto i bistro svjedočanstvo ne dozvoljava mjesta
kakvoj dvojbi; pa da nam Ivan ne bude ostavio do li same
gornje rieči, s pitanjem ovim historik bi mogao biti na čistu.

Nego Ivan Djakon nije nam ostavio golu tu viest. Nje-
gova težnja, da uzveliča slavu svoga gospodara, navela ga je,
da nam ju ne samo razjasni, nego da ju utvrdi činjenicom,
koja je njemu, kao duždevu kapelanu i pratiocu, mogla biti
najbolje poznata. On u svojoj knjizi, pišući dalje od god. 997.
do 998., ovako nastavlja : »Oko ove dobe hrvatski vladar
napeo se da progoni Mletčane sbog danka uzkra-
ćenog mu od dužda. S toga je dužd proti njima
opremio šest gjemija, pod vodstvom Badovarija,
pridjevkom Bragadina; koji, osvojivši jedan njihov
grad, koji se zvao Issa (Vis), priveo je u Mletke
robija obojega spola. Iz toga se porodila još veća
mržnja izmedju Mletčana i Hrvata. Stadoše po-
novno zahtievati o d dužda danak; kojima j e dužde
na porugu odvratio: »Ne marim šiljati vam ga po
kakvomgod poslaniku; nego, dade liBog zdravlja,
ne ću uzmanjkati da sam glavom dodjem, da tu ob-
vezu izpunim.«« *

Iz toga navoda najočitije proizlazi:

1. da su Mletčani polag ugovora plaćali danak Hr-
vatskoj ;

2. da im je hrvatski kralj, kada su Mletčani' prekršili
ugovor, uzkratio slobodnu plovitbu ; i

3. da za taj danak bijaše jamac sama država, nipošto

^ »Circa haec iiamque tempora Croatorum iudexJpropter inter-
dictum šibi censum a duce in Veneticos lesionis molestiam exercere
conatus est. Unde domnus dux sex naves praeparatas illuc mittens, quibus
Badovarius, cognomento Bragadinus, praefuit. Qui unam illorum civitatem,
quae Issa nominabatur, comprehendens iitriqsque sexus captivos ad Vene-
ciam deportavit. Et ex hoc maioris odii curaulum inter Veneticos et Sclavos
pululavit. Coeperuntque iterum censum inportune ducis exiere;
quibus dux pro illorum ignominia đemandans: »Non par quemlibet
nunciorum hunc mittere curo; sed vita comite, ad hane per-
solvendam dationem venire ipse n on denegabo.« — Ibidem.

•

Mletački danak, 85

privatnici; i da je za nj dužd morao odgovarati kralju hrvat-
skomu, koji mu s toga šalje i poslanstvo.

Pored ovako sjajnih svjedočanstva pisca suvremenika, i
koji je bez sumnje vidio u Mletcima poslanike kralja Držislava,
a po svoj prilici i prisustvovao, kada je ovima dužd dao
navedeni porugljivi odgovor, moglo bi se ovo pitanje zaglaviti,
pošto drugoga suvremenika, ili skoro suvremenika, koji bi inače
stvar opisivao, ne ima ; dočim ostali kroničari, koji su se ovoga
pitanja dotakli, tek su drugotni izvori, u kojima rieči Iva-
nove bile su ili slabo prepisane ili zkvarene, i to više stotina
godina poslije nego je Ivan svoju kroniku pisao.

Takav jedan patvaratelj-kroničar je Andrija Dandolo,
mletački dužd od god. 1343. — 1355. On je u svojoj kronici
prepisao mal ne cielu kroniku Ivana Djakona, samo što je neka
poglavja, a osobito ona, što se bave dobom i djelovanjem dužda
Petra II. Orseola, znatno skratio. Naravski, on nije propustio
da spomene danak, što se od mletačke strane plaćao Hrva-
tima; ali je i to kazao znatno skraćeno i uz nekoje dodatke,
kojima je stvar na korist Mletčana, a na štetu Hrvata znatno
ublažio. On piše: »Ovaj dužd (Orseolo) naredbom je
zabranio, da Mletčani, koji plove po jadranskom
moru, plaćaju običajni danak Hrvatima, koji se
gusarenjem bave.«^ Iz toga očito se razabire, daje smisao
prvoga izvora doista izvrnut. Po Dandolu, republika kao ta-
kova nije odgovarala za danak hrvatskomu kralju, nego su taj
danak podmirivali »hrvatskim gusarima« pojedini mletački za-
povjednici trgovačkoga brodovlja. Ali ipak tu obvezu i Dan-
dolo smatra dankom, a i to je našoj stvari u prilog.

U kronici, što se pripisuje Sagorninu, rieči Ivana Djakona
vjerno su prenesene ;* ali zato prijatelji mletačke republike
ignoruju naprosto i ovu koliko i Ivanova kroniku.

* »iste Dux (P. Orseolus) . . . censum solitum dari Sclavis pira-
ticam exercentibas a Venetis navigantibus per mare
Adriaticum per eđictnm prohibuit.« — A. Dandoli chron. venet. lib. IX.
pag. 10. — Muratori: Scriptores rer. ital. XII. 22(i, — ^ Daru:
Storia della Republica di Venezia. I. str. ii7.

MUtaiki danak.

dakle tri mletačka izvora, koja su podpuno složna

su Hrvati primali od Mletčana danak u Ime slo-
tbe po jadranskom moru ; i ako jedan od tih ubla-
]rijsku istinu, da ju prikaže kao manje nečastnu za
leciju. Od tih triju izvora za nas je, prema pravi-
iske kritike, a i po samom zdravom razumu, naj-

suvremeni, napisan od najklasiĆnijega svjedoka,
indolovi umetci i izpravci odaju samo njegovo sub-
ačanje u ovom pitanju, pa do njih osbiljan čovjek
Sati, kada razpolaže prvotnim izvorom do 250 go-
1 od njegova, odakle je Dandolo samo prepisivao.

naravski sliedi, da svi potonji pisci, koji su se pi-
ačkoga danka bavili ili ga se samo dotakli, a imali
ma samo Dandolovu kroniku, upali su u istu po-
i pak zabrazdili još i dalje, pa su kazali, da su
ovci plaćali danak samo Neretvanima, kao da
ielo vrieme, što se je danak plaćao, bili odtrgnuti

države, ili pak bili država u državi, te ih pred
ietom nije zastupao hrvatski kralj. Dakako, može
, da su se Neretvanci osobito izticali, kada su
jzimali brodolov proti Mletčanima, pa im je ime
lilo postalo nekakvim strašilom u lagunama, pošto
i i osobitih razloga, da budu biesni na MletČane,

bilo već naglašeno; ali ipak to nije i ne može
Dkazom, da su Neretvani imali posebno državno
Ha su bili toliko neodvisni od hrvatskih vladara,

na svoju ruku mogli ćak i ugovore sklapati sa

iu pisaca, koji su se umetcima i dodatcima Dando-
stili, te ih opet na svoju ruku udešavali i prikrajali,

mletačkoga plaćenika S a b e I i k a , koji napisa :
lužd Petar Orseolo) uvidio, da je nadošlo vrieme,

Mletčani lako osvetiti se Neretvanima za stare i
vde, zabranio je danak, što je mletački
letum nomen) za mnogo godina podmirivao

a, da uzmognu mletački trgovci sigurno ploviti duž

Mletački danak, 87

obala dalmatinskih.* Ovaj pisac, znajući bez sumnje za tekst
kronike Ivana Djakona, mudro je pronašao izraz, da je mle-
tački narod plaćao danak za slobodnu plovitbu, i time je
mislio, da je spasio čast republike, a da se opet nije ogriešio
niti proti historijskoj istinf.

Proti Sabeliku ustao je naše gore list, Trogiranin Ivan
Lučić, žalibože tom zadaćom, da dokaže, kako Venecija nije
u obće plaćala danka niti Hrvatima, a kamo li Neretvanima.
Smion to bijaše podhvat, pošto ne samo Sabeliko, nego i razni
drugi pisci mletački taj danak doista spominju. Lučić se je iz
toga škripca mislio izvući ovakom argumentacijom. »Istina je,
da su Hrvati primali za dugo vremena nekakov danak, ali to
ne bijaše podnipošto mletački. Već je car Konstantin Porphyro-
genet pisao,* da su gradovi dalmatinski (primorski), pošto
su Hrvati u iX. vieku otresli se jarma franačkoga, bili od ovih
toliko uznemirivani, premda pod okriljem iztočnoga carstva,
da su konačno zamolili cara Basilija Macedonca, neka dozvoli,
da danak, što su dotle plaćali byzantinskomu upravitelju, odsele
plaćaju Hrvatima, da imaju od njih mira, pa su od one dobe
svi primorski gradovi ostali dankom obvezani prema Hrvatima.
Taj danak bijaše odmjeren za svaki grad napose, a svega skupa
iznosio je 710 zlatnih solida (vo|jLi«7aaTa), osim vina i drugih
plodina, što bijahu, takodjer obvezani davati. To bijaše, ovako
Lučić umuje, jedini danak, što su Hrvati primali za slobodnu
plovitbu po moru ; pa kada im gradovi dalmatinski za vladanja
Držislavova uzkratiše dalnje plaćanje toga danka. Hrvati su ih
stali opet uznemirivati, pa su oni u toj nevolji zamolili pomoć
u dužda Orseola, koji je došao s vojskom i primio pod svoju
zaštitu te gradove.«^

Ovo razlaganje i tumačenje, što se u Lučićevoj knjizi u
posebnom poglavju čita, ako ga j e u istinu Lučić napisao,
previše je pjesničko. U prvom redu namiče se pitanje: ne samo
izvori, nego i mletački pisci stariji i noviji priznaju, da su
Hrvati, bilo kao takvi, bilo pod imenom neretvanskih gusara,

^ Kod Lučica: De regno. str. 72. — ' De adm. imp. cap. 30.,
str. 146 — 147. — ^ De Regno, lib. II, cap. 5.

88 Mletački danak.

primali danak od MletĆana, bilo od republike, bilo od pojedinih
brodova, što su plovili jadranskim morem. A pošto to stoji,
L-aVr. CB. može protumačiti, da bi dalmatinski gradovi plaćali
rvatima za slobodnu piovitbu MletĆana? Toga ne
po Lučiću navedeni car Konstantin, Po njemu, dalma-
idovi plaćali su doduše Hrvatima danak, ali to bijaše
ime priznanja njihove vrhovne vlasti, pokroviteljstva
Kad je moć Byzanta bila preslaba da ih štiti, a Mlet-
Ijahu previše svojih briga, dalmatinski gradovi dadoše
krilje prije banova, pa kraljeva hrvatskih; pa što su
LĆali iztočnomu caru za priznanje podložničtva, sada
naslovom uzeše plaćati hrvatskim vladarima. Dakle,
razlaganje već sbog same interpretacije rieči cara
ina sasvim je pogrešno. A onda, poŠto Ivan Djakon,
ik, svjedoči i kao očevidac, da su hrvatski poslanici
no u Mletke pred dužda Orseola, da traže izplatu
da ih je dužd odpravio poznatim odgovorom; kako
svesti u suglasje s Lučićevim tumačenjem, da su ti
poslanici mogli doći u Mletke, da od dužda traže danak,
republika ne dugovaše, nego dalmatinski gradovi, koji,
' po svjedočanstvu mletačkih izvora, nego i po pri-
imoga Lučića, bijahu jošte u vlasti ili bar pod štitnič-
vata, pa je trebalo da ih dužd još zauzme? Ivan
jamačno je vidio i čuo te poslanike, kada su pred
išli, niti mu je trebalo da nešto takova izmisli, da uz-
ivu- svoga gospodara; za to bijaše mu dovoljno da
uzeće dalmatinskih gradova, što je on i onako kao
u vojnu prikazao. A povrh svega toga namiče se opet
zašto bi Hrvati bili uzeli proganjati sbog neplaćena
-učiću, danka od dalmatinskih gradova daleke Mlet-
ji, ako Lučićevo umovanje stoji, u to ga niti najmanje
ili ? Kako bi bio mogao hrvatski kralj poslati u Mletke
'o, da traži danak, ako Mletčani nisu niti mogli biti
i kakovu danku, pošto su, po mnienju LuČičevu,
iznieli nad Hrvatima toliko pobjeda?' — Doista, što

Ex quibus constat, Sabellicmn de tributo NareDtanis penso aequi-

J

f

Mletački danak.

se u ovom poglavju Lučićeva djela čita, moglo bi ovlastiti na
sumnju, daLučić toganije niti napisao, tedaimamo
pred sobom puku mletačku patvorinu njegova mo-
numentalnoga inače djela!

Smiono je, ne ima sumnje, i pomisliti nešto takova; ali
kada ne bi bilo nikakvih drugih dokaza, a ima ih na pretek,
sama činjenica, da su u ovom pitanju za Lučića glavna poluga
toliki porazi, što su ih Mletčani zadali Hrvatima, dočim on u
svojem djelu, opisujući odnošaje mletačko-hrvatske, nigdje dotle
kakav poraz nije niti spomenuo, ovlastili bi na sumnju o auten-
tičnosti njegova djela. S toga Lučiće vo mnienje u ovom pitanju
ne može se primiti podnipošto, kad ne bi bilo s drugih raz-
loga, a to već s toga, što je u protuslovju sa cielim njegovim
djelom.

Značajno je, da Lučićevo tumačenje o mletačkom danku
nije poprimio nijedan pozniji pisac, niti mletački. Daru, u-
višekrat navedenoj svojoj povjesti Venecije pripovieda priličnom
točnošću stvari, samo što mjesto Hrvatž spominje Neretvane,
povadjajući se u tomu za Dandolom. U ostalom veli i on, da
su došli poslanici u Mletke, da zatraže od dužda danak, a da
ih je ovaj već poznatim odgovorom odpravio.^ — Romani n
se takodjer poveo za Dandolom, pa i on mjesto Hrvata spo-
minje Neretvane, kojima da su Mletčani danak plaćali. Njegovo
tumačenje ciele stvari vriedi da se prenese, da se uvidi, koliko
se razlikuje od Lučićeva. Dakako i Romanina boli uspomena
na danak, što ga je otačbina njegova plaćala varvarskim Hrva-
tima; ali on ipak toga ne nieče, niti posiže za kakvim umiš-
ljenim pobjedama Mletčana nad Hrvatima, dapače on pretrpljene
poraze priznaje i naglašuje. On veli:^ »Već smo razlagali o
; sukobima njihovim (Hrvata) sa Mletčanima, koji su ponaj-

I

više bili potučeni; pa s toga, da se rieše nužde da budu
viek s oružjem u ruci, a i za sigurnost svoje trgovine, bi-

casse, ex tot enim relatis Venetorum victoriis contra
)sdem et Croatos apparet nullam esse potuisse causam, propter
lam Veneti tributum Narentanis et multo minus Croatis publico nomine
nstituerint« .... Ibidem. — * Svez. I. str. Il6— 117. — * O. c. L str. 274.

< •*<

<j\'.

MUtaiki danak.

ivrgli nekakvom godišnjem
! doba učiniše neke europejske vla
inima afrikanskim. Ali toga nije mi

dužda Orseola, pa da se otrese (
I je uredio nutarnje odnošaje, ot
ujući danak.i

I stvar ne možemo željeti boljega
ga tabora. Romanin je ponajbolji
imao na razpoloženje sve moguće
la ; pa kada se on ne ustručava da
ova doista plaćala Hrvatima danak,
) obustavio, onda uz navedena sv;
e, iz kojih je, vidi se, on crpio, <
. riešenim. Dakako, i Romanin se na
avjestne istine, dodajući joj tumačei
'lasti europske plaćale danak gdje
i; pa da se tobože nije čuditi, ako
a do konca X, vieka. Ali taj dodata
i po aplikaciji. Da su europske vlas
,ka afrikanskim divljacima, to bi
i da opet ne stoji ta prispodoba, sv

in koji ju je iz pera izpustio, je
ašnje hrvatske kraljevine, i jer je

prikaže čim manje ponizujućom za
tom svezku svoga djela,' što je v
da su Mletčani ćak u osinom vie
itora za brodogradnju, i to d a i m t
. Na svojem mjestu je dokazano, ka
imorskih, nekad romanskih gradova,
atskoga ; pošto mletački izvori u 1
grieše, to nikad u prilog Hrvati
u, da su MletĆani dobavili hrvatski
n prenosi bez primjetbe iz »cron
crpio, pa ne ima sumnje, da je i si

132, — ' Vidi na str. 57.

Mletački datiak, 91

i

rovao. Pa dobro; kada bi se i dozvolilo, da je gdjekoja eu-
ropska vlast plaćala danak afričkim crncima, to se podnipošto
ne može dozvoliti, da je koja vlast europska pozvala afričkih
crnaca vještaka, da joj usavrše koju granu obrta, kao što su
eto, i po priznanju samoga Romanina, učinili Mletčani sa »var-
varskim« po njemu Hrvatima, koji su im pomogli usavršiti
brodogradnju, taj jedini izvor i temelj obstanka i sreće mrke
gospodarice laguna!

Njemački učenjak Gfrorer takodjer shvaća na laku ruku
viest Ivana Djakona o mletačkom danku. Njega u ovom pitanju
zavodi Konstantinova teritorijalna dioba Dalmacije, kojom smo
se već bavili; pa držeći, da Neretvani nisu nikad spadali u
okvir hrvatske države, smatra ih državom o sebi, te uzimajući
doslovno viesti mletačkih kroničara, dosudjuje im danak, što
su Mletčani plaćali hrvatskim vladarima. Njega u tom tuma-
čenju malo smeta viest Ivana Djakona, koji, kao najmjerodavniji
izvor, dosudjuje danak hrvatskomu vladaru. On priznaje, da je
u Mletke moglo doći poslanstvo po danak; ali veli, da pošto
su Hrvati bili najbrojnije pleme u Dalmaciji, to se je njihovo
ime običavalo protezati i na sve ostale žitelje te zemlje kao
zajednička oznaka, pa je u konkretnom slučaju Ivan Djakon
protegao naziv Hrvatž na sve Slavene ove obale jadranskoga
mora; dočim Mletčani da su plaćali danak samo Neretvanima,
koje on, zaveden od Porphyrogeneta, smatra južnim Srbima.*
— Napinjanje toga njemačkoga učenjaka malko je čudnovato:
dočim bi se kao historik morao zamisliti, i kada ne bismo imali
viesti Ivana Djakona, da li je bilo u obće moguće, da gizdava
Venecija plaća za čitave decenije danak malenom, skoro ne-
znatnom primorskom plemenu ; on nekom zloradošću taj danak
tomu plemenu ipak doznačuje, kao da za Veneciju bijaše manja
sramota da plaća ponizujući danak sitnom plemenu, nego li
•noćnoj jednoj državi. Hrvatima, koji u ono doba ne bijahu
loista na nižem kulturnom stepenu od njegovih sunarodnjaka!

Zaglavljujući ovo pitanje, ponavljamo: pravilo je histo-

* Byz. Gesch. svez. II. str. 196 — 197.

■

I

92 Mletački danak.

rijske kritike, da se vriednost pisca ima ocjenjivati prema vried-
nosti izvora, iz kojih je on crpio. U tom pogledu, prvotni izvor
ima svakako prednost i veću vriednost od drugotnoga ; dapače
vriednost drugotnoga izvora ovisi lih o vriednosti prvotnoga i
o načinu, kako je taj prvotni izvor bio upotriebljen. Za Dan-
dolovu kroniku je dokazano i obćenito priznato, da je ona za
stariju dobu samo loš prepis kronike Ivana Djakona, i da ona
za tu dobu vriedi toliko, kolika bijaše vjernost Dandolova kod
uporabe Ivanove kronike. Za nas prvotni i najbolji izvor za
dobu dužda Petra II. Orseola i hrvatskoga kralja Držislava jest
kronika Ivanova. On nije pisao Hrvatima u prilog; on je Hrvate
poznavao, u koliko su oni bili u odnošaju s Venecijom ; inače
on piše kao kapelan, tajnik, a nekoji hoće ćak i sin duždev.
On je u tom svojstvu bio uviek uz svoga gospodara; njemu
je dužd povjeravao ne samo državne stvari, nego i interese
države, kad ga je kao poslanika slao na strane dvorove. Prema
tomu Ivan nam se predstavlja ne samo kao odličan član duž-
deve najbliže okoline, nego i kao vrstan državnik, koji bijaše
u položaju i mogućnosti, da o svemu bude najbolje obaviešten.
Kada nam takav muž svjedoči, da su hrvatski poslanici došli
u Mletke po danak; kada nam navodi razgovor izmedju tih
poslanika i dužda Orseola, onda moramo priznati, da je takav
muž i znao, čiji su to poslanici i po što su došli ; a to je bez
sumnje mogao bolje znati on, nego li Dandolo, Sabeliko, Lučić,
Gfrorer i drugi, koji su o stvari samo kroz njegovo, Ivanovo
djelo mogli biti obaviešteni. Dakako, da je Dandolo, ili koji
od njegovih sljedbenika, naveo spis, u kojem bijaše sadržan
ugovor mletačko-neretvanski glede danka, Ivanova bi vriednost
sasvim pala, makar da je suvremenik i očevidac, pa bi u sve
i po sve bila nam najmjerodavnija takva izprava. Jednako bi
postupali, kada bi Dandolo bio samo spomenuo, da izpravlja
Ivanovu viest, na temelju izprave, koju je sam imao u rukama;
ali, dokle stvari stoje, kako u istinu stoje, prema propisima da-
našnje unapriedjene znanosti, dužni smo priznati Ivanu Djakoni
prednost i pred Dandolom i pred svim njegovim sljedbenicima,
dosadanjim i budućim. Stojeći na tom stanovištu, tvrdimo i vje-

Uzdržavanje mornarice, 93

rujemo, da je Venecija plaćala Hrvatima danak za slobodnu
plovitbu po jadranskom moru. Taj danak, sva je prilika, upo-
trebljavao se za uzdržavanje kraljevske hrvatske mornarice; pa
ova, kada ga Venecija ne bi podmirila/ ili bi s izplatom ote-
zala, bijaše donekle prisiljena da lovi i plieni mletačke trgo-
vačke ladje po hrvatskom moru.

Danas takvi nazori mogli bi se komu pričiniti naprosto
čudnovati; a tko ne zna za onodobni duh vremena, mogao bi
zaključiti doista i na varvarstvo Hrvata. Nego treba pamtiti,
da ne samo u ovo doba, nego i mnogo kasnije, ko što se vla-
dari nisu mogli brinuti za cieli trošak uzdržavanja kopnene sile,
nego je taj bio podieljen s velikašima, još manje su se mogli
brinuti za uzdržavanje mornarice. Niti sama Venecija, kojoj je
od mornarice ovisio obstanak, nije podmirivala sve troškove za
njezino uzdržavanje, nego su, kao nekoč u Ateni, imućniji gra-
djani morali sasvim opremiti stanovit broj ratnih galija, koje
je republika, podpuno opremljene, preuzimala na svoj teret tek
kada bi odjedrile iz Mletaka. Ti bogataši bijahu ujedno i za-
povjednici na dotičnim galijama, a u tom svojstvu, ostavivši
lagune, znali su naknadno uračunati na teret države ne samo
svotu potrošenu za opremu, nego se i preko toga okoristiti.
A ta je praksa obstojala sve do god. 1774., dakle skoro do
propasti republike, pošto je državni erar tek tada preuzeo na
se sve troškove za opremu i uzdržavanje ratne mornarice.' Da
su pak i takvi mletački zapovjednici znali se prometnuti u
proste gusare, kada bi se sastali sa slabijim od sebe, jamče
nam navedeni dogadjaji sa dubrovačkim trgovačkim ladjama.

Za mornaricu iztočnoga carstva, toga baštinika grčke i
rimske kulture i tradicija, znamo takodjer, da se nije uzdrža-
vala na državne troškove, nego pljačkanjem i plienjenjem ne-
prijatelji ne samo u ratno, nego i u mirno doba. Za Grke bi-
jahu davno minula ona sretna vremena atenska, kada državi
ne trebaše nego da naloži imućnijim gradjanima, da opreme i
obskrbe ratne ladje, što su oni doista zanosno i obavljali!

* Daru o. c. svez. IV. str. 164.

}

94 Uzdriavanje mornarice.

Sredovječni mrak ne bijaše zastro iztočno carstvo, kao druge
zemlje; ali ipak, ni ono nije moglo da odoli uplivu one dobe
u mnogom obziru, po gotovo u shvaćanju medjunarodnih odno-
šaja, kao i krunskih prava i dužnosti. Klasičan nam je glede
toga svjedok već spomenuti iztočni car Lav VI., koji se je
popeo na priestolje koncem IX. vieka. U svojem spisu »o ratnom
umjeću« , u kojem je nanizao naputke za admirala svoje
mornarice, izmedju ostaloga veli i ovo: »Tvoja će biti briga,
moj pomorski zapovjednice , da ljudi na mojoj mornarici ne
oskudievaju živežem, da se ne bi iz zlovolje sbog prikraćenja
porodili nemiri, ili pak — što bi jednako bilo — da ne bi
pomorski vojnik robio i tlačio podanike moje države. Ako
ne bi mogao inače, treba da priskrbiš živež za
moju mornaricu napadanjem i plienjenjem nepri-
jateljske zemlje, i da tako izvadjenim prihodom
uzdržavaš vojsku.«^ — Tu, kako se vidi, car ne piše:
»hoću, da moja mornarica ne oskudieva na živežu, i s toga od-
redjujem, da uviek na ladjama bude dovoljna zaliha hrane,
koje, kada bi uzmanjkalo, neka je moj zapovjednik nabavi na
državni trošak.« Takova šta car ne kaže, nego izričito na-
laže svomu admiralu, da obskrbljava vojsku plienom iz ne-
prijateljske zemlje. Dakako, ti nam se nazori čine danas malko
čudnovati, pošto smo navikli na moderne državne uredbe, prema
kojim za vojsku se skrbi izključivo državni erar; ali toga u
srednjem vieku ne bijaše, bar u prvoj polovici. Državne bla-
gajne ne bijahu u ono doba u nijednoj zemlji pune, po gotovo
pak u Byzantu ; a odredbe, poput netom spomenute cara Lava VI.,
bijahu u prvom redu plod praznine, što vladaše u carskoj bla-
gajni. Bijaše lako nakon svršena rata razpustiti kopnenu silu;
ali s mornaricom nije tako išlo. Ladje se nisu mogle izprazniti;
najviše, što se je mogao smanjiti broj momaka, ali i te je tre-
balo uzdržavati. Ako ih vladar ne mogaše da hrani, bilo s koga
razloga, ta je momčad bila upućena, prisiljena dapače, da se
sama brine za obskrbu svoju; a to je mogla samo onako, kako
je car Lav naložio svomu admiralu: plienjenjem tudje zemlje

* Kod GfrSrera o. c. svez. II. str. 112—113.

Uzdržavanje mornarice, 95

Što je bivalo u Carigradu, moglo je biti i u Hrvatskoj.
Kraljevska blagajna, regalis fiscus, kojom upravljaše župan
blagajnik, jupanus camerarius, nije imala Bog zna kakvih
prihoda. Glavni prihod bijaše sa krunskih dobara, što no bi-
jahu razsijana duž ciele obale izmedju Zadra i Spljeta, te po
nekojim otocima. Taj prihod sastojaše od zemljarine, što su
davali kmetovi, a koja se spominje u izpravama kao terra-
ticum, tributum, census. Osim ovoga prihoda bijaše i
fiscale tributum, što se drži, da je odgovarao dohodarin-
skom danku rimskom; ali se ne zna pobliže, u kojoj se je
mjeri plaćao i tko na nj bijaše obvezan. K ovima nadolazi već
spomenuti danak primorskih gradova, pa t. zv. honorifi-
centia, dar naime, na koji oijaše obvezano plemstvo i po-
vlašteni stališi, te konačno globe, koje, sudeći po izpravama
kraljevskim, bile su vrlo znatne. " Moguće, da bijaše još i drugih
prihoda od raznih carina, pa mostarine i cestarine, ali nam ih
izprave ne spominju. Navedeni pak prihodi nisu mogli da budu baš
obilni, tim manje, što hrvatsko kraljevstvo nije imalo svoga vlasti-
toga novca, barem zlatnoga, kao što ga do XII. vieka nije imala ni
Venecija, ni Bugarska, nego je zemljom tekao novac byzantinski.

Za kraljevsku hrvatsku mornaricu nije nigdje spomenut
nikakov izdatak, ali to opet ne može da bude dokazom, da
kralj za tu svrhu nije ništa niti trošio; pošto od kraljevih iz-
dataka, ako izuzmemo obvezu Zvonimirovu prema rimskoj sto-
lici, ne znamo skoro ništa, pa bi se jednakim pravom moglo
izvesti, da se naprosto kralj nije brinuo niti za cielu upravu,
niti za obranu zemlje. Hrvatske gjemije morao je netko opre-
mati, a to nije mogao da bude nitko drugi, do li kralj sa svojim
banovima. Opremljenu mornaricu preuzimao je pod svoju za-
povied morski župan, jupanus moristicus, pa bijaše
na njemu red da se skrbi za njezino uzdržavanje onako, kako
smo vidjeli da se je morao brinuti admiral byzantinski : plienje-
njem neprijateljskih ladja i upadanjem u neprijateljsku zemlju.
Ratna mornarica time se pretvarala u čisto gusarsku; ali to

* Sr. RaČki: Nutarnje stanje, str. 156—161.

K'

Uzdriavatiji

bijaše joj, prema odaošajima posvećenim duhom vre-
netnuto, donekle dozvoljeno. U tomu je razlog, zašto
■asao Neretvanima pnšvarak gusara: oni su se u kra-
nornarici najvećma izticali, pa sve, Sto bi izvela ta
, bilježilo se pod imenom neretvanskim, upravo onako,
1 našem vieku Talijani prisili Hrvatima sve, što su im
i za oslobodjenje počinile razne austrijske vojske. Ali
Neretvani gusarili na svoju ruku, oni se ne bi bili
na mletačke iadje : njima je u neposrednom susjedstvu
Ijer trgovačka republika sv, Vlaha. Ali se nigdje ne
kod mletačkih niti kod dubrovačkih kroničara,, da su
oplienili za dobe hrvatskih narodnih vladara koju
ladju dubrovačku, Što se može jedino tako protumačiti,
ani nisu niti gusarili na svoju ruku, nego je to obav-
evska mornarica hrvatska, koja je dubrovačke Iadje
:oga, Što je Dubrovnik priznavao vrhovnu vlast hrvat-
eva, kao što je i poslije izbora Kolomanova priznavao
hrvatsko-ugarskih kraljeva do početka XVI. vieka.
iti dakle, kao gospodari jadranskoga mora i da na-
;dstava za uzdržavanje svoje mornarice, ne dozvolja-
odne plovitbe MletČanima po tom moru; a Mletčani
la biraju izmedju danka i ratovanja s hrvatskom mor-
Pošto ih je pak ova mal ne uviek porazila u mnogim
nije im preostajalo nego da se s dobra nagode, pa
:tčani podvrgli najzad godišnjemu danku. I dok su oni
redovito podmirivali, njihovi kroničari nisu imali da
sukoba na moru niti s Hrvatima niti s Neretvanima;
potonje to osobito naglašujemo.
ko je iznosio mletački danak, o tomu ne ima nigdje
a suvišno je tek dokazivati, da nije mogao biti do-
uzdrŽavanje ciele kraljevske mornarice. Ali toga nije
, pošto u mirno doba ta mornarica niti ne bijaše sva
To nam izvrstno potvrdjuje više spomenuti car Kon-
svojoj dragocjenoj bilježci, gdje veli, da Hrvati na
genama i kondurama, što no sačinjavaju njihovu po-
lu, pošto se i trgovinom bave, plove od tržišta do

.1

Uzdržavanje mornarice, 97

\

tržišta na okolo obala jadranskoga mora sve do Mletaka. '
Odatle se vidi, da su Hrvati znali vrlo praktično namaknuti sred-
stva za uzdržavanje svoje pomorske sile. U ratnoj opremi držahu
onoliko ladja, za koliko im dostajaše mletački danak; ostale ladje,
da ne budu na teret državnoj blagajni, prevažahu trgovinu, za-
služujući pri tomu, koliko trebaše za njihovo uzdržavanje.

Završujući ovo poglavje, velimo: najbolji dokaz, da Hr-
vatska bijaše za dugo vremena moćnom pomorskom vlasti,
upravo je nepobitna činjenica, da su im Mletčani morali plaćati
danak za slobodnu plovitbu po jadranskom moru. Taj danak
upodpunjava ujedno one praznine, na koje se nailazi kod mle-
tačkih kroničara, gdje je govor o porazima mletačkim na hrvat-
skom moru!

iy.

Od Držislava do Stjepana II.

Dalmatinski gradovi šuruju s Mletčanima, Petar IL Orseolo zau-
zima ih bez odpora Hrvata. — Duzdevo vjenčanje s morem. —
Krešimir IL {oko god, loop. — loj^.). Njegovi napori da uzpo-
stavi gospodstvo Hrvata na moru, — Stjepan 1, {god, 1035, do
10^8.). — Vojna duida Dominika Contarini, — Pokušaji Mlet-
čana proti Dubrovniku, — Petar I, Krešimir (god. 1058, — lO^j.)
uzpostavlja prevlast Hrvata na moru. — Kralj Slavić {loyj. do
loy^.). — Normani u Dalmaciji, — Dmitar Zvonimir {god. lOJĆ,
do io8p,) i njegova politika, — Utjecanje Zvonimirovo u razpru
izmedju Grgura VII. i Henrika IV, — Savez hrvatsko-normanski
proti byzantsko-mletačkomu, — Zvonimir šalje brodovlje u Italiju.
— Vojna hrvatsko-normanska u grčkim vodama. — Bitka pod
Dračem — Bitka pod Kasopom. — Smrt Roberta Guiscarda, —

Posljedice ove vojne u Hrvatskoj,

Kada su se hrvatski poslanici povratili iz Mletaka sa već
spomenutim porugljivim odgovorom dužda Petra II. Orseola,

* De adm. imperio cap. 31. str. 131.: »5ia tćSv TotouTtJV 7cXo{wv
(y.ovSo;5po3V jcal aa^Tjvuiv) a7cip)^ov:at ol pooXd{jievoi tojv Xp(i)^aTti)v 5tO(XEĆv IfjLTT^pia,

Poparić; Pomorska sila Hrvata. •

98 Vojna Petra II, Orseola.

bijaše posve naravno, što su neprijateljstva odmah započeta.
Gusarenje se preuzelo iznova, pa ' su se Mletčani vidjeli pri-
nuždeni da oboružaju i odašalju prema hrvatskoj obali odio
svoga brodovlja na zaštitu trgovačkih svojih ladja. Tim odjelom
zapoviedaše Badovarij Bragadin, vojvoda, o kojemu inače
nije poznato isto. Ta ekspedicija nije polučila nikakvih sjajnih
uspjeha: kroničari zabilježiše, da je Bragadin zauzeo hrvatski
grad Vis (Issa) i da je odveo u Mletke robija obojega spola.'
Ali sva je prilika, da je Bragadinu bilo povjereno da pripravi
zemljište za Orseolovu vojnu, pa se je on sada sporazumio sa
dalmatinskim gradovima i sa hrvatskim izdajicom Svetoslavom
Surinjom, bratom kralja Držislava.

Malo poslije Bragadinove vojne nekoji primorski gradovi
dalmatinski odpraviše u Mletke poslanstvo, koje je imalo za-
moliti dužda, da ih primi pod svoju zaštitu.* To poslanstvo
nije iznenadilo Mletčane; ovi su već imali opremljenu jaku mor-
naricu, koju je sam dužd imao da predvodi, pa se je čekalo
na dolazak poslanika kao na neku formalnost, koja će poza-
koniti poduzeće, osnovano na odmetničtvu primorskih gradova
od krune hrvatske i na izdajstvu samoga kraljeva brata.

Dneva 26. svibnja 998., na Spasovo, odplovio je dužd
sa svojim brodovljem iz Mletaka. Dotaknuo se je nekojih istar-
skih luka; a treći dan čini se da već bijaše u Zadru. Kod
svečanoga dočeka, prema opisu Ivana Djakona, koji je bez
sumnje plovio na duždevoj dromoni, svuda se je izticalo la-
tinsko svećenstvo s biskupima na čelu ; u Zadar dapače bijahu
došli na poklon biskupi krčki i rabski, pošto njihovih gradova
Orseolo nije namjeravao da se dotakne. To bi značilo, da je
latinsko svećenstvo po gradovima bilo proti kralju Držislavu,

hzo xaoTpou 6i; xacn:pov 7:6pi£p)(^(i[j.evoi tt[v te Ua^aviav xal tov x(5X7rov ttj? A£A|jLa-
T{a5 xat (jL^j^pt BevgTta;. — * Docum. str. 424—425. Pošto mletački izvori
Issu spominju kao hrvatski grad, a tomu nazivu odgovara jedino Vis,
Lučić (lib. II. cap. IV. str. 71.) se napinje da dokaže, kako su mletački
kroničari pogrešno zabilježili, daje Bragadin osvojio Issu, dočim je osvojio
C h i s s u, pod kojim imenom nekoč da se je razumievao otok i grad Pag.
— * Docum. str. 425.

i

Vojna Petra //. Orseola, 99

pošto je on valjda branio i podupirao narodni jezik u crkvi
božjoj. U takvim okolnostima odmetnuće primorskih gradova
bijaše posve prirodno. Latinsko je svećenstvo imalo prvu, možda
odlučujuću rieč u ovim gradovima; pa je moglo lako biti, da
je ono sada uplivalo u prilog Veneciji, kao što će kasnije, u
drugoj polovini XI. vieka, sav svoj upliv ulagati u prilog hrvat-
skoj kruni, kada ova narodnu liturgiju ne bude smatrala Bog
zna kakvim narodnim blagom, te latinski biskupi budu miljenic
na hrvatskom dvoru.

Kod ove mletačke ekspedicije ne spominje se nigdje, da
se je s brodovljem mletačkim ogledalo hrvatsko, a razlogu se
možemo lako domisliti, kada se sjetimo onoga, što nam mle-
tački kroničar pripovieda o izdajici Svetoslavu, koji je iz mržnje
proti svome bratu, kralju Držislavu, glavom došao u Trogir,
kada je onamo dužd doplovio, da mu se pokloni i vjernost
prisegne, ostavivši mu za taoca mladjahnoga sina, princa Stje-
pana. ' Hrvatski historičar vrlo osnovano na ovaj dogadjaj nado-
vezuje sliedeće: »Za ovoga nesretnika (Svetoslava) možemo i
to naslućivati, da je bio ban primorskih strana, dapače a d-
m i r a 1 brodovlja hrvatskoga, pak je u ratu sa svojim bratom,
kraljem Držislavom, primorje predao u ruke mletačke. Samo
tako može se razumjeti ono, što se pripovieda, da je Svetoslav
svoga vlastitoga sina dao duždu u zalog zakletve vjernosti, koju
je položio. Kralj Držislav, izdan od rodjenoga svoga brata, nije
mogao u ovaj čas ništa uraditi, tim više, ako je i ban pomor-
stva primio zaštitu mletačku. « ^

U takvim odnošajima doista je mogao bez zapreke dužd
Orseolo pristati pod svaki primorski grad, a kroničar njegov
mogao je s pravom opisati tu njegovu ekspediciju kao pravi
triumf. Hrvatske se ladje nisu nigdje pokazale, niti je koja bila

* »CTimque Traorensem urbem peteret . . . Sclavonim etiam regis
frater Surigna nomine aderat, qui condam fraterno dolo deceptus regni
amiserat diadema. Ipse namque non modo sacramenti vinculo se eidem duci
associavit, vemm etiam Stephanum puerulnro, carissimam sobolem suam,
šibi pro obside commendavit.« — Docum, str. 427. — * Smičiklas o. c^
I. str. 234.

1

100 Vojna Petra II. Orseola.

ulovljena od Mletčana, ako se izuzme jedna neretvanska, u
kojoj su zarobili četrdeset ljudi, ali koje su odmah i na slo-
bodu pustili, dok im je njihov vodja obrekao, da ne će uzne-
mirivati više mletačkih pomoraca. * Izpod Spljeta mletačko je
brodovlje odplovilo put Korčule i Lastova, koje otoke rek bi
da je i zauzelo. *

Dočim je dužd bio usidren pod Lastovom, predstavilo
mu se poslanstvo dubrovačke republike, tražeći, da im bude
povraćena ili naknadjena roba, zaplienjena na njihovoj jednoj
ladji prije tri godine ; ali im dužd ne htjede zadovoljiti. '

vriednosti ove ekspedicije dužda Orseola dalo bi se
mnogo razpravljati. Niti mletački pisci ne pripisuju joj osobite
važnosti, naglasujući, da se ne smije tumačiti tako, kao da
su se sada primorski gradovi pokorili Veneciji, nego da je
to bio čin, po kojem su gradovi stupili pod zaštitu svetoga Marka,
i to sbog trgovačkih interesa. Za tu svrhu moguće da su se
obvezali na kakav godišnji danak, ako nisu sve obveze stegli na
to, što su počeli u svojim stolnim crkvama na Duhove, u po-
sebnoj ceremoniji, poslije imena iztočnoga cara spominjati i ime
dužda mletačkoga. To su često spominjane »laudes«, pohvale,
što se jošte pjevaju u gdjekojoj crkvi dalmatinskoga primorja *

* Prema onomu, što piše Romaain (o. c. I. str. 277), Mletčani su
trebali deset ladja da zarobe tu Četr desetoricu Hrvata. — ' Docum. str. 427.
— ® Mletački kroničari izkriviše ovaj dogadjaj u smislu, kao da je po-
slanstvo donielo duždu gradske ključeve i time izrazilo svoju pokornost
Veneciji. Dubrovčanin Resti (0. c. str. 38 — 39) to odlučno pobija, doka-
zujući vrlo uspješno, da je to puka izmišljotina, osnovana na pustim mle-
tačkim željama. Dubrovčani se nisu sada niti izmirili, kamo li podložili
Mletčanima, nego je mir sliedio tri godine poslije Orseolove vojne. Ali i
taj mir (god. lOOl.) bio je sklopljen na temelju podpune ravnopravnosti.
Uvjeti bijahu doista značajni : Dubrovčani su imali poslati u Mletke svake
godine tri bačvice vina i dva biela konja; a kada bi se Mletčani oružali
na moru, jednu na vlastiti trošak opremljenu galiju; Mletčani pak obve-
zaše se darovati Dubrovčanima svake godine 14 lakata crvene čohe, dva
bi vola, te jednu opremljenu za rat galiju, kada bi se republika svetoga
Vlaha oružala na moru. — * Cf. Lučić o. c. lib. II. cap. VI. — Ro-
manin o. c. I. str. 276 — 277.

Duzdevo vjenčanje s morem i 101

Da novo stvorene odnošaje bolje utvrdi, dužd Orseolo
zaručio je mladoga princa hrvatskoga Stjepana, taoca izdajice
Svetoslava, sa svojom kćerkom Hicelom, koja je time izmakla
sudbini, da bude kao njezine tri sestre zatvorena u samostan.^
Da li je pak i koliko ta krvna sveza izgladila opreke izmedju
hrvatskoga dvora i Venecije, vidjet će se kasnije.

U ovo doba zavela se u Mletcima svečanost duždeva
»vjenčanja s morem«. Slava ta imadjaše da ovjekovječi to-
božnju pobjedu Petra II. Orseola nad Hrvatima, a obavljala se
svake godine na Spasovo, dan, kada je dužd odplovio iz Mle-
taka put Dalmacije. To vjenčanje sastojaše u tomu, da je dužd
sa razkošne ladje >Bucentoro«, okružen od velike i sjajne
pratnje, spuštao u more zlatan prsten u vriednosti od šest du-
kata, blagoslovljen od patrijarhe. Kod toga čina dužd izgova-
raše ove rieči: »More, s tobom se vjenčavamo u znak
našega pravoga i vječnoga gospodstva.«'

Kralj Držislav rek bi da se je na skoro osviestio i stao
snovati, kako bi skršio mletačku prevlast na moru i iztrgnuo
izpod mletačke zaštite primorske gradove dalmatinske. Ovi čini
se da su ga i priznali opet za svoga kralja, pošto god. 999.
duždev sin morade bježati iz Spljeta, kamo ga otac bijaše
poslao kao pouzdanika. Nego ipak svojih osnova Držislav nije
dospio da izvede do kraja, jer ga oko god. 1000. smrt snadje;
a njegov nasljednik, kukavni Svetoslav Surinja, već odprije
spleten s Mletčanima, ne bijaše do li namjestnik Venecije na
hrvatskom priestolju. *

Krešimir II., koji je oko god. 1009. nasliedio zlosret-
noga Svetoslava Surinju, nastavio je djelo Držislavovo, da uz-
postavi hrvatsko gospodstvo nad jadranskim morem. Odnošaji
za ostvarenje njegove osnove bijahu sada povoljni. God. 1009.

* »QuatTior quoque filiae eidem optimo manebant patri, quarum
primam , Hicelam nomine, Stefano Sclavorum regis filio, de quo antea pre-
dixi, in coniugio honorifice sociavit, reliquas vero tres in monasterio deo
omnipotenti mancipavit.c — Đocnm. str. 430. — * Romanin o. c. I.
str. 283—285.; II. str. 111. — Molmenti 0. c. str. 47. — * Cf. Smi-
čiklas o. c. I. str. 238.

1

102 Krešimir II.

bijaše preminuo dužd Petar II. Orseolo, a iztočno carstvo nije
moglo da sada pomaže Mletčanima, pošto bijaše u ratu sa Bu-
garima. Usljed toga smije se naslućivati, da je Krešimir II. sada
doista vojevao i da je god. 1017. opet osvojio primorje dalma-
tinsko. Venecija se usudila tek god. 1018. da mu izadje na
megdan, kada je Hrvatima zaprietila pogibelj od iztočnoga car-
stva, koje preko ruševina Bugarske bijaše se primaklo hrvat-
skim granicama. Tu je priliku dobro upotrebila Venecija, pa je
dužd Otto Orseolo odplovio na čelu brodovlja prema hrvat-
skim obalama. Glede ove vojne imamo škrtu jednu viest kod
mletačkih kroničara, a prema njoj mletačko bi brodovlje bilo
porazilo hrvatsko i usljed toga primorski gradovi dalmatinski
bili bi opet dospjeli pod mletačko pokroviteljstvo. * Doduše, u
viesti nije izričito naglašeno, da se je bio boj na moru iz-
medju Hrvata i Mletčana; ali znademo, da do bitke na kopnu
nije moglo doći, pošto Venecija ne imadjaše kopnene sile, ili
bar takve, koja bi se bila mogla da ogleda sa hrvatskom. Hrvati
su dakle sada opet imali svoju mornaricu, koja je, vidi se, bila
očito slabija od mletačke, pa kralj Krešimir II. nije mogao da
uzpostavi gospodstvo Hrvatske na jadranskom moru. Ali treba
takodjer naglasiti, da je ovo bila prva pomorska bitka, za koju
se razložito može kazati, da su Mletčani nadvladali Hrvate.
Ovaj neuspjeh na moru, a neprijateljstva Byzantinaca na kopnu
sklonuše Krešimira II., da se izravna s iztočnim carem Bazi-
Hjem. Mir bi sklopljen i Krešimir dobi iz Carigrada bogatih
darova uz naslov patricija.^

Hrvatski kralj kao da nikako ne mogaše da pregori pri-
morskih gradova dalmatinskih, koji su mu toliko nuždni bili za
uzpostavu hrvatskoga gospodstva na moru, pa je vrebao na
I sgodnu prigodu, da ih oduzme izpod mletačke zaštite. S toga,

dok je opazio u Veneciji nutarnjih nemira, koji svršiše pro-

I ^ »Nono ducis anno Cresimerus Croatorum praesideos regno, Jadram

i et alias maritimas civitates Dalmatiae quotidianis incursionibus inquietat«

1 A quibus dux requisitus cum stolo exiit, et civitates tutavit, hostes in

fugam vertit et civesillarum in sua fidelitate et obedientia solidavit. — Đocum.

str. 431. — * Docum. str. 432 — 433. — Smičiklaso. c. I. str, 238.

Stjepan L 103

gonstvom dužda Otona Orseola, on je opremio svoje brodovlje
te stao jurišati na primorske gradove. Nego, pošto Mletčani
bijahu u tiesnom prijateljstvu s iztočnim carstvom, tim svojim
korakom kralj, budući i patricij carigradski, izazvao je srdžbu
starca cara Bazilija II., pa ovaj odasla u jadransko more svoju
mornaricu, koja, providjena grčkom vatrom, porazila je hrvatsku.
Tom prigodom (god. 1024.) Byzantinci zarobiše i samu kraljicu
sa kraljevićem, koje odpraviše u Carigrad, te se za njih nije
nikad više ništa doznalo ; a primorski gradovi dalmatinski spa-
doše pod iztočnoga cara, u čije ime ih upravljaše byzantinski
namjestnik s naslovom stratega.'

Poraz ovaj valja da je bio odsudan, pošto poslije ovoga
dogadjaja o hrvatskoj kraljevskoj mornarici fali svaka viest,
ako ne ćemo protegnuti na nju, što Grk Kedren pripisuje pod
god. 1032. dubrovačkoj. Saraceni naime bijahu opljačkali iz-
točnu obalu jadranskoga mora, gdje su sada prvi gospodari bili
Byzantinci. Iztočno carstvo opremilo je proti njima svoje bro-
dovlje, predvodjeno od patricija Nikefora, koje, sjedinjeno sa
dubrovačkim ladjama, sjajno ih je pobiedilo. Ladje saracenske,
koje izmakoše porazu, na povratku nastradaše od oluje blizu
obala Sicilije.*

Krešimira II. nasliedi god. 1035. Stjepan, sin Sveto-
slava Surinje, a muž Mletčanke Hicele. Njegovo je kraljevanje
bilo uznemirivano čestim upadajima Magjara, pa mu uz naj-
bolju volju i izvrstne sposobnosti nije moglo da podje odmah
za rukom, da uzpostavi hrvatsko gospodstvo na moru. Rod nje-
gove žene bio je protjeran iz Mletaka, pa se može slutiti, da
ga je to moglo još više nahuckati proti Mletčanima i njihovim
pokroviteljima u Byzantu. Dok su mu prilike dozvolile, oko
god. 1050., on je zavojevao na primorske gradove, da ih pod-
vrgne svomu gospodstvu, a to mu je djelomice i pošlo za
rukom. Mletačke kronike bilježe, da je tada dužd Dominik

* »Millessimo XXIV, indictione VII. Barchavit Bugiano in Cor-
batia cum Barenses; et comprehendit ipsam patricissa uxor Cosmizi (Cresi-
miri); et adduxit iilam in Bari; misitque eam cum filio suo in Constanti-
nopoli.« — Chronicon Barense. — Documenta str. 434. -— * Docum. str. 437.

104 Petar /. Krešimir.

Contarini odplovio s brodovljem u pomoć Byzantincima i dalma-
tinskim gradovima, ali kakvih bitaka ne zabilježiše, nego jedno-
stavno vele, da je dužd napao Zadar i zauzeo ga.^ drugim
gradovima ne ima spomena niti kod poznijih pisaca, pa se može
temeljito izvesti, da su polovinom XI. vieka ostali gradovi dal-
matinski bili pokorni hrvatskomu kralju. To se može izvesti
tim sigurnije, što niti dubrovački kroničari ovom prigodom ne
spomenuše drugih gradova osim Zadra, a ova Contarinieva
vojna zanimala je u velike i republiku sv. Vlaha. Contarini
naime bijaše odplovio od Zadra put Dubrovnika, nakrcavši se
vapna, gredž i svakoga gradiva, namjeravajući da podigne tvr-
djavu na mjestu, gdje su medjutim Dubrovčani bili započeli
gradnjom tvrdjave sv. Lovrinca, znajući unapried za osnovu
duždevu. Kada je Contarini vidio, da je predtečen od Dubrov-
čana i da su ovi spremni na odpor, nije niti pokušao da se
izkrca, nego je obrnuo prove, tobože u Iztok. Ujedljivi kroni-
čari dubrovački zabilježiše ovom prigodom i to, da su Mlet-
čani, da bar donekle naknade znatne troškove izjalovilog se
poduzeća, od tada počeli brojiti svojim veslačima, t. zv. galeot-
tima, 14 mjeseci za jednu godinu; pa da su ti kukavni ga-
leotti od toga prozvali spomenutu tvrdjavu Mal-paga, zlom
plaćom, pošto su dobivali sada plaću za 14 mjeseci, kakvu su
prije toga imali za 12.^ Svakako, iz ovoga mletačkoga poku-
šaja proti dubrovačkoj slobodi moglo bi se izvesti i to, da se
je sada opet i nad Dubrovnikom vijao stieg pokrovitelja hrvat-
skoga kralja Stjepana.

Stjepanov sin, kralj Petar I. Krešimir (1058. — 1073.),
nastavio je otčevo djelovanje oko uzpostave hrvatskoga go-
spodstva nad jadranskim morem. Oštrouman, kako bijaše, on
je brzo shvatio, da ne će moći svojih osnova ostvariti, ako
uz posjed ne steče i privrženost primorskih gradova, u kojima
svedj jošte latinski živalj bijaše na kormilu. Njemu je u prvom

* »Anno Domini millesimo quinqaagesimo. Dominicus Contarenus,
qui illis temporibus erat dux Venecie (IO43 — 1071.), sui ducatus anno
septimo ivit Jaderam cum exercitu et cepit eam.« — Docum str. 444. —
^ Resti o. c. str. 42.

I

I

Petar /. Krešimir. 105

redu trebalo da predobije za se latinsko svećenstvo, koje, kao
što je već spomenuto, imadjaše odlučan upliv i vodilo je prvu
rieč u javnim poslovima tih gradova. Njemu je to i pošlo za
rukom time, što je popustio u pitanju hrvatske službe božje.
Imajući za sebe latinsko svećenstvo, nadao se on i papinskoj
podpori, tim više, što je papinskoj državi Hrvatska bila na-
ravnim saveznikom proti Mletčanima, a samoj sv. Stolici sgodan
bedem proti odmetnutom Byzantu. Za to su se dakle stjecali
i politički i vjerski interesi. 1 Petru Krešimiru osnove su se
liepo razvijale, pa je godine 1069. u kraljevskom Ninu, okružen
od hrvatskih velmoža i dostojanstvenika, mogao doista kazati :
»Bog svemogući razširio je moju državu na kopnu
i na morult^ Gradovi dalmatinski već od prve godine nje-
gova vladanja priznavali su ga svojim pokroviteljem, pa u
javnim svojim izpravama, počam od g. 1059., navode iza da-
tuma i njegovo ime, ponajviše samo. U tim izpravama gradovi,
koji jedini sačinjavahu tadanju Dalmaciju, svečano ga priznaju
svojim kraljem, gdje ga nazivlju »kraljem Hrvata i Dalmati-
naca«, rex Chroatorum et Dalmatiarum, * ili gdje pri-
znavaju Hrvatsku i Dalmaciju jednom kraljevinom, Croatie
Dalmatieque regnum domino gubernante Petro, ^
ili pak regnante Cressimiro rege Chroatorum et
Dalmatinorum. * Ali ne samo da sada ti gradovi toli sve-
čano spominju ime svoga kralja, nego uz njegovo i ime kra-
ljeva najstarijega bana, prvoga velmože na hrvatskom dvoru.
Značajne su takodjer rieči kralja Petra Krešimira, sadržane u
listini, kojom je darovao samostanu sv. Krševana u Zadru otok
Maon, na zapad Paga. On tu veli: »darivamo naš vlastiti
otok, koji se nalazi u našem dalmatinskom moru, a
zove se Maun.« ^ Taj otok bijaše krunsko dobro; a da je više

* Docum. str. 73-: »Igitur quia Deus omnipotens terra marique no-
strum proloDgavit regnum, decrevimus etc.« (Chirographum regis Petri
Cresimiri, quo monasterio s. Chrisogoni insulam Mauni donat). — ' Docum.
str. 51. — ' O. c. str. 56. — * O. c. str. 75—76. — * »donamus ....
nostram propriam insulam, in nostro dalmatico mari sitam, quae vocatur
Mauni.« — Docum. str. 73.

106 Petar I. Krešimir,

Otoka bilo krunskim dobrom hrvatskih vladara, dokazuje činje-
nica, što je takodjer Petar Krešimir, tri godine prije ove da-
rovštine, 1066., darovao samostanu sv. Ivana Evangeliste u kra-
ljevskom Biogradu otok Žir * (Zuri), zadnji u nizu ovećih otoka
u sjevernom dielu Dalmacije.

Kada uvažimo te darovštine kralja Petra Krešimira; kada
se obazremo na naslov kralj Hrvatske i Dalmacije, koji
ne samo on rabi u kraljevskim poveljama, nego mu ga daju i
primorski gradovi dalmatinski, koji izključivo sačinjavahu on-
dašnju Dalmaciju, pošto teritorij Hrvatske sizaše do pod nji-
hove bedeme; kada uvažimo, da nijedan od njegovih predšast-
nika tog naslova nije rabio, dočim su, počamši od Petra II.
Orseola, mletački duždevi gizdali se u svojem naslovu umetkom
vojvoda Dalmacije; i kada, kako veli već spomenuti njemački
pisac, ^ obazremo se na činjenicu, da priori dalmatinskih gra-
dova i njihovi biskupi borave sa banovima i županima hrvat-
skim na dvoru hrvatskoga kralja, te su postali u neku ruku i
oni hrvatskim dostojanstvenicima, pa s kraljem saborišu i na-
vode se kao svjedoci na njegovim poveljama, onda se priznati
mora, da su se ti gradovi rado podvrgli Krešimirovu žezlu, da
su u istinu postali dielovima hrvatske kraljevine i da je usljed
toga hrvatsko gospodstvo na moru bilo uzpostavljeno. Krešimir
je povratio dobu kralja Tomislava, kada je Hrvatska bila silna
na kopnu i na moru. Poput Tomislava, i Krešimira su se bojali
i susjedi i takmaci, pa se ne nalazi zabilježeno nigdje, da je
tko na njega zaratovao, premda se odnošaji ni prema Veneciji
ni prema Byzantu ne će biti sada poboljšali. Ali Byzant u ovo
doba bijaše zabavljen nutarnjim nemirima: carevi su iztočni
usljed smutnja često padali i dizali se; a Venecija, bez savez-
nika, nije se uhvala da udari na Hrvate, koji, sada opet na
okupu, bijahu vrlo poštovanom državom. Danak mletački, istina^

* »Volo etiam et affectuose concedo et concessive affirmo eadem
regali auctoritate, ut tota insula Zuri sit propria et specialis pretaxati
monasterii cum universis illic consistentibus etc.« — Docum. str. 52. —
^ Gfrorer-Weiss o. c. II. str. 214.

1

Kralj Slavić, 107

nije sada opet tekao u kraljevsku blagajnu; ali to bijaše s toga,
što Krešimir nije htio da se upusti u pustolovno ratovanje,
gdje bi se narodne sile trošile : njemu bijaše u prvom redu do
toga, da uz silu kraljevstva podigne i njegovo blagostanje,
znajući, da je ovo podlogom svemu. Osim toga još je nešto
njega odvraćalo od pustolovina: njega je morila briga za na-
sljednika. Djeca mu bila poumirala, pa je s toga još za života
proglasio svojim nasljednikom sinovca Stjepana. Petar I. Kre-
šimir bijaše doista dobar politik, pa i ako se je u koječemu
odaljio od narodnoga programa, ipak silne njegove zasluge oko
konsolidacije države premnogo ga opravdavaju, ne samo to, nego
ga podižu do visine, na kojoj historija običava splesti vienac
svome junaku za sve viekove, okitivši mu ime pridjevkom
»veliki«.

Petra I. Krešimira nije nasliedio po njemu odredjeni i
proglašeni nasljednik, nego je nastala borba izmedju možnijih
banova, dokle nije pobiedio Slavi ć, čini se, zet pokojnoga
kralja, jer se bijaše oženio s Nedom, rek bi njegovom kćerju.

Slavićeva vlada nije trajala ni pune dvie godine. Sudeći
po jednoj izpravi poslanika pape Grgura VII. iz god. 1075., *
on je upravo te godine bio zarobljen od jednoga normanskoga
kneza. Normane valja da je prizvala stranka protukraljevska,
kojoj je opet na čelu moglo biti latinsko svećenstvo primorskih
gradova, bilo s toga, što je željela, da na priestolje dodje po
Krešimiru odredjeni nasljednik, Stjepan, bilo pak, što Slavić
bit će udario drugim pravcem u pitanju narodnoga jezika kod
službe božje. Bilo kako mu drago, činjenica, da su bili pozvani
u pomoć proti kralju Slavi ću Normani, miljenici i odani privrže-
nici Grgura VII., odaje, da je na čelu tomu pokretu bilo la-
tinsko svećenstvo. Da su učestvovali kod toga u prvom redu
gradovi primorski, i možda oni jedini, jamči nam izprava od 8. ve-
ljače god. 1076., kojom se upravo ti gradovi obvezuju prema

* »In anno millesimo LXXV. ab incarnacione domini Dostri Jesu
Christi, mense novembris. Ea tempestate qua comes Amicus regem Chroacie
cepit.« — Docum. str. 99. — Sr. Gfrorer o. c. II. str. 236. — Smiči-
klas o. c. I. str. 251.

1

108 Dmitar Zvotiitnir,

mletačkomu duždu Silviju, da za buduće ne će više dozivati u
zemlju ni NormanS, ni kojih drugih tudjinaca. ^ Iz te se izprave
takodjer razabire, da su sada za izpražnjenog hrvatskog priestolja
primorski gradovi opet počeli očijukati s Venecijom, hoteći
valjda time da uplivaju na hrvatske velmože, da izaberu za
kralja muža, koji će nastaviti politiku Petra Krešimira u pitanju
liturgije, te i po tome biti sasvim privezan uz rimsku stolicu,
kojoj je sada silno trebalo odana vazala na iztočnoj obali ja-
dranskoga mora, kao što će ga imati u južnoj Italiji u osobi
kneza normanskoga Roberta Guiscarda.

Ako to u istinu bijaše namjera primorskih gradova, onda
valja priznati, da su oni u svojoj osnovi konačno i uspjeli.
Poslije zarobljenja kralja Slavića hrvatsko je priestolje ostalo
izpražnjeno punu jednu godinu, pa je tek u drugoj polovini
god. 1076. bio izabran »jednoglasno od naroda i sve-
ćenstva«-* kraljem Hrvata i Dalmatinaca, t. j. i primor-
skih gradova, Dmitar Zvonimir. Očijukanje s Mletcima
prestalo je dakle, netom su hrvatski velmože složili se s pri-
morskim gradovima u osobi kandidata, povoljna papi Grguru VII.
Poslanik papinski, nadbiskup Gerardo, ^ boravio je cielo ovo
vrieme u Hrvatskoj, bez sumnje za to, da upliva na izbor no-
voga kralja; pa mu je i pošlo za rukom da podpuno zadovolji
intencijama papinim. Po tom, Zvonimirov izbor uzsliedio je na
temelju kompromisa izmedju življa hrvatskoga i latinskoga.
Jednodušna narodna volja njega nije podigla na priestolje, pa
nije čudo, ako mu je za ciele vladavine položaj bio nesiguran,
dok je morao naginjati ili jednoj ili drugoj od ovih previše
razrožnih stranaka. Za Zvonimirovo krunisanje Grgur VII. poslao
je osobito poslanstvo, opata rimskoga Gebizona i biskupa Fal-
coina, sa krunitbenim znakovima. U bazilici solinskoj sv. Petra,
gdje se je krunisanje obavilo (početkom listopada 1076,), u
svečanom saboru, Zvonimir se je iz zahvalnosti izjavio vazalom

* Documenta str. 101 — 103. — Romanin o. c. I. str. 39I. — O
upadaju Normana vidi izvadak iz »Miracula s. Christofori« u Documenta
na str. 455 — 457. — * Docum. str. 211. — • Docum. str. 99.

i

Dtnitar Zvonimir, 109

sv. stolice, obvezavši se i na godišnji danak u potvrdu toga
vazalstva. ' A ta obveza s jedne strane, te blizina Hrvatske i
papinske države s druge, odaju, da vazalstvo hrvatskoga kralja
nije niti moglo da bude tek puka formalnost, i da bijaše go-
lema razlika izmedju Zvonimirova vazalstva i onoga osvojitelja
Englezke, Vilima Normanskoga, ili pak vladara Poljske i Ruske,
koji se takodjer ovih godina izjaviše vazalima rimske stolice.

Imajući da bira izmedju narodne i latinske stranke, Zvo-
nimir se odlučio za potonju; a to bijaše golema pogreška,
koju, naravski, on valjda nije niti uvidjao, kamo li da bi joj
mogao predvidjeti posljedice. Latinska ga je stranka izrabljivala
u najpodpunijoj mjeri, a vodje njezini takodjer i za osobnu
svoju korist, kao što to svjedoče česte darovnice.

Kada se je razpalila borba izmedju Grgura VII. i cara
Henrika IV., te iz nje buknuo rat izmedju papinske i carske
stranke u susjednim koruškim i austrijskim zemljama, zašao je u
taj rat i Zvonimir. U Korušku je provalio tri puta ; prva dva
puta vojska mu se proslavila pobjedama, ali treći put bude
poražena tako, da je neprijatelj stao prodirati ćak preko gra-
nica Hrvatske. Tada se pojavilo nezadovoljstvo, i kralj je morao
odustati od dalnjega vojevanja prema sjeveru; * ali se zato nije
odrekao poslušnosti prema Grguru VII.

Izmedju osnova pape Grgura VII. bijaše i ta, da se bar
oslabi, ako se ne uzmogne srušiti, odmetnuto iztočno carstvo.
Osnova ta bijaše smiona, a politički možda ne sasvim shodna.
Za nju je trebalo naći provadjača, koga bi mogli i vlastiti in-
teresi oduševiti za tu borbu. A taj se provadjač našao u osobi
već spomenutoga normanskoga kneza Roberta Guiscarda. Izlika
za rat se lahko i brzo našla, pa su se protivnici stali ogledati
za što jačim saveznicima.

God. 1081. bijaše postao iztočnim carem Alexij I. On se
je obratio mnogim zapadnim vladarima za pomoć, ali mu ne
podje za rukom predobiti za se nikoga, do li Veneciju. Mlet-
čani su naime već u razpri izmedju Grgura VII. i Henrika IV.

* Docum. str. 103. — ^ Sr. Smičiklas o. c. I. str. 255, 256.

1

1 1 Dmitar Zvonimir.

držali s potonjim, pa s toga, i da ne budu pridošli k tomu
trgovački interesi, koji im izostati nisu mogli obzirom na sla-
bost iztočnoga carstva, oni su već po sebi morali se naći u
taboru protivnom papi Grguru Vll. i njegovim Normanima, koji
se, vidjesmo, još god. 1075. bijahu umiešali u odnošaje na iz-
točnoj obali jadranskoga mora, kada je jedan njikov vojvoda .
zarobio hrvatskoga kralja Slavića. Dužd Silvio , vidjesmo ta-
kodjer, bijaše pokušao upravo u toj prigodi da uzpostavi mle-
tački upliv u primorskim gradovima dalmatinskim, ali ga je u
tom izigrao papinski poslanik Gerardo, koji je doveo do spo-
razumka te gradove i hrvatske velmože glede kandidata za
priestolje. Uz takvo razpoloženje Mletčana prispije im poruka
cara Alexija, koji im »ponudi darova i obećanja, kako bi iz-
hodio, da čim prije iz luka izvedu svoju mornaricu, te ju na
Drač upute i pomorsku bitku s Robertom zametnu. On im obeća
nagradu za svaki slučaj : ili nadvladali božjom pomoćju, ili im
se što ljudskoga dogodilo, svakako izpunit će svoje obećanje.
Lasno će im pače dozvoliti, što bi god od njega uztražili, a
može se dati bez štete za državu, pa će im sve hrisovuljom
utvrditi za vječna vremena.« *

Ovake poruke mogle su samo pospiešiti savez bjrzantinsko-
mletački ; a posve je moguće, da su se već sada Mletčani na-
dali, da će im poći za rukom usljed ovoga rata uzpostavi ti
takodjer i svoje pokroviteljstvo nad iztočnom obalom Adrije,
gdje je kralj hrvatski, odani vazal Grgura VII., opremio svoje
brodovlje u pomoć Robertu, svomu prirodnomu savezniku. I
kraljevska mornarica hrvatska na proljeće god. 1082. odjedrila
je put južne Italije, pod zapoviedi pomorskoga vojvode Jakova,
koji izbiva iz kraljevstva za cielo vrieme trajanja ovoga rata
(1082 — 1085.), pa se niti ne spominje na kraljevskim iz-
pravama toga razdobja, dočim je inače njegovo ime spomenuto
uviek na odličnu mjestu.*

^ 9Anna Comnena ap. RaSki. Borba južnih Slovena za državnu
neodvisnost u XI. vieku. — Rad jugoslav. akademije. Knj. XXX. Zagreb
1875. str. 82. -— * O časti zapovjednika hrvatske ratne mornarice malo dalje

(

I

i

Dmitar Zvonimir, 1 1 1

S kraljevskim brodovljem hrvatskim odplovilo je u pomoć
Robertu i brodovlje dubrovačke republike. ' Izvor naš doduše
ne nazivlje odposlano brodovlje »hrvatskim«, nego »dalmatin-
skim«, te veli, da su »Dalmatinci« zamoljeni pritekli u pomoć
Robertu. Ali da se tu ne može razumievati do li »hrvatska«
mornarica, izvan svake je sumnje, samo kada se sjetimo, što
je netom navedeno o odnošajima izmedju hrvatskoga dvora i
svete stolice ove dobe. Dalmacije, kao posebne države, sada
ne bijaše. Primorski gradovi: Zadar, Trogir i Spljet, što no
sačinjavahu Dalmaciju, bijahu pod kraljem Zvonimirom, i možda
mu bijahu odaniji od hrvatskih velmoža, koji se ne mogahu
oduševiti za politički pravac svoga kralja. A pošto ti gradovi
ne bijahu država u državi, posve je naravski, da ne mogahu
imati svoje posebne ratne sile, kopnene ni pomorske; pa ko-
liko god im je kralj Zvonimir mogao dozvoliti autonomije u
samoupravi, nije im doista prepustio i vrhovna krunska prava,
kao što je vodjenje rata i sklapanje mira. Moguće je, dapače
sva je prilika, da u ovoj ekspediciji bijaše ponajviše brodova
primorskih gradova; ali da se je i ciela ekspedicija poduzela
na odluku i pod upravom tih gradova, ne može se podnipošto
dozvoliti. Roberto Guiscardo bijaše samo izvadjač osnova Gr-
gura VII.; a kralj Zvonimir, koji se nije ustručavao za ljubav
papi da zavojuje na dalekom sjeveru, nije mogao da izostane
ni u ovoj prigodi, gdje je mogao računati na izdašnu podporu
primorskih gradova, kojima je imao da zahvali u glavnom i

* »Dux (Robertus) transire volens mare praecipit arma parari,
Militibusque suis, se praestolentur Idrunthi
Imperat; aptari naves facit; ipse Salerni,
Undique dona petens et supplementa, moratur . . .
Conveniunt omnes, sicut mandatur, Hidrunthi.
Đalmatias naves honeri dux eligit aptas,
Auxilio šibi quas gens miserat illa petitas:
Has armis et equis sumptuque virisque repletas

Ad Corifum mittit

Gens comitata ducem cum Dalmaticis Ragusea
Telorum crebris consternit jactibus aequor.«
— Gesta Roberti Guiscardi lib. IV. — Docum, str. 458.

112 Dmitar Zvonimir,

svoj izbor. Kada se pak sve to uzme na um, onda se mora
zaključiti, da brodovlje, odpremljeno u pomoć Robertu s iztocne
obale jadranskoga mora, ne bijaše »dalmatinsko«, jer ne mo-
gaše da bude, nego kraljevsko hrvatsko.

Sjedinjena normansko-hrvatska mornarica brojila je 150
do 160 ladja, na koje se ukrcalo oko 30.000 momaka s ko-
njima, zairom i ostalom potrebitom prtljagom. * Na svaku je
dakle ladju odpadalo po 200 momaka, ne računajući mornare
i veslače; a onda stanoviti broj konja, pa dio municije i ostale
prtljage. Kada se to uvaži, mora se priznati, da su i normanske
i hrvatske ladje bile doista velike; dapače, sudeći po onomu,
što izvori pripoviedaju, hrvatske su bile jače od normanskih,
pošto je Roberto izmedju hrvatskih odabrao dvanaest za svoju
pratnju, za se i za suprugu Sigelgaitu, koja ga je na ovoj
vojni pratila. ^ Kolike su pak u istinu bile te hrvatske ladje,
može se tek nagadjati. Tukydides u svojoj povjesti peloponez-
koga rata veli, da je vojska atenska, koju je god. 415. pr. Kr.
odveo Alkibiades put Sicilije, brojila 6400 ljudi, ukrcanih na
134 trireme;* dočim pomoć, odpravljena god. 413. pod Demo-
sthenom, da sastojaše od 5000, porazdieljenih na 73 ladje.*
U prvom slučaju imamo uz mornare i veslače do 50 vojnika,
dočim u drugom nešto preko 60 na svakoj triremi. Obe pak
vojske, kao i Guiscardova, bijahu odredjene za rat na suhu i
na moru. Kada prispodobimo te brojke s gore navedenim, pa
kada se sjetimo, da su grčke trireme imale do 50 m. duljine,
onda možemo temeljito kazati, da su i hrvatske ladje sada bile
bar kolike i negdašnje trireme atenske, ili rimske liburne iz
carske dobe, ili pak kao byzantinske i mletačke dromone.

Normansko-hrvatsko brodovlje diglo je sidra izpod Otranta
na 22. svibnja 1082., te odplovilo prema protivnoj obali grčkoj,
pošto Roberto bijaše naumio da najprije zauzme Naupakt i Niko-
polis. Nego protivni vjetrovi, kojima tadanja pomorska znanost
nije znala kako da se okoristi, poremeti prvu osnovu, te Ro-

> Rački: Borba. str. 83. — ' Idem ibid. — " Knj. VI. —
* Knj. VII.

Vojna u grčkim vodama. 1 1 3

berto odluči da okuša sreću kod Drača. Svoju vojsku razdieli
na dvoje, povjerivši jedan dio svomu sinu Boemundu, koji je
najprije imao da osvoji Krf, a onda da se sjedini s otcem kod
Drača. Obilazeći akroceraunski rt, jedan dio normansko-hrvat-
skoga brodovlja nepogodom vremena pretrpi znatne štete. Dneva
19. lipnja vojske se sjediniše pod Dračem, te ga stisnuše ob-
sadom s kopna i s mora. Drač bijaše glavnom točkom : zauzme
li Roberto tu tvrdjavu, otvoren mu je put prema Carigradu. '

Netom odabrani car Alexije, zabavljen ratom proti Tur-
cima u Aziji, nije mogao da dočeka neprijatelja pod Dračem.
Obranu toga grada i cieloga primorja bijaše povjerio svomu
rodjaku, Georgiju Paleologu. I novi car i novi vojskovodja ima-
djahu puno srčanosti i liepih sposobnosti; ali carstvo bijaše
iznemoglo, a državna blagajna prazna. Premda bijaše pošlo za
rukom sklopiti mir s Turcima, ipak vojske bijaše premalo, mor-
narica bila takodjer slaba, pa se je trebalo obazrieti za tudjom
pomoći. Tako je došlo do saveza s Mletčanima. Ovima osje-
gura car unapried znatnih pogodnosti i obeća, kao što je već
spomenuto, još i većih, ako mu cielim svojim brodovljem pruže
pomoć u ovoj tjeskobi, te pomognu odbiti od carstva ljute
Normane. ^

Mjeseca srpnja 1082. dužd Silvio odplovi iz Mletaka
s cielom mornaricom, sastojećom od $4 gj,emije, te se usidri
koncem istoga mjeseca ili početkom kolovoza u luci Pali, na
sjeveru Drača, tri milje daleko. Roberto je shvatio, da mu u
prvom redu treba zapriečiti, da se s mletačkim brodovljem
sjedini grčko, koje se takodjer očekivalo. Mletčani su se tomu
nadali, pa su se odmah stali spremati za bitku: svezaše svoje
ladje jakim verigama jednu s drugom, podigoše tornjeve na
palubama većih ladja, čvrstim uzetima privjesiše za jambore
Čamce, u koje smjestiše strielce i pračare, da s visoka ga-
djaju na neprijatelja. Prirediše i debelih greda okovanih glava
(nama već poznati rimski asser), koje su se mogle s pomoću
strojeva dizati i spuštati, a njihovi dobro upravljeni udarci u

* Rački o. c. str. 83. — * Gfr5rer o. c. I. str. 510— 5li.
Poparić : Pomonlu sila Hrvata« ^

114 Bitka pod Dračem.

bokove mogli su razasuti neprijateljski brod. '
metnula. Brodovlje normansko-hrvatsko snažm
tačko, koje bijaše poredano u obliku mjesećei
daše Robertov sin Boemundo. Svojom ladjc
duždevu, nastojeći da prebaci na nju leteći
deve ladje odmjerivah« toli vješto udarce n
vanim gredama , da su mu naskoro probuši
dova ladja poče tonuti, te se raznese gkis
vojvode. Boemundo se težkom mukom spasio.
u njegovoj mornarici, pa je morao bježati natr;
Treći dan se okršaj ponovio, kada se je s m
grčka mornarica. Ta se je bitka bila po no
Mormani su bili iznenadjeni, pa se na zvuk tr
mise na boj. Čini se, da su se u ovoj prigod
dubrovački strielci, koji su spuštali na Mletč
lica, ali nisu ih mogli sprieČiti, da i oni p
vatre, koju su sada za prvi put rabili. Prema
pisaca, normansko-hrvatska mornarica izgubi 1
ladju, a mletačka, premda pobjedi teljica, m
s gubitcima povući s bojišta. '

Tek sada, mjeseca kolovoza 1082., kre
skom od 70.000 ljudi prema Draču, ali je
grad tek u listopadu, utaborivši se do crkve
vojsci manjina je bila grČke narodnosti. Tu
vieće, da ustanovi vojnu osnovu. Mnienja se i
izkusniji vodje savjetovahu, da se bitka ne
se Roberto uznemiruje pomanjim nasrtajima i
čava dobava živeža. Mladji vojvode nasuprot
vlaČnu akciju. Ova stranka, u kojoj su bili Čl
telji, konačno nadvlada. Na isti dan, kada su *
ovoga dogadjaja sjedinjeni narodi iztočne Ev
padaoga cara Napoleona I., dneva 18. listopa
lučne bitke nedaleko morske obale. U početku

> Romanin o. c. I. str. 313-315.; Gfrore
Raiki: Borba str. 84.

Vojna u grčkim vodama. 1 1 5

njala grčkoj strani. Središte njihovo bijaše razbilo jedno nor-
mansko krilo, ali se u žestini predaleko protuklo. Najednom
Robertova supruga Sigelgaita nečuvenom muževnosti uredi opet
razbito krilo, pa Normani udariše takim biesom, da carevce ne
mogaše ništa spasiti od posvemašnjega poraza. Uzmače car
Alexije, ranjen, ostavivši na bojištu do 6000 ljudi i više voj-
voda. Taj poraz, te odlazak mletačkoga i grčkoga brodovlja
sbog zime, sklonuše Dračanc, da su se sliedcće godine, 1083.,
na 22. veljače predali Robcrtu. '

Poslije ovako sjajne pobjede normanskoga oružja, poja-
čana hrvatskim, Robcrtu bijaše otvoren put u Carigrad. On je
o tomu doista i radio. Njegov sin počne osvajati Epir, a sam
Roberto spremao se da udari na Solun, kamo je htio egnatej-
skom cestom svoje pobjedonosne čete voditi. Ali ga u tim
osnovama smeli dogadjaji u Italiji. Njegov pokrovitelj, papa
Grgur VII., nalazio se u velikoj pogibelji, pošto car Henrik IV.
bijaše provalio u Italiju god. 1083. po četvrti put, te držaše
obsjednuta papu u tvrdji sv. Angjela. Roberto dodje, oslobodi
papu i odvede ga u Salerno, odakle se nije više ni povratio,
pa se stade spremati za novu vojnu.

Jesu li i sada Hrvati bili saveznici Robertovi ? Toga nam
kroničari ne zabilježiše; ali se može vjerovati, da jesu. Zvonimir
bijaše sveudilj najodaniji vazal Grgura VII., a ovaj se je opet
sada nalazio u položaju, u kojem sreća ili nesreća normanskoga
oružja za nj bijaše od životne važnosti. Ne može se s toga ne
predmnievati, da nije papa i godine 1084. zauzeo se kod hrvat-
skoga dvora za svoga štićenika i osloboditelja. Dapače, ako je
papa mogao u obće da pomogne Robertu, to je moglo biti
samo kod Hrvata. Osim toga ne vidi se razlog, koji bi ovlastio
da se uzme, kao da je Zvonimir iza prve ratne periode od-
kazao savez Robertu. U koliko se znade, Zvonimir nije za cie-
loga svoga kraljevanja odstupio od pravca, koji si bijaše od-
mjerio u prvom početku. On se je svedjer još držao latinske

^ Romanin o. c. I. str. 317—318.; Gfrbrer I. str. 514-527.;
Rački o. c. str. 85.

r
fc

116 Vojna u grčkim vodama.

stranke, što se razabire iz njegovih povelja. Na njego'
trajno borave latinski crkveni dostojanstvenici, koji se
na kraljevskim izpravama navode kao svjedoci. Izmedju
odlićnije mjesto zauzimlju dva muža, koji i po svetosi
i po svojim sposobnostima domogoše se najvećega upli
su : nadbiskup spljetski Lovro i trogirski biskup Ivan.
u tom svojstvu mogli doista biti desnom rukom Grgur
Hrvatskoj, pa su bez sumnje i ulagali sav svoj upliv, (
učine pravim vazalom svete stolice. Zvonimir naziva na«
Lovru svojim »duhovnim otcem', a to nam može bii
da se domislimo mogućtvu Lovrinu u kraljevu* dvoru. 1
nimir bude i htio razriešiti savez s Robertom, ne bi a
za rukom : od njega bi bili odpali latinski gradovi, |
- ni^ao osamljen prema narodnoj stranci, koja je sbog
političkog pravca bila prema njemu bar hladna. Hrvati
i u drugoj periodi normansko-byzantinskoga rata bili e
kneza Roberta, pa izmedju ono 120gjemija, štosu u 1:
god. 1084. krenule iz Baria k suprotnoj obali, bijaše bi
>umnje priličan broj hrvatskih pod zapoviedju vojvode
koji, kao što je već spomenuto, i ove godine izbivaše
Ijevstva.

Roberto izkrca vojsku i pridruži ju onoj, koju j
lazka u Italiju bijaše ostavio sa sinom Boemundom, Ne
medjutim stajao prekrštenih ruku ni car Alexije. On si
opet k Mietčanima, pa ih lako sklonu, da mu opet p
pomoć svoje brodovlje. Niti mu trebaše da ih za to d
govara. MletĆane valjda ovoga puta nisu mogla zavest
nagovaranja i obećanja Alexijeva , koliko strah pred
nima za obstanak u vlastitim lagunama. Južna Italija 1
Robertovim rukama; Grčka je mogla postati njegovo
Čas. Roberto je već na jednoj obali imao Brindisi i (
na drugoj je držao Avionu, Krf i Butrint; a podanici sv
uvidjali su vrlo dobro, za slučaj da bi se u tim pol
ugniezdili Normani definitivno, da bi ovi imali ključeve
skoga mora, pa bi mletačkoj trgovini s Iztokom — a t<
jedini izvor mletačkomu bogatstvu — bilo za uviek od

Bitka pod Kasopom. 117

jer se zastava sv. Marka ne bi bez dozvole normanske mogla
pokazati u nijednom kraju sredozemnoga mora. Trebalo je dakle
zametnuti s Normanima borbu na život i na smrt, pa se je
takva borba doista i zametnula.

Mletačko je brodovlje bilo i ovoga puta silno, a pred-
vodio ga je i opet sam dužd Silvio. Sastojaše od 59 ladja,
a od tih 14 ih je bilo na tri reda vesala; dokaz, da ni u XI.
vieku ne bijaše se zametnula trirema u pomorskom ratovanju.
Mletčani zauzeše Krf prije nego li je Roberto i odplovio iz
Bari-a; a pod Krfom pridružila se mletačkoj grčka mornarica
pod admiralom Mauricijem.

Prema takovu stanju stvari, Robertu se namitala prva
dužnost da protjera neprijatelja s Krfa. On upravi prove svojih
gjemija prema onom otoku, i naskoro je došlo do bitke kod
Kasopa. U tom ljutom kreševu Normani bješe suzbiti. Nakon
tri dana okršaj se ponovio, pa Mletčani i opet iznieše pobjedu.*
Poslije dvostruke ove pobjede oni kao da se više ne bojahu
Normana, pa se požuriše, da sa najbržim ladjama pošalju o
tomu viesti u Mletke; a rek bi dapače, da je tada i sam dužd
zaletio se do Mletaka. Preostale ladje raztrkaše se bezbrižno
duž arbanaških obala.

Roberto je opazio to sebi povoljno razpoloženje Mletčana,
ili ga je, kako neki pisci hoće, mletački jedan izdajica, po
imenu Petar Contareno, na to upozorio, pa se je odlučio, da
po treći put pokuša sreću junačku. Opazivši Robertove pri-

V

preme, stali se uredjivati i Mletčani na boj. Čvrstim uzetima
privezaše svoje ladje jednu s drugom : manje bijahu u sredini,
a veće na krajevima ili krilima. Tako je mletačko brodovlje
izišlo u susret neprijatelju uredjeno u polukrugu, što grčki izvor
naziva pelagolime (7csXayoXt«jL7i). Mletčani su s toga svezali
svoje ladje jednu s drugom, da Roberto ne uzmogne probiti
m bojni red, odieliti jednu ladju od druge, te ih odieljene
vaku napose uništiti. Dakako, ne smije se uzeti, da su Mlet-

^ Romanin o. c. I. str. 323.; — GfrSrer o. c. str. 538 — 542.;
ački : Borba str. 90.

Bitka pod Kaso p om.

svoje ladje privezali sasvim jednu uz drugu: izm
h trebalo je da bude bar toliko prostora, koliko
za veslanje s dvaju protivnih bokova.

Sukob izmedju normansko-hrvatskoga i mletacli
iga brodovlja bijaSe nada sve užasan: i jedna
i dosizaše mu znamenitost. Grčke ladje pobjego
etčani nastaviše sami odpor. Oboružani takodjer
no, oni ju i u ovoj bitci upotriebiše; dap.aČe su j
iemo vjerovati normanskomu jednomu kroničaru
d mora, pa su tako i spalili jednu Robertovi
ane ipak sreća iznevjerila: njihovih sedam većih
to, te potonuše s vojskom, a dvie budu zarobljem

prodjoše takodjer zlo; pa se ukupni gubitak '.
i na 15.700 ljudi, od kojih 2700 bi živo zarobljen

da su MletČani mogli izgubiti toliku silu ljudi, a
i same veslače, što bijahu na potonulim ladjam
lanje, što glede broja ljudi nisu niti izvori svi sli
ipominju samo 13.000 poginulih, a o sužnjevima

navode samo brđj zasužnjenih; a imade ih, t
čki gubitak obaljuju na tisuću ljudi. Nego, poši

izgubljenih mletačkih ladja svi su izvori mal m
i, ipak se može s priličnom sigurnošću kazati, da si
ju MletČani izgubili nekoliko tisuća ljudi.' Zai
čki, ako je vjerovati izvorima, prodjoše takodjer

je nekojim dao izvaditi oči, drugim odsjeći ruk
* — Sve tri napomenute bitke, u kojima su se be
Dvali hrvatski mornari, sliedile su mjeseca studeno,
a opisu suvremenika, zadnju su bitku odlučile b
ve ladje. To su po svoj prilici bile Zvonimirove s

znademo iz prvoga razdobja ovoga rata, da je

> >Illi artificiosi ignem quem graecum appellant, qai n
guitur. occultis listu 1 aru m mea ti bus sub undas perflautes,
de nostris, quam Catum nominant, dolose inter ipsas liquid
combnnmt.« — Gaufredi Maleterrae de geslis Robe
lib. 3, cap. 26. Ap. Daru o. c. IV. str. 147. — ' GfrOri
2-S47. — »Romanino. c. I. str. 324. — GfrSrer o. c

Vojna 11 grčkim vodama. 119

priznavao prednost hrvatskim ladjama pred normanskim, jer bi-
jaše za se, za svoju suprugu i za svoju pratnju odabrao upravo
nekoliko pomoćnih hrvatskih gjemija.

Viest porazu mletačkoga brodovlja potresla je Vene-
cijom. Sva krivnja svaljivala se na dužda Dominika Silvija,
koga je svjetina, razpaljena od slaviČnoga Vitala Faliera,'
prisilila, da se odreče svoje visoke časti, pa je Vitale Faliero
još iste godine, u prosincu, izabran na njegovo mjesto.

Novi dužd posla u Carigrad Andriju Michielaj Dominika
Dandula i Jakova Auria, da od cara Alexija izhode odstup
Dalmacije, nad kojom mu republika priznavaše vrhovno pravo,*
ne obazirući se na hrvatskoga kralja, kojemu glavno uporište
bijahu sada upravo dalmatinski gradovi

Taj korak novoga mletačkoga dužda svjedoči nam jasno,
koliko bi izvori prvoga reda, da Zvonimir ni u prvoj ni u
drugoj periodi ovoga rata ne bijaše neutralan, nego da je u
istinu, kao odan vazal sv. stolice, bio vjeran saveznik kneza
Roberta. Da je Zvonimir bio samo neutralan u ovom sporu, to
bi već bilo mnogo u prilog i iztočnomu caru i mletačkomu
lavu; pa kad sada, posred rata, kojemu se kraj doista nije
mogao predvidjeti, MletČani, koji su malo prije, god. 1082., u
zlatnoj povelji cara Alexija postigli i osigurali si najveće, ne-
čuvene skoro, trgovačke povlasti i polakšice. Iznose na sriedu
pitanje Dalmacije, koja im se bijaše otela pred više- od pol
vieka, — bjelodano znaci, da su se time htjeli osvetiti hrvat-
skomu kralju sbog saveza s Robertom, ili bar zastrašiti ga, te
ga prisiliti, da za buduće izstupi iz toga saveza Drugo nije
moglo da ponuka MletČane na taj korak. Gradovi dalmatinski
bijahu sada najodaniji hrvatskomu kralju; oni nisu sada zazi-
vali mletačke pomoći, niti željeli mletačkoga pokroviteljstva.
Svećenstvo latinsko, na čelu mu primas spljetski nadbiskup
Lovro i trogirski sveti biskup Ivan, bijaše najzadovoljnije sa
hrvatskim kraljem, upravo što je ovaj bio odan vazal sv. stolici ;

' Neki pisci zovu ga Fal
Rački o. c. sir. 95-96,

Vojna u grčkim vodama.

svećenstvo bilo uz Zvonimira, Mletčani i
l£e za se. Dk, odnošaji bijahu takvi, da k:
okušali da ponove vojnu Petra II. Orseo
;ćim slavljem dočekan i u Zadru i u T:
i bi sada bili naišli na svestran odpor La
'a ipak oni sada traže od cara Alexija o<
I se doista ne može protumačiti inače, m
imir, kralj Hrvatske i Dalmacije, silno
le, kako to i historijski izvori najjasnije t
.0 Robertov saveznik u prvoj periodi r
iga rata, pa je vjeran prisezi, položenoj i
:aslanika, da će tnepromienjeno izpuniti s^
stna Svetost bude naložila«, u posluh G
tom savezu i dalje, te je njegovo brodo
Idd. i odlučilo, da bude mletačko onako {
Krfom. Takvo postupanje bijaše Mletčanii
la se ponude iztočnomu caru kao osvojitelj
3. tu osvetu izvedu u sgodan čas, na ko
balo dugo čekati ; a odstupom Dalmacije
a ta bi osveta bila prividno izvedena n
z to moguće da su se nadali, da će se
hove i byzantinske sile, pa će se odreć
obertom, a time će ozlovoljiti svoje poda
idovima, pa će Venecija u tom mutežu i
ti.

Vlexije sigurno nije previSe razmišljao o
e imadjaše za što da o tom razmišlja. Da
ć dugi niz godina nije obazirala na nemoć
še do II umišljenih prava, kojih se caru b
on najspremnije svoja carska prava »na D
prenio na dužda mletačkoga. Taj ustup sliei
aom: izdanjem osobite >hrisovulje«.' Tom
)sobite svoje milosti prema duždu, podii

;ius : De Regno lib. III. str. 111. — Romanin
Eki: Borba str. 97.

Smrt Roberta Guiscarda. 121

Alexije Čast protosevasta (^ptuTocž^Kcro?), koju je on prvi uveo
i najprije svomu bratu Izaku podielio.

Savez dakle mletačko-byzantinski stojao je i ovoga puta
proti savezu normansko-hrvatskomu, i to oštrije nego li u prvim
dvjema periodama ovoga rata. Dužd Faliero odplovio je na
proljeće god. I08S. iz Mletaka na Čelu silnoga brodovlja. To
je brodovlje bilo silnije no ikad. Mletački pisci vele, da je bilo
uz dromone takodjer triremš, kelatidrijS, galija i drugih
vrsti ladja.' Normansko-hrvatsko brodovlje čekalo je neprija-
telja pod Avionom. Mletčani se sjediniše s grčkom mornaricom,
te se brodovlja sraziše kod otočića Sasena napram Avioni. Ro-
berto odnese sjajnu pobjedu, koju gdjekoji mletački povjestni-
Čari ne će niti da spomenu. Pobiedjeni saveznici sakupiše sve
sile kod otoka Kefalonije, koji leži južnije od Krfa i brani Pelo-
ponez i Heladu s morske strane. Roberto posla sina Rogjera
s nekoliko brodova, da obsjedne glavni grad toga otoka, a za
njim je i sam odplovio iz avionskoga zatona, praćen uviek od
hrabre svoje supruge. Kada se je spremao za odsudni okršaj
s neprijateljem, spopade ga groznica, koju mu hladna voda
prouzrokova u srpanjskoj ' silnoj žegi. Bolest postade smrtnom
usljed otrova, podmetnutog mu od ruke podmićene grčkim
zlatom, ili kako nekoji hoće, od same supruge. Roberto Guis-
cardo izdahnu 17. srpnja 1085. u dobi od neSto preko 70 godina.
Malo prije bijaše preminuo u Salernu, 25. svibnja, njegov sa-
veznik i pokrovitelj, papa Grgur VII. Savez normansko-hrvatski
se razpade: mornarice se povratiše u svoja pristaništa. Ta je
smrt bila dogadjaj svjetske znamenitosti: iztočno je carstvo
odahnulo, Mletci se približiše vrhuncu svoje moći, a Hrvatskoj
se spremali crni dani.*

Luka, u kojoj je Roberto preminuo i u kojoj se je z a d nj i
pu_t na poprištu historije pojavila mornarica hrvatskoga kralja,
nosi i danas ime Guiscardove luke, >porto Viscardo*. Da, po-

> Romanin o. c. I, str. 337. — » Lucins 1. c; — GfrOrer
a, c. str. 91— gz.) — Romania (str. 327.), zaveden od nekojih uiIetaEkih
i grfkih izvora, mjesto poraza mletačkoga brodovlja kod Saseoe biljeli
□ekakve njibove pobjede sada izneSene nad Robertom.

123 Smrt Dmitra Zvonimira.

vješt bilježi, da je i god. 1098 u prvoj križarskoj v<
lovalo do 100 dalmatinskih ladja, ' ali to ne bijaSi
mornarica hrvatska. Na tim ladjama nije se vijao st!
skoga kralja, nego znakovi pojedinih primorskih grai
postaše tada opet posve nezavisni. Hrvatski stieg
Škropio hrvatskom krvlju u bratoubojničkom ratu.

Par godiaa poslije povratka hrvatskoga brodo
Zvonimir, kojemu je sada uzmanjkalo moćno uporište Gi
žrtva političkih zapletaja izmedju iztoka i zapada, f
nasilnom smrti. Sin Radovan ne će ga nasliediti na
a supruga mu, kraljica Uepa, pribjeći će k svomu h
skomu kralju Ladislavu. Preko Drave će ona naći
muževe smrti. Na priestolju hrvatskom pomolit će
kao nemoćna sjena kralj Stjepan II. ; za tim će uzbjei
kraljevine dugotrajan gradjanski rat, krvav spomenik,
kao da se je urezala bajna Zvonimirova kletva; H
će više imati vladara svoje krvi!

' Docum. str. n8., I79.. 470.

Zaglavak.

Ustrojstvo hrvatske ratne mornarice. — Kraljevske, plemenske i

pomoćne ladje. — Zapovjednik mornarice je ban u starije, kralj

u potonje doba. — Admirali Rusin i Jakov. — Pomorski satnici.

— ■ Pisari adrntralski. — Pomorski vojnici, mornari i veslači.

%^ ovim je ćlancima izcrpljeno moŽda sve, što Dam se je u
povjesti sačuvalo o pomorskoj sili Hrvatske za dobe narodnih
vladara. Kolikogod su te viesti riedke, a više puta i mršave,
ipak su dovoljne, da se steče uvjerenje, kako su otci naši za
više viekova, od prvoga poretka, kada su zaposjeli iztočnu obalu
Adrije, razpolagali pomorskom silom, koja bijaše jača ili sla-
bija prema nutarnjim odnoŠajima njihove države.

Odmah poslije dolazka Hrvata u ove strane nalazimo
polag neporecivih svjedočanstva, da se je zastava banske mor-
narice hrvatske vijala pred Sipontom u beneventanskoj vojvo-
dini polovinom VII. vieka; znak, da su Hrvati bili već tada na
okupu u novoj postojbini, da su sačinjavali jedno državno tielo.
Ta je sloga na žalost brzo se razpala ; pojedini plemenski sta-
rešine se pociepali, države je Hrvatske u Vlll. vieku nestalo,
pa se ni mornarica hrvatska u tom razdobju ne javlja. Ta je
pociepanost oslabila Hrvate i na kopnu, pa su oni Iako dospjeli
pod franački jaram. Nevolja ta kao da ih je opametila: stali
se opet ujedinjivati, pa im je pošlo za rukom, uz nove fra-

124 Ustrojstvo hrvatske ratne mornarice.

naćke odnošaje, da stresu sa sebe mrzki tudjinski jar
su se tada složili u dvie skupine: u dalmatinsku i u [
Hrvatsku. Prva se odmah nakon toga javlja kao pomorsl
Tada, početkom IX. vieka, počima takmenje s MletĆa
gospodstvo na jadranskom moru. U toj dugoj krvav
Hrvatska konačno nadvlada Veneciju, pa gizdava ta re
za više decenija, prisiljena je da dankom odkupljuje s
plovitbu po jadranskom moru. U to isto doba hrvatska
rica sudjeluje u savezu s nekojim kršćanskim vlastimć
oduzme Saracenima grad Bari u Italiji.

Kada su se dalmatinski i posavski Hrvati u prvi
vini X. vieka sjedinili u jedno državno tielo, Hrvatsk
kraljevinom toli moćnom, da se je i glede pomorske
kopnene sile svoje mogla ogledati mal ne sa svakon
menom evropejskom državom. U tom obziru viesti suvre
cara Konstantina dragocjene su nam nada sve. Žalibo
kratko je trajalo to sjajno doba: nastadoše nemiri u
stvu, pa nam isti taj ovjenčani pisac napominje, kako j«
toga pomorska sila Hrvata malaksala. Takvi su odnošaj
došli lukavim MletČanima, pa se nakon opetovanih naport
otresoše ponizujučega danka za slobodnu plovitbu. Tada
sinovac dobio je ruku kćeri »prvoga zaručnika Adrije«,
jedne Orseolovice, koja je kasnije postala hrvatskom kr

U XI. vieku kraljevi hrvatski uprješe sve sile, d
stave prevlast Hrvatske na moru. Oni bi u tom bili i
da ne bude bilo saveza mletačko byzantinskoga. Morn;
hrvatska ipak jačala, i njezini uspjesi za Petra I. Krešii
jahu već toliki, da je taj znameniti kralj Hrvata mogao [
proglasiti u svečanoj izpra vi jadransko more »svojim«. Z
Zvonimirove to se jačanje nastavilo i utvrdjivalo, pa p
govom vladom gjemije hrvatske sudjeluju u dugom velt
nitom ratu, koji bijaše potresao i Carigradom i Venecijon
je pak nestalo hrvatskih vladara narodne krvi , nesta
državne mornarice hrvatske.

Da se vojna sila državna podiže i opada prems
kako se nutarnji odnošaji državni razvijaju u povoljnom

Ustrojstvo hrvatske ratne mornarice.

povoljnom pravcu, bjelodana je istina, koja se odraz
vjekovima historije Čovječanstva, pa i u današnjei
je ne bi trebalo pobliže razsvjetljivati. Nego ipak, i
samo ustrojstvo hrvatske vojene snage, dobro je, da
odnošaju nešto napomene.

Ustrojstvo hrvatske ratne mornarice za dobe na
dara ne može se niti iz daleka poistovjećivati s i
mornarici modernih država. Kao što kod svih sredoi
roda, tako i kod HrvatS, vojničtvo se u obče osniv
družnim načelima. Za kopnenu vojsku pleme i rot
pod oružje za to sposobnu momčad pod plemenskim
stareŠinama, županima i vojvodama. Vrhovni pak voj
vojske bijaše u prvo doba knez, pa kralj Hrvata. Š
dilo za kopnenu, vriedilo je bez sumnje i za pomi
Svako primorsko pleme moralo je davati stanoviti
nara i pomorskih vojnika. Tu razliku naglašujemo
srednjem vieku, koliko i u starom, jedno bijaše naut
a drugo miles classiarius — pomorski vojnik,
narima i vojnicima primorska vlastela su morala opi
noviti broj sagena i kondura, ' koje bi se pridru;
jama, što je opremao sam vladar. Takva uredba b
onoj, koja je vriedila u istom predmetu u Byzantu
nam je ostavio obilnih viesti već napomenuti car La
Basilija Macedonca.' Prema toj uredbi byzantinska se
sila dielila u dvoje: u carsku mornaricu i u pokrajins
matsku. Prva bijaše na brizi caru, druga pokrajinama
glede opreme, pošto za uzdržavanje cjelokupne moi
djeli smo tko je morao skrbiti. Ovoj thematskoj moi
zantinskoj odgovarala je kod Hrvata plemenska. A ka

' Da sn primorske županije imale vlastitih sagena i
DC ima sumnje, poSto suvremenik car Koostantin u viJe spomeni
djelu, gL 30i, veli: »Od rieke Neretve poČima Paganija i p:
rieke Cetine. Imade tri fupanije: rastoEku, makarskn i di
a đvie od ovih županija, rastoEka i makarska, po
uz more, te imaju sagena, dofim davanjska je daleko i
njezini litelji Sivu od ratarstva.« — i Vidi na sir. 51.

126 Ustrojstvo hrvatske ratne mornarice.

predpostavi, onda se po sebi razjašnjiva dizanje i
morske sile hrvatske. Tomislav bijaše moćan kralj : oi
nikom držao red u zemlji, pa je svako pleme, sval
obveze prema kralju i državi morao najtočnije vršiti,
mogao je on razpolagati na kopnu sa 160.000 ljudi.
sa 180 ratnih sagena i kondura. Kada je pak hi
postao i kraljem dalmatinskih, nekoć latinskih gradi
sumnje, da su i ti gradovi davali za kraljevsku mi
redjen broj ratnih ladja, kao što su ih davali prij
carstvu, kako svjedoci navedeni primjer Salone u
a koncem XI. vieka Mletčanlma.^ Napose pak za
Zvonimira može se kazati, da je njegova pomorski
pretežno sastojala od gjemija primorskih gradova, i
ti gradovi bili najodaniji i pošto on bijaše udario
tičkim pravcem, što mu ga bijaše latinska stranka
nametnula.

Hrvatska ratna mornarica sastojaše dakle od
ladja, od plemenskih i od pomoćnih ladja primoisl
Kada bi moćna kralja nasliedio slabiji, posve je i
primorska vlastela i plemena ne će biti toČno izpu
obveza prema kralju i državi; a bez sumnje, tom
otimati i primorski latinski gradovi, koji su u takvi
rado očijukali s gospodaricom lagunS, pa i zažvali I
zinu pomoć, nadajući se, da će pod stiegom sv. Me
trgovina imati veĆih pogodnosti, osobito u Iztoku,
i oni bili u saobraćaju.' Tako je eto pomorska s
malaksala za slabih vladara; a kada bi se k tor
nutarnji nemiri, odpadanje moćnijih velmoža od kr
mornarica spala na same kraljeve ladje, kojih ne
znatan broj. Te činjenice utvrdjuju, što je na dru
rečeno, da je stanje hrvatske mornarice najboljim :
tarnjih odnošaja državnih : jaki vladari imaju i jaki
pa se ova i javlja i odlikuje; za slabih vladara m

' Vidi na sir. 37. — * Vidi na str. 72. i i22. — ''
Gerarda (Docnmenta str. 436.) znade se, da sn Zadrani
vieka opremali svoje trgovačke ladje ^k do obaU Sirije,

Vrhovni zapovjednik.

da ni traga nema. Kada je pak nestalo narodnih v
skih, nestalo je i ratne mornarice hrvatske za uvi
Rečeno je; da je vrhovnim zapovjednikom r:
mornarice bio hrvatski vladar : prije knez, pa kral
ne samo prirodno, nego i posve u suglasju s dul
svih viekova, a daje se izvesti takodjer iz razni
podataka. Vidjeli smo, kako je god. 839. dužd Pe
krenuo s brodovljem proti hrvatskomu knezu Mojs
gavši ga nadvladati, uglavio je dužd s njime
bude Mojslav sam glavom zapoviedao hrvalskon
mletački izvori ne bi doista bili spomenuli njegi
bi se bili ograničili na to da kažu, kako jedužde
• Sklavimai i da je bio najzad s tim iSklavimai
God. 865. — 866. krenuo je proti knezu Domogoj
koga brodovlja dužd Orso Participazio ; pa kad;
da mu nahudi, ili jer ga je Domogoj pobiedio, m
vele, da je dužd s Domogojem sklopio mir.* A d
i prije i poslije toga mira osobno zapoviedao mi
vatskom, osim neizravnoga svjedočanstva mletačkih
nam i pismo pape Ivana Vili., upravljeno Domo^
ga papa pozivlje, da zabrani dalnje gusarenje p
moni.^ Knezovi dakle hrvatski osobno zapoviedahi
hrvatskom: za njihove vlade posebnih pomorskih
bivalo, pa se nigdje niti ne spominju. — Za (
stvar bijaše inače.

Da je hrvatski kralj bio i vrhovni zapovje
i pomorske sile, suvišno je dokazivati. Prerogatii
■ knezova nisu mogle izostati kraljevima; dapače o\
imati u podpunijoj mjeri. Ali niti iz izprava, niti
može se ni iz daleka izvesti, da je kada hrvatsk
zapoviedao svojoj ratnoj mornarici. Za to je kralj
noga vojvodu, onako, kako u Byzantu bijaše pomoi
admiral carske i thematske mornarice. Kao što p
pomorskim strategom nije morao biti ni jedan

. 59- -

Vrhovni zapovjednik.

ine ili theme, tako niti hrvatskim pomorskim vojvo
se da je bio koji župan. Ta' služba bijaše možda
u kraljevstvu, pa su za nju kraljevi opredjeljivali i
je muževe: po svoj prilici iz samoga kraljevskog
tom temelju se je uztvrdilo, da je Svetoslav Surin
ja Držislava, bio zapovjednikom mornarice;' pa doii
1 prisega, položena u Trogir« u ruke dužda Petra
a, mogla je imati neku vriednost, jedino ako je obi
jevstvu tu čast, pošto se ne zna, da je inače bi

Svetoslav Surinja bio bi dakle prvi poznati nam 1
iral.

Kakva bijaše pomorska sila hrvatska od Držislava
ive do Petra Krešimira, već je iztaknuto, pa nije c

se za cielo to doba ne javlja admiral hrvatske mo
ki službenici ne izbijaju na javu, osim ako sudjeluje
itim dogadjajima, ili ako je pomorska sila, kojom :
, doista moćna. Takvom je postala hrvatska mornai
Petrom I. Krešimirom, koji je ponosno proglasio ja
; »svojim«, "hrvatskimi. Sada nam se javlja i zapa
iimirove mornarice, pod polatinjenim naslovom mor
oristicus (mjesto morscicus od morski), a
3V pod kraljem Zvonimirom izmjenjuje s drugim: di
1 r u m (od mare, marianus, pomorski vi
voda pomorskih vojnika,

U starim našim izpravama spominju se dva takva '
tske kraljevske mornarice: neki Rusin, oko god
Krešimirom, pa Jakov, od god. 1076-1089. Su.
Lvim podatcima, što se izvesti mogu iz izprava, oba
i spadahu u red prvih dostojanstvenika kraljevstva hrva
m se nigdje ne dodjeljuje uz službeni naslov i onaj

Rusin, kao pomorski vojvoda, javlja se prvi put i
ivi iz god. 1065., kojom dariva samostanu sv, Petra
lomajskomu, u Poljicima, nekoliko svojih zemalja.*

>qaas quideni terras Ro

Admirali. 1 29

spisu njegovo se ime spominje više puta, ali uviek s naslovom
morsticus ili moristicus, pomorskoga vojvode, a inače ne
ima spomena, da bi bio i županom bilo koje županije. Tu je
darovštinu poslije njegove smrti odobrila njegova žena, koja
tom prigodom svomu pokojnomu suprugu dodaje naslov mor-
stici, pomorskoga vojvode, a bila bi jamačno spomenula, da
bude on obnašao i čast župana.^ Poslije smrti kralja Petra
Krešimira istu darovštinu odobrava njegov nasljednik, kralj
Slavić, brat našega pomorskoga vojvode Rusina.* Ali ni tom
prigodom Rusinu se ne dodjeljuje koji drugi naslov, osim mo-
ristica. Konačno pak spominje se Rusinovo ime kao negdaš-
njega svjedoka na kupoprodajnom ugovoru, u jednoj izpravi iz
god. 1080., ali i tu ga se poznaje samo kao morstica.^

Admiral dakle kralja Petra I. Krešimira svakako je spadao
medju prve velikaše kraljevstva; ta brat njegov, Slavić, na-
sliedio je Petra Krešimira na priestolju, pošto mu rek bi bijaše
zetom.* Sam pako Rusin imadjaše, polag darovnica, svoje po-
sjede u okolici Solina, dakle u blizini kraljevskih dvoraca.

Može se primietiti, da morsticus ili moristicus mo-
gaše ne biti naslov zapovjednika mornarice, nego da se je pod
tim naslovom moglo razumjevati koju drugu službu ili čast.
Ali ta primjetba ne stoji, pošto filoložki se gornja rieč inače
protumačiti ne može, niti je obstojala na kraljevu dvoru koja
služba, na koju bi se taj naslov niti iz daleka mogao proteg-
nuti. Osim toga valja uvažiti, da se taj naslov morsticus iz-
mjenjuje u izpravama s onim dux militum marianorum;
a ovaj nam samo potvrditi može, da je morsticus bio bez
svake sumnje naslov pomorskoga vojvode. Medjutim, to će biti
još bolje utvrdjeno s onim, što sliedi.

Za kratke vladavine brata admirala Rusina, kralja Sla-

nasterio sancti Petri de Gomai, et post mortem ipsius Rossene mori-
stici Petrus Slavus, filius eius, et Slavizo, avunculus eiusdem Petri
Slavi .... confirmavit.« — * Docum. ibiđ. : »Denique post mortem prefati
(Rusini) morstici, venit uxor eius etc.« — 2 Vidi notu predzadnju. — ' Do-
cum. str. 135. : »Denique comparavi . . . coram morstico Rusino et Grubizo
suo consobrino.« — * Smičiklas: Pov. Hrv. I. str. 251.

Popario: Pomorska sila Hrvata. 9

I

130 Admirali.

vica, ne ima u listinama traga zapovjedniku kraljevske
narice. Ali to još ne znači, da Slavić nije imao svoga
stica, nego mu se uspomena nije sačuvala, ne budući
prilike, da bude naveden kao svjedok u izpravama, od h
ni jedna Slavićeva u cjelini nije sačuvala.

Netom je Zvonimir bio ovjenčan za kralja, odmal
godine javlja nam se i njegov admiral, morsticus ii
marianorum militum. Tu Čast obnaša neki Jakov, I
izmjenice u izpravama spominje sada pod jednim, sad
drugim naslovom; dapače, u jednoj te istoj izpravi dola:
prije kao marianorum dux, pa kao moristicus. Al
što za Rusina, brata kralja Slaviča, i za Svetoslava, brata
slavova, nigdje ni za Jakova ne ima traga, da je bio jec
hrvatskih župana.

Admiral Jakov spominje se prvi put u jednoj izpi
god, 1076., gdje se javlja kao svjedok, pod naslovom Jac
marianorum dux,^ U drugoj jednoj izpravi imenuje g;
Zvonimir svojim povjerenikom, da u njegovo ime uvede
sjed darovanih zemalja predstojnicu samostana sv. Bened
Spljetu." Na kraljevskoj darovnici, kojom je Zvonimir di
nadbiskupskoj nadarbini spljetskoj cielu cetinsku župu, st(
svjedoka Jacobi morstici, i to izmedju imend cetir
župana Pribine i ninskoga župana Adamića.* Na darovnici
Crne, iz god. 1080 , admiral Jakov spominje se dvakrat
put mu se dodjeljuje naslov marianorum dux, a dru,
moristicus. Dapače, u toj se izpravi spominje i jedan i
satnik, te njegovi vojnici. Pošto se je naime radilo o
sbog posjeda, admiral Jakov službeno je učestvovao r
praćen od nekolicine vojnika, te od svoga satnika Dob
(Dabrovit) i pisara Zavide (Savide).* Tu je Jakov učesi

' Documenta str. 111. — * Docam, str, 113.: »Jacobum vero (
marianoruin ex parte nostra legatum et introdactorem abbalisi
immemoralii terris permisimus.« — ' Docnnienta str. 117. — *
str. 128.: »llnde nos convocatis itentm multis Spalatinorum Dobilibu
quos eliam Jacobum marianorum đncem cum suis militibt
resse rogavimus Actoin est anie notitiam horum testjum: da

Admirali. 1 3 1

po svoj prilici u kraljevo ime. Na drugom jednom mjestu istoga
spisa spominje se, da je u njegovu prisuću bio sklopljen kupo-
prodajni ugovor, ćora m eodem Jacobo morstico;* a malo
niže, gdje se navodi darovnica kralja Zvonimira i svjedoci na
njoj spomenuti, izmedju kraljevskih svjedoka imade i ime na-
šega admirala Jakova, i to na počastnom mjestu, prije svih
dvorskih dostoj anstvenika i ostalih velikaša.'^ Spo-
menut je takodjer kao moristicus na synodalnoj povelji
spljetskoga nadbiskupa Lovre iz god. 1088 — 1089., i to odmah
iza kraljeva imena, a prije onoga gradskoga priora
spljetskoga.* Konačno pak na izpravi, stoje zadnji hrvatski
kralj, slabi Stjepan II. izdao god. 1088. ili 1089. u Šibeniku,
kojom je odobrio nekoje darovnice svoga predšastnika, kralja
Zvonimira, admiral Jakov nalazi se izmedju svjedoka, i to odmah
poslije crkvenih dostojanstvenika, a prije svih župana i
dvorskih častnika.*

Pošto dakle naslovi morsticus, moristicus, te mi-
lit um marianorum dux nisu se mogli odnositi na nikoga,
do li na admirala kraljevske mornarice, koji se je prema tomu
zvao vojvoda morski, ili pomorski, ili pak vojvoda mor-
skih vojnika, to se nosioci tih naslova Rusin, brat kralja
Slavića, i Jakov, koji je služio pod Zvonimirom i Stje-
panom II., moraju doista i smatrati zapovjednicima kraljevske
ratne mornarice hrvatske. Ti zapovjednici, kao Svetoslav Su-
rinja i Rusin, bivali su iz samoga kraljevskoga roda; oni su,
vidi se iz listina, prvi doglavnici kraljevi; od svjetovnih veli-
kaša kraljevstva oni su prvi; zastupaju kralja u raznim prigo-

cobi) videlicet jam dicti et sui psari (pisari) Savide ac ceteris militibus
eius , . . Dabrovito setnico« (satnik). — * Docum. str. 133. — ^ Docum.
str. 132. : . . . »anle Laurentium archiepiscopum, Jacobum morsticum,
Đamarado Đvornicuin, Vilcina Sagorsticum.« — ' Docota. str. 147.: »Ego

Laurencius coram Stephano rege Chroacie et Jacobo moristico,

Firmiaoqiie priore multisque aliis nobilibus presentibus . . .« — * Do-
cum. str. 149.: • • . . »Actiim est hoc apud castrum Sibinico in die prefate
solempnitatis ante noticiam horum testimoniorum : in primiš Laurencii
archiepiscopi . , . . Jacobi mor stici, Lubomiri tepci, Stresigne brebe-
risticj, Uiseoi zetinstici, Dragoslavi zagorstici« ....

1 32 Admirali.

dama, dapaće rješavaju u njegovo ime i razpre;' \
vode u izpravama kao svjedoci, imaju prednost prC'
i dvorskim castnicima, pa im se ime ponajviše n
svima, odmah iza crkvenih dostojanstvenika. Tu i
priznaju i drugi, pa primas Lovro, spljetski nadbisk
synodalnoj izpravi spominje Jakova moristica odi
Ijeva imena, dapaĆe nijednoga drugoga velikaša hrv
ne spominje. K tomu se takodjer razabire iz izprav
sticus, ako nije odsutan s brodovljem, prati vladar
residencijama : u Solinu, Šibeniku i Kninu; a dolaz
i u Spljet, te prisustvuje synodalnoj skupštini. Ki
ratno doba, kao za vrieme nonn a nsko-byzanti uskoga
sticus a u kraljevoj pratnji ne ima; a to dozna
velja, koje u to doba kralj izdaje, a na njima se
ime, kao prisutna svjedoka, ne spominje; dočim n
svrši i on se u., domovinu povrati, spominje mu se
nama redovito. Iz tih podataka razabire se n. pr. :
rala Jakova i to, da se je živ povratio na Čeiu svog
iz rata normansko-byzantinskoga nakon višegodišnjeg
Da admiral hrvatski ne bijaše ujedno i žu]
primorske koje županije, imade u izpravama šija
Dovoljno budi, da se navede samo jedan. Župani s
poveljama na više načina: ili im je imenu dod
naslov jupanus, ili im je taj naslov upodpunje

* Vrlo je vaina finjeDica, S(o je Detom spomenuti I
razpri sbog zeniljiStnoga posjeda s nekim Miroslavom (Doci
pozvao kao razsuditelja, uz mnoge plemii!e spljetske, i Jakova
dncem«; a joS je vaSnije, iSto je Jakov na to roEilte do£ao i
količine vojnika. Pred tim povjerenstvom vodila se razprava
naČDO i sklopila nagodba. Na odEOsaoj izpravi prvi je pod
Jakov, onda njegov pisar Zavid, oekoji vojnici, pa satnik
S ovim se ne bi slagalo, šio Rački veli (Nutarnje slanje, st
državljani traiili pravni liek neposredno i lifno kod samog
da se nigdje ne nalazi, da bi se obraćali za to drugim dostc
Ali treba takodjer priznati, da je ovo jedini slučaj u najstai
pravama, gdje drugi dostojanstvenik rjeSava priepor o posjed
činio sam vladar; nego to je ujedno sjajnim dokazom, da
voda bijaSe ii sve i posve prvi pouzdanik vladarev i najug!

Pomorski častnici. 133

dotičnoga teritorija, ili im je pak naslov župana izmienjen s
onim comes-a. Tako imamo spomenute u listinama: Slavic
jupanus, Zidimir jupanus, Slavogost jupanus;*
onda.: Cusma jupano, Lucce teste, ego Petrus j u-
panus de Sidraga, Adamizi nonensis jupani, Jurra
nonensi jup ano,^ ili pak: Dobrili comitis Cleunensis,
Pribini comitis cetinensis.* Ali nigdje ne ima traga, da
bi se naslov morsticus upodpunio teritorijalnom oznakom,
niti se daje iz ičega zaključiti, da je morst icus bio županom
primorskim, naime one županije, koju car Konstantin naziva
primorskom, parathalassia, (7rapa^aXa(T(7ta).* Iz toga dalo
bi se dosta temeljito zaključiti, da su kraljevi hrvatski povje-
ravali službu zapovjednika brodovlja najpouzdanijim osobama
iz samoga roda kraljevskoga, nipošto pako kojemu od već po
sebi dosta moćnih župana, koji su time mogli samo osiliti i
postati pogibeljni za kraljev auktoritet.

Iz listine Petra Cerne razabire se, da je admiral Jakov
imao i svoga »pisara,« psarus, koji se je zvao Zavid. Taj
je pisar bio s njime na vise spomenutom ročištu, pa je i na-
veden na odnosnoj izpravi kao svjedok. Ovakav psarus spo-
minje se u starim listinama samo dvakrat;*^ a ne bi se taj
naslov mogao protumačiti, nego kao pokvarena forma od
pisar(us)=:scriba, ili kao psar, nadstojnik pasa.

Rački toga psa rusa drži za nadstojnika dvorskih pasa
za lovačke svrhe.^ Doduše, može se dozvoliti, da je kralj imao
i svoga »psara«, kao što je imao i svoga »sokolara« ; ali iz
više navedene izprave proizlazi, da je Zavid bio psarus po-
morskoga vojvode Jakova,''^ a nemoguće je dozvoliti, da je na
ratnim ladjama bilo mjesta psima u obće, kamo li da ih je
bilo u tolikom broju, da je admiral držao za njih i osobitoga
nadstojnika. Osim toga takav nadstojnik predstavlja se kao

* Docum. str. 94., 111. — 2 Docum. str. 86., 90., 91., 115., 117., 164.

— ^ Docum. str. 106. — * De adm. imp cap. 30. — To mnienje zastupa
Rački. Cf. Documenta str. 98. i 512., pa »Nutarnje stanje« na str. 172.

— ^ Docum. str. 82., 128. — * Nutarnje stanje, str. 114. — ' Docum.
str. 128.: »Actum .... ducis videlicet jam dicti et sui psari Sauidec.

134 Pomorski častnici.

osobit luksus, koji je mogao pristati u kraljevu dvoru, ali ni-
pošto u dvorcu dostojanstvenika kraljevstva, pa bio on ma
koliko visok. Nadalje pričinja se malko čudnovato, da je nad-
stojnik pasa, pa bilo i kraljevskih, bio toliko ugledan, da je
mogao fungirati kao svjedok na poveljama uz najveće dvorske
i državne dostojanstvenike. S toga upravo ne nalazimo kao
svjedoka na poveljama ni kraljevskoga sokolara, koji je u istinu
bio na dvoru; premda bi bilo pristojnije da bude učestvovao
kod toga on, nego li nadstojnik pasa. * Čini se dakle nemoguće,
da naziv psa rus odgovara nadstojniku pasa, nego izgleda, da
je to samo pokvaren oblik od pisarus, kao što imamo soko-
1 a r (us), p s t e 1 j n i c (us) i razne druge polatinjene naslove.
Psarus može se protumačiti samo kao pisar, koji je uz
kancelara i tajnika kraljeva mogao biti u kraljevskoj pisarni ;
a mogao je takova činovnika imati i vojvoda ratne mornarice.
Takav pisar bijaše i u rimskoj ratnoj mornarici, navališ
scriba;'^ a ne ima razloga, da mu se ne prizna obstanak i na
hrvatskoj. Koliko je p s a r na ratnim ladjama bio memoguć,
toliko je pisar bio nuždan.

Na kraljevskim gjemijama hrvatskim vojnici u službenoj
latinštini zvali se m ar i a n i ^m i 1 i t e s, što se izvodi iz na-
slova njihova zapovjednika: marianorum dux. Kao što je
naravno, pomorske čete niesu se sasvim razpuštale u mirno doba,
nego samo dio njih, pa su do potrebe, sudjelovale i na kopnu,
kao što vidjesmo u slučaju, navedenom u listini Petra Cerne.
Ne ima dokaza, da su se takvi vojnici izkrcavali i slagali

^ U kazalu, dodanu Documentima, poistovjeden je Afrić, svjedok na
jednoj izpravi iz god. 1070., sastavljenoj u Zadru, sa Afrićem, kraljevim
sokolarom; ali za takvo poistovjećenje, osim jednakosti imena, ne vojuje
ništa drugo. Da je pak taj Afrić, svjedok, i bio ista osoba s Afrićem, kra-
ljevim sokolarom, moglo bi proći, pošto dotična listina nije nego obična
privatna darovnica. Na važnijim izpravama sokplaru, kao svjedoku, ne ima
spomena, niti je moglo da bude — ' Osim nekojih nadpisa, to nam potvr-
djuje i Festus, gdje veli (str. 169.): >Navalis scriba, qui in nave apparebat,
inter aliud genus scribarum minimae dignitatis habebatur, quod periculis
quoque eius ministerium esset obiectum.« — Kod Marquardta: RSmische
Staatsverwaltung, II., str. 497.

Pomorski častnici. 135

u kopnene čete; ali je posve moguće, osobito prigodom na-
vedenih prekomorskih ekspedicija. To se i dandanas radi, a
radilo se još u rimsko doba. Rimljani su višekrat izkrcali voj-
nike sa misenske i ravenatske mornarice, pa ih odpremili za
posadu u Rim, gdje su se tako osnovali i tabori tih pomorskih
četa, castra Misenatium i Ravennatium.^

Glede častničtva na hrvatskoj kraljevskoj mornarici ostala
nam je uspomena jedino za satnika, koji se u najstarijim našim
izpravama piše setnic, sitnic, setenic i setinic. Taj
valjda zapoviedaše nad stotinom ljudi, kao i na kopnu.'' Naslov
bi mu dakle odgovarao 'nama već poznatomu rimskomu c e n -
turio classiarius, koji, po sudu mjerodavnih arheologa,
bijaše ili ravan u časti trierarhi i navarhi,^ zapovjednicima
pojedinih rimskih liburna, ili bijaše valjda još stariji od njih,
pošto mu se zapovied mogla protezati na vojnike i dviju ladja,
jer na nijednoj, kako je već razloženo, ne bijaše redovito
stotina vojnika. Zapovjednik ladje, što bismo danas kazali ka-
petan, zapoviedaše nad veslačima i mornarima, dočim satnik
zapoviedaše vojnicima. S toga Dobrovida satnika, koji se uz
morstica Jakova spominje na više navedenoj izpravi Petra
Cerne,* možemo uzeti za vojničkoga zapovjednika na jednoj
ratnoj hrvatskoj sageni ili konduri, onako, kako bijaše i cen-
turio classiarius na rimskim liburnama. Da Dobrovid ne
bude bio skupa sa morsticom Jakovom na navedenom ro-
čištu; da se u izpravi ne bi spominjali prisutni vojnici izričito
kao pomorski, Jakovljevi, moglo bi se misliti, da satnik Dobro-
vid ne spadaše u mornaricu, da mornarica hrvatska niti ne

* Marquardt o. c II. str. 494. — ^ Crnčić: Ljetopis Duklja-
nina, str. 19.: »I učiniše satnike, ki satnici biŠe nad stotinu ljudi.« —
^ Marquardt o. c. str. 496.: »Ueber das Verhaltniss der trierarchi,
navarchi und centuriones classiarii (Orelli 3617, 3618. Henzen
6897.) ist nichts bekannt. Alle drei scheinen aber dem Range ziemlich
gleich zu stehen. Ein Navarch der misenatischen Flotte wird zum Centurio
einer Legion promovirt (Henzen n. 6871), ist also weniger als dieser;
zur Ermordung der Agrippen wurden commandirt der trierarchus Her ću-
le i us und der centurio classiarius Obaritus. (Tac. ann. 14, 8.) — * Do-
cum. str. 128., 131.

Pomorski častnici.

aše takvih ćastnika. Ali u tom se toli složno stječu svi
^i razlozi, te se ne može razložito zaniekati, da drevna
mornarica ne imadjaše svojih satnika, upravo pod tim
■m poznatih. Dapače nije nevjerojatno, da na ono ne-
I mjesta, gdje u starim izpravama nalazimo spomenuta
vjedoka koga satnika, ne bi se moglo razumievati satnika
ne sile, nego pomorca, vojničkoga naime zapovjednika
jedne ladje.
Evo zašto.

Na dvoru hrvatskih kraljeva uz druge ča*fetnike nalazimo
jer i >djedai ili >dedai. Za nj se drži, da mu čast od-
aše onoj »villicus-a« češkoga dvora, t. j. da bijaše iupan,
ipravljaše dohodkom dvorskoga gospodarstva : ono, što na
nim dvorovima bijaše majordom, maior-domus. ' To
a svakako dosta visoka čast na dvoru, te je *djed< bez
e bio stariji od prostoga satnika u kopnenoj vojsci. Pa
mo, da ime satnika Saracena (Sarazinaili Sracina)
dnoj povelji iz god, 1070. stoji prije imena dvorskoga
a Ivana<, i to izmedju imena dvojice župana: ninsk(^a
obrinskoga;' dočim na drugoj jednoj izpravi iz iste godine
latnika Sovine (Souenne) sliedi odmah iza imena pri-
1 župana, a onda je tek navedeno ime dvorskoga djeda.*
ećoj opet izpravi iz iste godine, gdje Chroatorum
prodaje nekakav posjed samostanu sv. Krševana u Zadru,
1 svjedocima su navedeni poznati nam satnici Sovina i
en, i to odmah do imena dvojice prisutnih župana;* do-
uzme li se kao autentična darovnica kralja Petra I. Kreši-
iz god. 1072., na njoj, osim dvojice dvorskih Častnika i
e župana, navedena su imena samo još dvojice častnika:
ne i Većenega.^ Ili dakle treba priznati, da su i obični
:i iz kopnene vojske bili doista visoki častnici, stariji od
^ kraljeva majordoma, ili da to bijahu satnici pomorski,
i rimski centuriones classiarii, zapovjednici na

' Ra6ki: Nutarnje stanje str. 114. — * Docum. str. 83, — ' Do-
tr, 80. — ' Docum, sir. 84. — ' Docnm. str. 9a

Pomorski častnici. 137

ratnim ladjama, ali samo za vojničku stranu, kao što bijahu su-
vremeni byzantinski turenarke (Toupvivap^at). *

Može se primietiti, da je danas satnik i u kopnenoj vojsci
dosta visok častnik, pa da je takav mogao biti i u kopnenoj
sili kraljevstva hrvatskoga. Nego takva primjetba ne stoji, pošto
se ne smije sravnjivati današnji europejski satnik sa satnikom
u narodnoj hrvatskoj vojsci za dobe kraljeva. Ustrojstvo
ondašnje kopnene sile hrvatske osnivaše se na jednakim nače-
[ lima rodstva, kao što bijaše do nedavna crnogorska vojena or-

j ganizacija. Svaki Čovjek sposoban oružju bijaše vojnik, a svako

pleme išlo je u boj sa svojim vojvodom. I kada je knez Danilo
preustrojio crnogorsku vojsku, pridržao je stari osnov: t.j. sva-
komu plemenu postavio je vojvodu, na svako sto ljudi stoti-
naša, t. j. satnika hrvatskih spomenika, a na svako deset ljudi
desečara. Ovaku staru plemensku vojsku hrvatsku tek za hr-
vatsko-ugarskih kraljeva zamienila je nova iz plemićkih družina
sastavljena vojska, kada je i kod nas feudno pravo počelo pro-
dirati u zadružni i družtveni život.*

Kada se te činjenice uzmu u obzir, onda se lahko raza-
bire, da je u plemenskoj organizaciji hrvatske^ vojske za dobe
kraljeva satnik zauzimao niže mjesto ; a ne vidi se razlog,
s kojega bi takav obični satnik kopnene vojske mogao biti
na kraljevu dvoru ravan častnicima dvorskim, kamo li pak pred-
njačiti im, kao što smo vidjeli u nekojim izpravama, da satnik
prednjači i samomu kraljevskomu majordomu, koji se gizdao
naslovom »hrvatskoga djeda«.'* Ako se je od kopnene vojske
mogao tko da iztiče i prednjači na dvoru, to su mogli ple-
menski vojvode, ili pak tisučnici, kojih je po svoj prilici bilo
kod Hrvata, nikad pako jednostavni satnici. S toga se može
s velikom vjerojatnošću kazati, da satnici, što se pojavljuju u
pratnji zadnjih naših narodnih kraljeva, te stoje odmah do žu-
pana, a na izpravama imaju precedenciju pred svim dvorskim
častnicima, ne izključivši ni samoga majordoma, ne mogahu biti

* GfrSrer o. c. II. str. 415. — ' Raž ki: Nutarnje stanje str. 173.
— ' Docum, str. 84.: »Ego Johannes, Chroatorum dad.«

Poparić: Pomorska sila Hrvata. ^^ •

\

138 Pomorska momčad.

stotnici kopnene vojske, nego vojnički zapovjednici na rat
ladjama; pa je samo slučaj, što im je naslov bio istovje
s onim stotnika na kraju, upravo kao što i kod starih Rimlj
bijahu centuriones na kopnu i na moru, a potonji su ir
samo dometak classiaris, kao što su i hrvatski biti va
•morski« satnici.

Druge časti, izuzamši admirala i satnika, u kraljev!
mornarici hrvatskoj nisu nam poznate. Da ih je bilo, o tom
ima sumnje, ali nam stare izprave o njima ne sačuvaše u;
mene. To u ostalom nije ni Čudo, kada se uvaži, da ta
častnici nisu mogli utjecati u javni život.

Glede broja vojnika na hrvatskim sagenama i kondurf
već je razloženo, gdje bijaše govor o dobi kralja Tomisla
a sva je prilika, da je taj broj za vlade Petra 1. Krešimii
Zvonimira bio još veći.

Što se napokon veslača tiČe, i glede njih je kazano,
su tu službu, kao i u rimsko doba, obavljali robovi. Tak(
bilo kod MletČana i kod drugih naroda prve polovine srednj
vieka, pa nije moglo da inače bude ni kod Hrvata. U kra!
stvu je trgovina robljem cvaia; bilo ga je ne samo za
tarnje potrebe, kao što je obradjivanje zemalja i veslanih r
ladjama, nego se je prodavalo i u inozemstvo. Spomenu
da je, osobito u X. vieku, glavno tržište takvom robom
Pulju, odakle se obskrbljivahu ne samo kršćanske države,
i Saraceni, proti kojima je Venecija izdala poznatu nam za
za svoje pomorce god. 960. Ta trgovina nije prestala ni ]
prisege kralja Zvonimira, pošto nam izprave i poslije g.
spominju robove prečesto, a imadjahu ih i crkve i sam(
koji ih ponajviše primahu na dar, ali i kupovahu takodji

Gdje je što.

Poparić Bare: pomorskoj sili Hrvata za dobe
narodnih vladara.

rimskim liburnama.

I. Iliri, Dalmat« i Liburni. — Pomorstvo Hira. — Njihovi
rdtovi s Rimljanima, — Dalmalo rimski ratovi, — Navale
Dilmala na Liburne, - Liburni savejnici Rimljana. — Lađje
Liburna odlučuju briliom kod Aktija, — Rimljani naeivlju
.liburnama« svoje ratne ladje

U. Oblik 1 oprema rimskih libuma. — Veličina i oblik
ratnih liburna. — Rtdovi vrsala. — Tornjevi na palubi, —
Pomorska artiierija. — Leleii mostovi. — Asser. — Sjekilj
(rostrum). — Pomorske igre rimske. — Pojedine česti ladje.

— Jedra, — Sidia, — Imena libumS

in. Vojska Qa Ubumama. — Praefecti, — Tribuni. — Na-

varchae. — Ceoturiones. — Trierarchae. — Glavari veslača.

— Kormilari, — Prorelae. — Ronilci, — Pomorski vojnici.

— Mornari. — Pomorska artiierija. — Veslači. — Manje
ladje, — Bojni red. — Pomorska bitka, — Gotbska ratni
mornarica. — Bitka pod Ankonom

pomorskoj sili Hrvata.

I. Za vlade hrvatskih banova. — Seoba Hrvata, — Brodo-
gradnja Hrvata u pradomovini. — Prva pomorska vojna Hr-
vata god. C4i. — Uzroci malaksanja pomorske sile Hrvata u
VIII. stolječu, — Prva dubrovačka galija. — Byzantinska
■;a. — Mletačka mornarica. — Plahost MletČana na
- Mletčani se utječu hrvatskim brodograditeljima. —

140 Gdje je što.

strana

Početci borbe na moru s Mletčanima. — Neretvani. — Ban
Mojslav (god. 830.— 850.) i dužde Petar Tradonik. — Saraceni
pljačkaju obale jadranskoga mora. — Hrvati u^nemirnjii Mlet-
čane u samim lagunama. — Ban Trpimir (god. 850.— 864.) —
Ban Domogoj (god. 864. — 876.) — Hrvati u koaliciji kršćan-
skih država proti Saracenima« Šalju svoju mornaricu pod Bari.

— Byzantsko brodovlje pustoši hrvatske obale. — Nova ne-
prijateljstva s Mletčanima. Posreduje papa Ivan VIII. — Ban
Sedeslav (god. 877. — 879.) — Ban Branimir (god. 879. — 892.)
Njegove borbe s Mletčanima. Bitka kod rta »Micha« (g. 887.)

— Mletčani iraže saveznike protiv Hrvata. — Mletčani poči-

maju plaćati Hrvatima danak za slobodnu plovitbu .... 40

II. Od kralja Tomislava do Držislava. — Ban Tomislav

postaje kraljem svih Hrvata (g. 925.). Njegova vojna sila. —
Kolike bijahu Tomislavove ratne ladje? — - Kralj Krešimir I.
(god 930.- 9450« — Kralj Miroslav (god. 945. — 949.). —

— Nemiri u Hrvatskoj. — Ban Pribina. — Vojna Mletčana
proti Neretvanima. — Otmica mletačkih djevojaka. — Pomor-
ska sila Hrvata malaksa. — Odakle pomutnja glede narodnih
granica Hrvata. — Trgovina s robljem. — Kralj Držislav
(oko god. 970. — 1000.). — Treća prekomorska vojna Hrvata.

— Borbe Dubrovčana s Mletčanima. — Byzantinsko brodovlje
u jadranskom moru. — Dužd Petar II. Orseolo. — Iztočni
car ustupa mu svoja tobožnja prava na Dalmaciju. — Izdaj-
stvo Svetoslava, zapovjednika hrvatskoga brodovlja 68

III. mletačkom danku. — Bilježke i mnienja iz raznih pisaca.

— Ivan djakon. — Andrija Dandolo. — Sagorninova kronika.

— Sabeliko. — Ivan Lučić i njegova protuslovja. — Mle-
tački noviji historičari, — Niemac GfrSrer. — Čemu bijaše
namienjen mletački danak. — Državni prihodi hrvatski. —
Pomorski Župan. — Ratna mornarica hrvatska u mirno doba 82

IV. Od Držislava do Stjepana IL — Dalmatinski gradovi šuruju
s Mletčanima. Petar II. Orseolo zauzima ih bez odpora Hr-
vata. — Duždevo vjenčanje s morem. — Krešimir II. (oko
(rod. 1009.— 1035). Njegovi napori da uzpostavi gospodstvo
Hrvata na moru. — Stjepan I. (god. 1035. do 1058.). — Vojna
dužda Dominika Contarini. — Pokušaji Mletčana proti Du-
brovniku. — Petar I. Krešimir (god. 1058, — 1073.) uzpo-
stavlja prevlast Hrvata na moru. — Kraj Slavić (god. 1073.
do 1075 )' — Normani u Dalmaciji — Dmitar Zvonimir (god.
1076. — 1089.) i njegova politika. — Utjecanje Zvonimirovo u
razpru izmedju Grgura VII. i Henrika IV. -^ Savez hrvat-
sko-normanski proti byzantsko-mletačkomu. — Zvonimir Šalje
brodovlje u Italiju. — Vojna hrvatsko-normanska u« grčkim
vodama. — Bitka pod Dračem. — Bitka pod Kasopom. —

Smrt Roberta Guiscarda. — Posljedice ove vojne u Hrvatskoj 97

Zaglavak. — Ustrojstvo hrvatske ratne mornarice. — Kraljevske,
plemenske i pomoćne ladje. — Zapovjednik mornarice je ban
u starije, kralj u potonje doba. — Admirali Rusin i Jakov.

— Pomorski satnici. — Pisari admiralski. — Pomorski voj-
nici, mornari i veslači I23

i:-. •■ ■•"

k^. ■■'

i^^ ■
A--' ...

:!^: ■ -

:*> . V

<■•:■■■
f ■ ■ ■

>T-

•«•,

::'.'

0^:

,v.

-r^

•<

©.

■iSO^i

S)

TISAK K. ALBRECHTA (JOS. WITTASEK), ZAGREB.

(9

^1^5^

c)

»•;■■■•

5 ^ ■

£*■■•

li>'-

^:

2?^^

!_•,„'

'^

1

1

1